Podučavanje o životu sa šećernom bolešću

Bolesti i stanja / Unutarnje bolesti mr. sc.   Manja Prašek dr. med., spec. internist - dijabetolog

Oboljelima često nedostaje motivacije da stečeno znanje i vještine ugrade u svakodnevno ponašanje i promijene loše navike, no to se kroz dnevnu bolnicu drastično mijenja

Edukacija je temelj liječenja

Šećerna bolest kronični je poremećaj metabolizma ugljikohidrata koji se razvija zbog potpuna nedostatka vlastite (endogene) produkcije inzulina u mladih osoba (šećerna bolest tip 1) ili postupna razvijanja inzulinske rezistencije do slabljenja i iscrpljivanja stanica gušterače koje proizvode inzulin (šećerna bolest tip 2). Taj se oblik bolesti javlja u starijih osoba u sklopu ostalih poremećaja (npr. suvišna debljina, povišene masnoće i mokraćna kiselina u krvi, povišen krvni tlak), a jednim se imenom naziva metabolički sindrom.

Temelj je liječenja edukacija o bolesti i spoznaja kako živjeti s njom. S obzirom na to da se osnova liječenja sastoji u pravilnoj prehrani, postizanju optimalne tjelesne težine, pojačanoj tjelesnoj aktivnosti i svakodnevnoj samokontroli, mnogi bolesnici takvo liječenje ne smatraju ozbiljnim pa i bolest ne doživljavaju kao bolest te zanemaruju liječenje. Vjeruju samo u lijekove i čajeve za koje misle da su posve dovoljni.

Povišena razina glukoze u krvi zbog nepridržavanja uputa o osnovnom načinu liječenja ne boli, ali ostavlja, na žalost, trajne posljedice na krvnim žilama i živčanim vlaknima. Time uzrokuje kronične komplikacije bolesti, ubrzano starenje i preranu smrt. Stoga, kako bi se postigla i održala dobra metabolička regulacija i odgodio razvoj kroničnih komplikacija, bolesnik mora znati sve o svojoj bolesti, svladati određene vještine, a prije svega imati volju da promijeni životne navike (prehrana, tjelesna inaktivnost) koje su često glavni uzrok bolesti. Bolesnicima nerijetko nedostaje prijeko potrebna motivacija da stečeno znanje i vještine ugrade u svakodnevno ponašanje i promijene loše navike.

Dnevna bolnica - druženje, učenje, preporuke

Zapažanje jednog polaznika na kraju programa dnevne bolnice: "Nakon spoznaje da ću morati "pohađati" dnevnu bolnicu, u meni se javio skeptik koji nije vjerovao u mogućnost takve edukacije i liječenja. Uz stručnu pomoć voditelja moje se stajalište, međutim, drastično promijenilo. Sve pohvale uključenima u ovaj projekt. Zanimljivo je što se uče praktične stvari koje pomažu u svakodnevnom životu, dobra je "zezancija" i sve u svemu daje vrlo pozitivne vibracije za daljnju borbu. Hvala!" - Dnevna bolnica, 30.3.-3.4.1998., G.G., 21 g, student/DM TIP I od sedme godine života

Boravak u bolnici, susret s medicinskim osobljem, pretrage i mirovanje u krevetu kod svakoga izazivaju frustraciju, strah i nisu primjer svakodnevna života. Postavlja se pitanje kako osobi sa šećernom bolešću pomoći da postigne i održi motivaciju za brigu o vlastitom zdravlju? Zbog toga se pokušalo bolnicu približiti svakodnevnom načinu života bolesnika, prilagoditi liječenje njegovim potrebama i time utjecati na kvalitetu života i motivaciju za postizanjem dobre metaboličke regulacije. Jedan je od takvih pokušaja dnevna bolnica.

U Sveučilišnoj klinici Vuk Vrhovac u Zagrebu već šest godina provodi se edukacija, liječenje i regulacija šećerne bolesti za pokretne bolesnike kroz program dnevne bolnice. U dnevnu bolnicu bolesnike upućuju liječnici obiteljske medicine i nadležni dijabetolozi, a grupe se slažu prema godinama starosti i načinu liječenja.

Dnevna bolnica je program cjelovite pouke o životu sa šećernom bolesti koja se provodi dnevnim boravkom u bolnici. Grupa od osam do 11 bolesnika, slične životne dobi, na inzulinskoj terapiji koji su loše metabolički regulirani prolaze petodnevni program edukacije, samokontrole i regulacije glikemije, laboratorijskih i kliničkih pretraga te uvida u prisutnost dijabetičkih komplikacija u dnevnom boravku u bolnici.

Polaznici su osobe sa šećernom bolešću ovisne o inzulinu s nezadovoljavajućom regulacijom koje ne moraju ležati u bolnici. Za razliku od ležanja u klasičnoj bolnici, polaznici dnevne bolnice ne leže u krevetu nego aktivno sudjeluju u liječenju: uče, sami određuju razinu glukoze u krvi i mokraći, mijenjaju inzulinsku dozu i tako stječu znanje kako samostalno u kućnim uvjetima provoditi samokontrolu. Dijele hranu za doručak, užinu i ručak, prema potrebnim kalorijama, svakodnevno uz fizioterapeuta provode tjelesnu aktivnost, aktivno sudjeluju u radu psihološke radionice pod vodstvom kliničkog psihologa.

Program rada dnevne bolnice:

  • samokontrola glukoze u krvi i mokraći, davanje inzulina;
  • dva glavna obroka i međuobrok;
  • program svakodnevne edukacije o šećernoj bolesti i njezinim komplikacijama, liječenju, pravilnoj prehrani, tjelesnoj aktivnosti, samokontroli i prilagodbi inzulinske doze;
  • svakodnevna psihološka radionica;
  • svakodnevna tjelovježba;
  • praktične vježbe;
  • potrebne laboratorijske i kliničke pretrage.;

Sve te aktivnosti obavljaju se od 8:00 do 15:00 sati, od ponedjeljka do petka (pet dana), nakon čega bolesnici odlaze kućama kao da su završili uobičajen radni dan.

Uz učenje, tijekom boravka u dnevnoj bolnici obave se laboratorijske i specijalističke pretrage, pa na završetku programa bolesnik dobiva otpusno pismo s laboratorijskim nalazima i mišljenjem te preporukom za daljnje liječenje.

Na završetku petodnevnog programa 132. grupa je zapisala (23.01.2004.): "Napuštamo kliniku, tako na je žao, al' smo svi tak' sretni, što šećer nam je pao."

Cilj rada dnevne bolnice je upoznati svoju bolest, naučiti živjeti s njom, postići dobru metaboličku regulaciju, odgoditi razvoj kroničnih komplikacija bolesti, održati dobru kvalitetu života. Radom u maloj grupi bolesnici se međusobno bolje upoznaju, ali i sebe upoznaju bolje, raspravljaju o svojim i tuđim problemima i uče na pogreškama. Teorija i različite vještine lakše se svladavaju, a iskustvo drugoga može biti dobar poticaj za promjenu ponašanja. Nema straha od bolničkog liječenja, a način liječenja sličniji je svakodnevnom životu.

Za razliku od bolničkog liječenja, boravak je u dnevnoj bolnici osiguranju jeftiniji (nema smjenskog rada osoblja, spavanja u bolnici, dodatnih troškova), za ustanovu je zarada od takvog načina liječenja veća (manje angažiranog osoblja, manji troškovi), a za bolesnike učinak edukacije znatno bolji jer u svemu aktivno sudjeluju i raspravljaju. Grupa potiče na motivaciju i brigu za vlastito zdravlje pa se kroz aktivno sudjelovanje u dnevom boravku u bolnici kvaliteta života ne mijenja ili se čak poboljšava. Uz to, stečeno iskustvo utječe na promjenu ponašanja pa su rezultati višegodišnjeg praćenja regulacije glikemije bolesnika koji su završili dnevnu bolnicu iznimno dobri, a oboljeli su osposobljeni za samostalnu brigu o sebi.

Sudionici programa dnevne bolnice, odgovorni i zaslužni za njegov uspjeh, su bolesnici, liječnik internist dijabetolog, viša medicinska sestra, klinički psiholog, viši fizioterapeut i specijalisti Sveučilišne klinike Vuk Vrhovac.

U ime polaznika i voditelja dnevne bolnice svima se zahvaljujem na uloženom trudu i predlažem razvijanje i poticanje dnevnog boravka u bolnici za kronične bolesnike.

Datum objave članka: 1. 2. 2004.