Porast masnoća u krvi - razlog za akciju

Lipidi su sastavni dio ljudskog organizma. S obzirom na to da se krvlju prenose vezani za proteine plazme, govorimo o lipoproteinima. Hiperlipidemija je pojam koji označava povišenu razinu masnoća, to jest lipida u krvi. Kako je jedan od "najpoznatijih" i najprepoznatljivijih lipoproteina upravo kolesterol, to je razlog zašto pod hiperlipidemijom najčešće podrazumijevamo povišene vrijednosti kolesterola.
U rutinskoj praksi određuje se vrijednost ukupnog kolesterola, LDL-a (Low Density Lipoproteins) - "lošeg" kolesterola, HDL-a (High Density Lipoproteins) - "dobrog" kolesterola i triglicerida. Trigliceridi su glavni oblik masti pohranjene u masnim stanicama tijela i služe za dobivanje energije kad nam je potrebna. Danas se koristi i pojam dislipidemija, koji označava niže vrijednosti protektivnog HDL kolesterola i upućuje ne samo na količinu lipida nego i na njihov sastav, to jest kvalitetu.

Normalne vrijednosti lipida u krvi su:

• ukupni kolesterol 5 mmol/l ili niže
• LDL kolesterol 3,0 mmol/l ili niže
• HDL kolesterol 1,2 mmol/l ili više
• trigliceridi 1,7 mmol/l ili niže.

Povišene vrijednosti lipida najčešće su povezane s povećanim rizikom za razvoj srčanožilnih bolesti, koje su danas vodeći uzrok smrtnosti u svijetu. Od srčanožilnih bolesti umiru i žene i muškarci: uzrok su 42 posto ukupne smrtnosti žena i 38 posto smrtnosti muškaraca prije 75. godine u Europi. Stoga je iznimno važno identificirati i utjecati na rizične čimbenike za razvoj ove bolesti, uključujući i hiperlipidemiju, jer je prevencija djelotvorna. Naime, zbog promjene načina života i djelovanja na rizične čimbenike čak se 50 posto smanjuje smrtnost od koronarne bolesti srca, a 40 posto zbog pravilna liječenja rizičnih čimbenika. Upravo su zbog toga ciljane vrijednosti lipida još niže kod bolesnika s visokim rizikom za razvoj srčanožilnih bolesti.

Treba istaknuti i da su psihosocijalne odrednice također važan rizični čimbenik: osobe nižega društvenog statusa imaju povećan rizik, neovisno o drugim rizičnim pokazateljima.

Hiperlipidemija se dijagnosticira iz venske krvi, natašte. Obično prevladava kod osoba s pretjeranom tjelesnom težinom i onih koje se nezdravo hrane ili konzumiraju veće količine alkohola, a može biti i nasljedna u jednom od 500 slučajeva. Može se javiti i kod nekih bolesti, kao što su šećerna bolest, hipotireoza (smanjena funkcija štitne žlijezde), kronična bubrežna bolest, anoreksija (gubitak apetita) i opstruktivna žutica, te tijekom uzimanja nekih lijekova, kao što su tiazidski diuretici, beta blokatori, glukokortikoidi i ciklosporini.

Za osobe starije od 40 godina ili one koje u anamnezi imaju hiperlipidemije u mlađoj životnoj dobi u obitelji, kao i za osobe pod visokim rizikom za razvoj srčanožilnih bolesti, preporuka je da kontroliraju razinu kolesterola u krvi barem jednom godišnje, a po potrebi i češće.

Promjenom životnih navika moguće je smanjiti razinu kolesterola i tako pridonijeti smanjenju rizika za nastanak srčanožilnih bolesti. To uključuje: prestanak pušenja i prestanak izloženosti pasivnom pušenju, pridržavanje pravilne prehrane, održavanje normalne tjelesne težine (indeks tjelesne mase 20 - 25kg/m²) i opsega struka (manje od 94 cm kod muškaraca i manje od 80 cm kod žena), redovitu fizičku aktivnost (2,5 do 5 sati tjedno, to jest 30 - 60 minuta dnevno) te smanjenje ili nepijenje alkoholnih pića.

Pravilna prehrana trebala bi uključivati barem tri obroka voća i povrća dnevno, trećinu obroka bogatu vlaknima (žitarice, kruh cijelog zrna, krumpir, riža), ribu barem dva do tri puta tjedno i biljna ulja, kao što su suncokretovo i maslinovo. Po mogućnosti, trebalo bi izbjegavati masno meso, sireve, punomasno mlijeko, prženu hranu i maslac te ograničiti unos na manje od 6 g dnevno.

Statini su lijekovi koji smanjuju razinu kolesterola u krvi. Koriste se u primarnoj prevenciji srčanožilnih bolesti ako su vrijednosti lipida iznad preporučenih, osobito kod bolesnika s visokim rizikom za razvoj srčanožilnih bolesti (bolesnici sa šećernom bolešću ili genetskom obiteljskom hiperlipidemijom) te u sekundarnoj prevenciji kod bolesnika koji već imaju neki oblik srčanožilnih bolesti (npr. bolesnici s preboljelim srčanim infarktom, moždanim udarom i tranzitornom ishemijskom atakom ili boluju od periferne aterosklerotske vaskularne bolesti).

Kod bolesnika s visokim vrijednostima kolesterola u krvi i onih s dijagnozom koronarne bolesti srca, statini su lijekovi prvog izbora. Uz to što snižavaju razinu kolesterola, imaju i dodatne povoljne učinke na organizam, poput poboljšanja endotelne funkcije arterija, povećanja stabilnosti aterosklerotskog plaka, smanjenja razine upale i oštećenja stanica putem oksidacije te smanjenja agregacijskog učinka trombocita i trombotskog rizika.

Liječenje statinima dovodi do pada srčanožilnih događaja u primarnoj i sekundarnoj prevenciji, što je dokazano u brojnim placebo kontroliranim istraživanjima. Novija istraživanja pokazala su pozitivan učinak statina i kod rizičnih bolesnika koji su imali uredne vrijednosti LDL kolesterola, s tim da treba naglasiti kako je dodatno sniženje rizika od srčanožilnih bolesti postignuto visokim dozama statina.

Brojna istraživanja sekundarne prevencije (TNT, IT TIMI 22 studija) pokazala su da bolesnici kod kojih su razine lipida znatno snižene imaju manji rizik od velikih srčanožilnih događaja i manji rizik smrtnosti.
Nuspojave statina (konstipacija, mučnina, žgaravica, glavobolja, bolovi u mišićima, poremećene vrijednosti jetrenih enzima) nisu česte (javljaju se u oko tri posto bolesnika) i nisu ozbiljne. Statini koji su danas najčešće u kliničkoj upotrebi su atrovastatin, rosuvastatin i simvastatin.

Za uspješnost svake terapije bitno je postići odgovarajuću suradljivost bolesnika, tako da mu se ukaže na važnost pridržavanja propisanoga dijetetskoga i terapijskog režima. Bolesnik treba shvatiti povezanost životnih navika i bolesti, ali i da je važno njegovo sudjelovanje u identificiranju rizičnih čimbenika koje treba mijenjati. Iako u tome ključnu ulogu ima liječnik koji vodi i kontrolira bolesnika, u cijeli proces treba uključiti i druge zdravstvene radnike, primjerice medicinske sestre, psihoterapeuta, dijetetičara itd.

S ciljem promjene štetnih životnih navika, za svakog bolesnika potrebno je napraviti individualni plan i pratiti njegov napredak. Uz to, liječnik bolesniku treba objasniti važnost redovita uzimanja terapije statinima, jer sama hiperlipidemija je stanje koje ne boli, zbog čega većina bolesnika, nakon što im se razina statina snizi na preporučene vrijednosti, često odustane od terapije. Upozoravajući na važnost kontinuirane terapije, ne samo u smislu korekcije i održavanja zadovoljavajućih vrijednosti lipida, nego i smanjenja srčanožilnih rizika, imat ćemo zdravijeg i zadovoljnijeg pacijenta.