Posljedice pothlađivanja mišića u proljeće

Nakon prilično ćudljive i hladne zime konačno je stiglo proljeće, po mnogima najljepše godišnje doba. Prostori u kojima boravimo griju se sve manje, a prozori otvaraju sve više, što nam stvara ugodu. Iz toplih kaputa prelazimo u laganiju odjeću, ne obraćajući pozornost na nagle promjene temperature. U tramvajima, autobusima ili vlakovima (idući na posao i s posla) sjedimo uz otvoren prozor, jer u njima se još uvijek grije. Oznojimo se, raskopčamo i eto problema.

U uredima (u kojima se također još grije) otvaramo prozore, čak i sjedamo bliže njima želeći uhvatiti malo svježeg zraka. Biti uz otvoren prozor u početku je ugodno, posebno ako je vanjska temperatura viša od 10 stupnjeva, a unutarnja viša od 20 stupnjeva Celzijevih. Međutim, nakon sat vremena u trenutku okreta, u nastojanju da pronađemo neki papir na stolu, eto problema - nešto nas je zakočilo u vratu ili srednjem dijelu leđa. U nekoj drugoj situaciji možda nam je baš odgovaralo da nam "puše" u donji dio leđa, ali nakon nekog vremena osjetimo kako nas je bolno presjeklo.

Građevinski radnici na unutarnjim uređenjima vape za zrakom i normalno da otvaraju sve što se može, ne računaju na propuh. Naporno rade, u neprimjerenim položajima, puno se znoje, a uz činjenicu da su još k tome i na propuhu, jasno je da to vodi "zakočenju".

U Dalmaciji se kaže: "Uvatija me kolap od arije", što bi u prijevodu značilo: "Uhvatio me propuh ili propuhalo me". Kolap ili kolaps mislim da ne treba prevoditi. Postoji i drugi izraz za istu stvar, ali u obliku pitanja kad primijetimo da je nekog ukočilo, a koje glasi: "Presjeklo te u križima?"

Svaki dio Lijepe naše i svako narječje ima svoj naziv za taj problem: "Puntalo te u škinu?", "Kaj te uhvatil heksenšlus?", "Presiklo te va križiman?", "Preseklo te v križima?", "Uščaknulo te u križima?"..., i to ne bez razloga.

Bol koja se pojavi u trenu, naoko nepoznata podrijetla i za koju nema trenutnog lijeka, je bol u leđima! To nije klasična bol koja je konstanta, nego se javlja i pojačava pri određenim kretnjama. U slučaju takve boli moguće je pronaći tzv. zaštitni (antalgični) položaj u kojem boli nema.

Iz prethodnih opisa dade se zaključiti da spomenutu ukočenost izaziva propuh, i to zbog pothlađivanja mišića, pri čemu je grč najbolja obrana. Ukočen mišić, npr. ako se nalazi uz kralježnicu, ne dopušta željeni pokret, nego kralježnicu drži u prisilnom položaju. Nema mogućnosti gibanja ni diska među kralješcima, niti kralježaka iznad i ispod (sve zajedno, dodamo li još i ligamente i krvne žile, zove se vertebralni dinamički segment), pa pri pokušaju pokreta može doći do pritiska diska na korijen živca.

Ako se bol javlja na mjestu udaljenom od kralježnice (oko lopatice ili na vratu postranično, gdje je najčešća), onda zgrčeni mišić ne izvodi čisti pokret nego na neki način vuče cijeli taj dio i izaziva bol.

Dugotrajniji boravak na propuhu može izazvati tegobe sa sinusima i glavobolje, čak i upale pluća ako smo se oznojeni nepotrebno razgolitili i "pustili" da nas propuh hladi. Propuh izaziva pothlađivanje dijela tijela, zbog čega slabi i cirkulacija.

Ako je bol konstanta, i ne pojačava se niti smanjuje s pokretima, onda to zasigurno nije bol u leđima (ili bol u drugom dijelu sustava za pokretanje), nego potječe iz nekog organa, zbog čega se moramo obratiti liječniku.

Kad se dogodi zakočenje, ponajprije se treba presvući i zakočeno mjesto zagrijati, odnosno utopliti. Zagrijavati bi trebalo toplim oblogom, a nikako ne toplim puhajućim zrakom. Ako je pri ruci infracrvena lampa (koja se inače koristi na fizikalnim terapijama), tim bolje. Nalazite li se kod kuće, možete pokušati i s toplim tušem. Čim bol popusti, trebalo bi prionuti vježbanju, odnosno povećanju mobilnosti zakočenog područja. Prikladne vježbe možete pronaći na web stranici www.fizioterapeut.net. No, ako ste sve pokušali, a bol nije popustila, preporuka je posjetiti liječnika, koji će uz odgovarajući pregled propisati najbolju terapiju.

Ljudi s takvom tegobom često dođu direktno kod fizioterapeuta. Nakon analize stanja, vizualnog i palpatornog pregleda te testiranja, otkriva se koji mišić ili mišićna skupina su prenapeti i uzrokuju smanjenje pokreta. Slijedi postupak opuštanja mišića jednom od tehnika relaksacije (npr. postizometrička relaksacija), zatim mobilizacija (dovođenje željenog dijela do punog obima pokreta) te savjetovanje pacijenta o vježbama koje će provoditi kod kuće prema posebnom fizioterapeutskom programu. 

Neke od relaksacijskih tehnika


Opuštanje hvatišta mišića vrata


Trakcija vrata


Opuštanje mišića podizača lopatice


Opuštanje križa


Mobilizacija križa


Opuštanje sakroilijakalnog zgloba


Opuštanje natkoljeničnog mišića