Pravilan pristup rani za brzo zacjeljivanje

Bolesti i stanja / Kirurgija Vladimir Stefanov dr. med., spec. ortoped

Cilj liječenja rane je zaštita od infekcije i daljnje traume, kako bi se utjecalo na stvaranje manje upadljiva ožiljka

Koža, najveći organ u ljudskom tijelu, sastoji se od tri sloja - epidermisa, dermisa i potkožnog tkiva. Posjeduje brojne važne funkcije, kao što su zaštita, osjet dodira, termoregulacija, imunomodulacija, proizvodnja vitamina D itd. Tijekom sportskih aktivnosti može doći do ozljede kože, odnosno oštećenja njezina integriteta, što zovemo ranom.

Načelno se sve rane klasificiraju u dvije opće kategorije - akutne i kronične. Akutne rane najčešće uredno zarastaju, što rezultira zadržavanjem anatomskog i funkcionalnog integriteta kože. Sportske rane ubrajaju se u tu skupinu. U akutne rane svrstavamo abrazije (ozljede nastala trljanjem ili trenjem o epidermis), ubode (posljedica djelovanja oštrog objekta koji je probio epidermis i zaglavio se u dermisu ili dubljim tkivima), posjekline (koža je oštro zarezana) i laceracije (posljedica rezanja različitih slojeva kože oštrim objektom). 

Postoje i kronične rane, kod kojih je iz određenog razloga narušen proces cijeljenja.

Zacjeljivanje - složen i osjetljiv proces

Biološki mehanizmi uključeni u proces cijeljenja rane

  • epitelizacija - proces tijekom kojeg se stanice na površini kože ili sluznice pojačano dijele kako bi ponovno prekrile oštećenje;
  • kontrakcija - spontano zatvaranje kožnih rana pune debljine;
  • odlaganje matriksa vezivnog tkiva - vezivne stanice (fibroblasti) na mjestu ozljede proizvode novo vezivno tkivo.

U procesu zacjeljivanja razlikujemo četiri faze:

  • koagulacija - ozljeda kože uzrokuje oštećenje krvnih žila i krvarenje, nakon čega neposredno slijedi vazokonstrikcija, tj. stezanje krvnih žila. Vazoaktivni spojevi započinju i potiču proces prolaska određenih stanica iz krvi u prostor oko krvnih žila. Trombociti proizvode hemostatsku tvar (zaustavlja krvarenje) koja se naziva fibrin, kao i citokine, koji utječu na događaje tijekom cijeljenja rane;
  • upala - u ovoj fazi upalne stanice (leukociti) pojačano pristižu u područje rane;
  • fibroplazija -  sintetizira se i umrežava vlaknasti protein kolagen, zbog čega rana dobiva na čvrstoći i integritetu. Već sljedećih 10 sati nakon ozljede postoje dokazi o pojačanoj sintezi kolagena u rani. Vrhunac sinteze kolagena je pet do sedam dana nakon ozljede;
  • remodelacija - tijekom faze remodelacije akutne i kronične upalne stanice nestaju, prestaje stvaranje novih krvnih žila i završava fibroplazija.


Citokini igraju ulogu hormona u procesu cijeljenja rane. Reguliraju proliferaciju stanica, ali i potiču stanice da pristižu (migriraju) na mjesto ozljede. Upravljaju stanicama tako što ih potiču na proizvodnju specifičnih komponenti koje su potrebne za obnovu vezivnog tkiva. Mogu biti:
endokrini (npr. somatomedin ili faktor rasta sličan inzulinu) - krvotokom cirkuliraju do udaljene ciljne stanice;
• parakrini (npr. transformirajući faktor rasta beta i trombocitni faktor rasta) - izlučuje ih jedna stanica kako bi utjecali na susjednu ciljnu stanicu;
autokrini - nakon što ih stanica izluči, djeluju na receptor te iste stanice;
intrakrini - ostaju aktivni unutar stanice koja ih je proizvela.

Na zacjeljivanje rane utječu brojni čimbenici, a među najvažnijima su:

  • prokrvljenost i opskrba tkiva kisikom;
  • prehrana tkiva;
  • dob i tjelesna težina;
  • istodobno prisutna infekcija;
  • istodobno prisutna šećerna bolest;
  • uzimanje lijekova;
  • značajke same rane.

Ne zanemarite obradu rane

Cilj liječenja svake rane je potaknuti cijeljenje zaštitom od infekcije i daljnje traume, te tako utjecati na stvaranje manje upadljiva ožiljka. Stoga valja na odgovarajući način očistiti ranu, upotrijebiti učinkovit i bezopasan antiseptik te sve prekriti odgovarajućim zavojem za rane.

Zavoji bi trebali ispunjavati sljedeće kriterije: da uklanjanju višak eksudata, održavaju vlažnost, propuštaju kisik, termički izoliraju ranu, da su bez čestičnih ili toksičnih zagađivača te da se mogu jednostavno ukloniti bez ozljeđivanja nježnoga novog tkiva. Iz velikog izbora zavoja, u slučaju sportskih ozljeda, ovisno o stadiju cijeljenja i stanju rane, savjetuju se:

  • zavoji u obliku tankog filma - poluokluzivni zavoji od poliuretana ili kopolimera;
  • hidrokoloidni zavoji - sadrže koloidne čestice;
  • zavoji na bazi hidrogela - umreženi polimeri koji sadržavaju 80 do 90 posto vode;
  • pjenasti zavoji - visoko apsorptivni hidrofilni ili hidrofobni poliuretanski zavoji;
  • sredstva za impregnaciju - fina mrežasta gaza impregnirana hidratizirajućim ili antibakterijskim spojevima.

Tijekom povijesti ljudi su se na različite načine borili s kožnim ranama. U primitivnim društvima supstancije dobivene od životinja, biljaka i minerala bile su baza sirovih lijekova, i to za zaustavljanje krvarenja, smanjenje oticanja, ublažavanje boli, uklanjanje oštećenog tkiva, liječenje infekcija, maskiranje neugodnih mirisa te poticanje cijeljenja.

Antiseptička obrada rane jedan je od najvažnijih koraka njege. Postoje mnogi klasični i moderni proizvodi za antisepsu rana. Neki od njih, kao što su vodikov peroksid, etilni alkohol, izopropilni alkohol, jod, PVP-jod, klorheksidin, itd., u širokoj su uporabi unatoč nuspojavama te neodgovarajućem i kratkom antiseptičkom djelovanju. Primjerice, proizvodi na bazi joda mogu uzrokovati blage do teške alergijske reakcije u više od 10 posto pacijenata, a proizvodi na bazi alkohola uzrokuju bol tijekom primjene. Uz to što nisu dovoljno učinkoviti, toksični su za ljudske stanice. Njihova uporaba tijekom svih stadija cijeljenja rane može dovesti do odgođenog cijeljenja, odnosno negativno djelovati na normalne procese zatvaranja rane.

Antibiotici za lokalnu primjenu mogu izazvati alergijsku reakciju i uzrokovati rezistenciju većeg broja mikroorganizama. Lokalne antimikrobne tvari obično imaju nespecifičan način djelovanja, pa postoji mogućnost razvoja neželjenih učinaka. No, ipak je manja vjerojatnost razvoja mikrobne rezistencije. Već je, međutim, zabilježen razvoj rezistencije na antiseptik klorheksidin, što je povezano s rezistencijom na antibiotik.

Antiseptički proizvodi na bazi oktenidina nude brojne prednosti pacijentu i liječniku, među kojima su odlična antimikrobna učinkovitost, dugotrajno iskustvo, izostanak rezistencije, izostanak negativna utjecaja na antimikrobnu učinkovitost zbog opterećenja proteinima, izostanak alergijskih reakcija, sistemske toksičnosti, boli prilikom davanja, itd. Antiseptički proizvod na bazi oktenidina može se primijeniti izravno na rane, kožu i sluznicu te ga stoga preporučujemo kod svih vrsta sportskih ozljeda.

Datum objave članka: 1. 10. 2007.
izdvojeni proizvodi