Proširene vene - simptomi i liječenje

Oko 30 posto populacije na našem geografskom području pati od proširenih vena na nogama. Zašto je ta bolest tako česta?

Naše je srce vrlo snažna i učinkovita pumpa koja svake minute izbacuje otprilike pet litara krvi u krvotok, i to bez prestanka, dok god živimo. Kad kažemo otprilike, to odgovara ukupnoj količini krvi u tijelu (pet do sedam litara). Ta ista količina krvi mora se svake minute vratiti natrag u srce, jer bi u protivnom srce s vremenom počelo raditi "na prazno". Povratak krvi prema srcu iz gornjih dijelova tijela nije problematičan, no kad su posrijedi donji ekstremiteti, situacija je malo složenija.

Prilikom povratka prema srcu, krv mora svladati visinsku razliku između stopala i srca, koja, ovisno o visini osobe, iznosi jedan do jedan i pol metar, pa tako teče prema gore, što nijedna tekućina ne radi dobrovoljno. Otegotna okolnost je da krv nije tekućina poput vode nego u sebi sadrži puno krvnih sastojaka koji povećavaju njezinu gustoću. Naše srce, iako je snažna pumpa, ne može usisavati krv, pogotovo ne iz donjih ekstremiteta. Zbog toga je transport krvi iz nogu prema srcu riješen na drukčiji način.

Vene su podijeljene na odsječke odijeljene venskim zaliscima, koji imaju funkciju povratnih ventila (slično ventilima na auto gumama) - otvaraju se samo kad pritisak dolazi s prave strane, a u slučaju da se krv "želi" vratiti natrag prema stopalima, automatski zatvaraju prolaz. I tako, slično kao što se u Panamskom kanalu brodovi prebacuju preko brda od jedne ustave do druge, tako se i naša krv iz nogu transportira okomito prema gore, prema srcu, od jednoga do drugoga venskog segmenta.

Tako dugo dok su venski zalisci zdravi i u funkciji, govorimo o zdravim venama, bez obzira na to jesu li vidljive ili ne. Međutim, kad se venski zalisci iz bilo kojeg razloga više ne zatvaraju u potpunosti, krv se u manjoj ili većoj mjeri vraća u noge, uzrokujući povećanje tlaka u venama. Vene se proširuju i deformiraju, a zbog širenja lumena razvlače i ostale, zdrave venske zaliske, koji se tada više ne zatvaraju u potpunosti. Na taj način povećava se broj zahvaćenih segmenata i bolest se pogoršava. U tako bolesnim venama izmjena krvi nije više kompletna, dolazi sve manje svježe krvi s kisikom i hranjivim sastojcima, zbog čega trpe okolna tkiva, ponajprije koža, a potom i ostala tkiva.

Duboke vene, koje transportiraju 90 posto krvi iz nogu, smještene su u blizini kostiju, prate arterije i dobro su zaštićene mišićima.

Površinske vene smještene su u potkožnom masnom tkivu i sastoje se od dva velika sustava na svakoj nozi. Duga površinska vena proteže se od unutarnje strane skočnog zgloba cijelom dužinom noge sve do prepone, gdje utječe u duboku venu. Kratka površinska vena počinje s vanjske strane skočnog zgloba i prolazi preko stražnje strane potkoljenice do visine koljena, gdje na stražnjoj strani utječe u duboku venu.

Kad govorimo o proširenim venama, uglavnom mislimo na ta dva površinska venska sustava. Bolesti koje zahvaćaju duboke vene su složenije i opasnije, mogu izazvati i proširenje površinskih vena, ali to je onda posve druga bolest koja se i drukčije liječi.

Proširene vene razvijaju se postupno i dugi niz godina ne moraju izazivati tegobe. Oboljeli se često jave liječniku tek u slučaju izraženijih tegoba ili pojave komplikacija.

Nakon provedene dijagnostike, liječenje proširenih vena sastoji se u odstranjenju ili zatvaranju bolesnih vena. Na raspolaganju je nekoliko metoda, ovisno o patologiji proširenih vena u svakom pojedinačnom slučaju.

Klasična modificirana operacija vena i danas je "zlatni standard", tako da se sve ostale operativne i neoperativne metode vrednuju u usporedbi s njom. Sastoji se od kirurškog uklanjanja oboljelih vena u lokalnoj, djelomičnoj ili općoj anesteziji. Operacija se provodi po principu minimalno invazivne kirurgije (švicarski model) i nema puno zajedničkog s metodama otprije pet, 10 ili 20 godina. Prednosti: radikalno izlječenje, operacija je niskog rizika, oštećenja živaca i limfnih putova nema ili su minimalna, ožiljci su brojni, ali su mali i estetski zanemarivi. Loših strana nema.

Klasična skleroterapija izvodi se ubrizgavanjem sklerozirajućeg sredstva u različitim koncentracijama izravno u venu. Time se izaziva "kemijska upala vene", koja se onda slijepi. Metoda je praktički bezbolna, tako da anestezija nije potrebna. Prednosti: brza i učinkovita ambulantna metoda, prvenstveno za "kapilare", po potrebi se može ponavljati. Loše strane: česta ponovna pojava (recidiv) venica na istom ili drugom mjestu, katkad plava ili smeđa obojenost kože na mjestu tretmana koja može biti vidljiva i dulje vrijeme, ponekad pojava alergijske reakcije ili nekroze kože na mjestu uboda.

Skleroterapija pjenom je varijanta klasične skleroterapije u kojoj se isto sklerozirajuće sredstvo u obliku pjene ubrizgava u venu. Pogodnija je za veće venske ogranke (veća površina pjene bolje ispunjava venski lumen), a manje pogodna za "kapilare". U posljednje vrijeme sve više se propagira i za zatvaranje glavne vene natkoljenice (sklerozacija pjenom uz ultrazvučnu kontrolu). Prednosti: ambulantna metoda, bolja difuzija u venama većeg kalibra, potrebna manja količina sklerozirajućeg sredstva. Loše strane: kao i kod klasične skleroterapije, ali i neželjena pojačana prodornost sklerozirajućeg sredstva u ostala tkiva (duboke vene) i organe (pluća, srce i dr.). Kod pjenaste sklerozacije glavne vene natkoljenice predio vene u preponi ostaje netaknut, stoga je vjerojatnost recidiva vrlo velika (metoda relativno nova, srednjoročni i dugoročni rezultati se tek očekuju).

Endoluminalne metode sastoje se od uvođenja jedne sonde u glavnu venu natkoljenice i spaljivanja vene iznutra. Pritom se mogu upotrijebiti različiti izvori topline, npr. RFO i ClosureFast (radiofrekventna obliteracija) ili ELT (endolaserterapija). Zahvat se izvodi ambulantno i u lokalnoj anesteziji (tumescenc-anestezija). Prednosti: brza metoda, poslijeoperativna kompresija natkoljenice nije potrebna, nema podljeva (hematoma) na natkoljenici. Loše strane: dio glavne vene u preponi ostaje neodstranjen, skupa je (zbog jednokratnih sondi), proširene vene potkoljenice i ogranci na natkoljenici ostaju neobrađeni i trebaju dodatnu operaciju ili skleroterapiju, postoji opasnost od ozljede pratećih živaca i limfnih puteva (termička oštećenja).

Konzervativna metoda sastoji se uglavnom u vanjskoj kompresiji. Povećanom pritisku dubokih vena i proširenih površinskih vena suprotstavljamo kompresivni učinak različitih vrsta elastičnih zavoja ili kompresivnih čarapa. Metoda se primjenjuje preventivno, ili ako pacijent ne želi ostale metode liječenja. Ujedno je to metoda izbora ako iz bilo kojeg razloga nije moguće provesti ostale metode liječenja. Prednosti: uvijek provediva, kod disciplinirane i pravilne primjene sprječava napredovanje bolesti i komplikacije. Loše strane: zahtijeva od pacijenta puno discipline, smanjuje kvalitetu svakodnevnog života (pogotovo ljeti).

Kažu da u medicini vrijedi pravilo: ako za jednu bolest postoji puno metoda liječenja, onda niti jedna nije savršena, inače bi postojala samo jedna, savršena metoda. Može li se isto reći i za problem proširenih vena?

Problem proširenih vena rijetko se može riješiti samo jednom od navedenih metoda. Kao što je anatomska raznolikost venskog sustava neograničena, tako je i patologija proširenih vena višestruka. Zato svaki oboljeli treba individualnu strategiju liječenja, koja uz tip patoloških promjena na venama uzima u obzir i konstituciju, zanimanje, navike, spol, opće zdravstveno stanje i, na kraju, osobne želje i potrebe pacijenta.

Trebamo se čuvati poslovice koja glasi: "Kad u ruci držim čekić, sve mi izgleda kao čavao". Idealna situacija je kad terapeut(i) vlada(ju) svim gore navedenim tehnikama, tako da svaki bolesnik može dobiti tretman koji je najprikladniji za njegov tip proširenih vena.