Ranim otkrivanjem do željenog cilja

Dojka je prema definiciji modificirana žlijezda znojnica koja fiziološku funkciju ima samo u fazi dojenja. Uz to, sekundarno je spolno obilježje žena, te kao takva ima veliku ulogu u psihološkom razvoju žene i utječe na njezinu psihološku stabilnost.

Iako je dojka lako dostupna za sve dijagnostičke postupke, sama dijagnostika početnog raka dojke je vrlo složena, zbog čega se često rak dojke ne otkrije u početnoj fazi razvoja. Prema posljednjim podacima Hrvatskog registra za rak, u 2007. je bilo gotovo 2600 novooboljelih žena od raka dojke, što je 27 posto od svih karcinoma kod žena. Zbog spoznaje da je rak dojke najčešći oblik raka kod žena (učestalost - 112 žena s rakom dojke na 100.000 žena), ulažu se golemi napori u pronalazak što boljih dijagnostičkih metoda, kao i u edukaciju i podizanje svijesti o potrebi redovitih pregleda i obrade, a sve u svrhu što ranijeg otkrivanja. Uz to, puno se ulaže i u istraživanje i pronalaženje novih i optimalnih načina liječenja.

Posljednjih desetak godina učinjen je golem napredak na području ranog otkrivanja raka dojke, te smo se sada približili rezultatima skandinavskih zemalja u postotku rano otkrivenih slučajeva i time podigli stopu preživljenja. No, još se mora puno raditi na podizanju svijesti pučanstva o iznimnoj važnosti redovitih pregleda prema preporučenim intervalima uz preporučenu obradu.

Rak dojke je u početku lokalizirana bolest koja kasnije prelazi u sistemsku, a mi ne znamo u kojem trenutku. Zbog toga se rak dojke liječi na nekoliko načina, to jest kombinacijom različitih postupaka, a ovisno o patohistološkom nalazu, dobi bolesnice, menstrualnom statusu i tipu učinjene operacije. Drugim riječima, liječenje karcinoma dojke sastoji se od kombinacije kirurškog liječenja, zračenja, kemoterapije, hormonske terapije i, posljednjih nekoliko godina, imunoterapije.

Gledajući kroz povijest, u početku se rak dojke liječio samo kirurški, i to vrlo radikalno - odstranjivala se dojka zajedno s prsnim mišićem i sadržajem pazuha. S vremenom, a posebno nakon uvođenja dodatnih oblika liječenja u smislu zračenja, kemoterapije i hormonske terapije, uvidjelo se da se radikalnim pristupom ne postižu bolji rezultati u preživljenju, a posljedice takvih operacija bile su jako izražene u fizičkom, ali i u psihološkom smislu.

Nakon 1970. postupno se počela provoditi poštedna kirurgija dojke u smislu odstranjenja samo dijela dojke (segmentektomija i kvadrantektomija) uz obvezu zračenja, a kasnije i kemoterapije i hormonske terapije. Danas se u većini slučajeva odstranjuje samo dio dojke, što ne zahtijeva kasniju korektivnu kirurgiju, jer takve operacije, ako su korektno učinjene, zadovoljavaju sve estetske kriterije. Unatoč povećanju udjela poštednih operacija, ostao je jedan, ne tako mali broj radikalnih zahvata koji se ne mogu izbjeći, što zbog veličine tumora, smještaja tumora, multicentričnosti (više tumora u jednoj dojci) ili neoštrih granica tumora prema okolnom tkivu.

Razvojem rekonstruktivnih zahvata i poboljšanjem kvalitete i raznovrsnosti silikonskih inplantata, danas se broj potrebnih radikalnih operacija može svesti na najmanju moguću mjeru. Kad se govori o rekonstruktivnim zahvatima koji se primjenjuju kod operacije raka dojke, razlikujemo primarne rekonstrukcije, to jest one koje se rade odmah kod prve operacije i sekundarne rekonstrukcije, koje se rade nakon već učinjena radikalnog zahvata i završena dodatnog liječenja (kemoterapijom i zračenjem). Same rekonstrukcije mogu se raditi uz pomoć vlastitog tkiva koje se uzima s leđa (latisimus režanj) ili s trbuha ili uz pomoć silikonskih implantata. Pri odabiru tipa operacije trebaju se prije svega poštivati onkološki principi liječenja raka dojke, kao i želje bolesnice, ali tek nakon što joj se predoče sve terapijske i operacijske mogućnosti, rizici i prateće pojave koje se javljaju tijekom liječenja, te u ranom i kasnom postoperacijskom tijeku.

U svakom slučaju, mora se naglasiti da je rak dojke danas u većini slučajeva izlječiva bolest. Kombinacijom svih modaliteta liječenja preživljenje od raka dojke kod rano otkrivenih slučajeva seže i više od 90 posto, a u kombinaciji s poštednom operacijom ili rekonstrukcijom jamči visoku kvalitetu života.

Stoga i dalje treba raditi na razvijanju svijesti o značenju redovita pregleda dojki, jer je tako moguće otkriti tumor u ranoj fazi razvoja, što najviše utječe na izlječenje. Točan ritam redovitih pregleda, koji uključuju palpacijski nalaz, ultrazvučnu pretragu i mamografiju, određuje liječnik koji takve preglede provodi. U slučaju potrebe provode se i dodatne pretrage, koje uključuje citološku punkciju određene tvorbe u dojci i citološki nalaz, a ovisno o nalazu određuju se daljnji dijagnostički postupci. Izlječenje je cilj, stoga ne zaboravimo što nam je prioritet.