Seboroični dermatitis - simptomi i liječenje
Seboroični dermatitis je kronični oblik ekcema na dijelovima tijela gdje postoji mnogo žlijezda lojnica, najčešće na tjemenu, gdje se uočava suho ili masno perutanje na crvenoj koži
Što je seboroični dermatitis?
Seboroični dermatitis (seboroični - odnosi se na lojne žlijezde; derm - koža) smatra se kroničnim oblikom ekcema koji se pojavljuje na dijelovima tijela gdje postoji mnogo žlijezda lojnica, najčešće na tjemenu.
Žlijezde lojnice smještene su u koži i na njezinu površinu izlučuju sebum ili loj (izlučevina lojnih žlijezda koja stvara prirodnu zaštitu barijeru protiv isparavanja tekućine iz kože). Najaktivnije su u seboroičnim predjelima - vlasište, lice, prsa, leđa, kožni pregibi. Njihova aktivnost, koja je pod utjecajem različitih unutarnjih i vanjskih čimbenika, može biti normalna, smanjena ili pojačana. U kontekstu ovog članka zanima nas pojačana aktivnost koja rezultira pojačanim lučenjem loja, što nazivamo seboreja. Ukoliko se razvije upala seboroičnih predjela kože govorimo o seboroičnom dermatitisu.
Seboroični dermatitis (SD) prvi je put klinički opisan i identificiran potkraj 19. stoljeća, kad je otkrivena patogena uloga Malassezije, lipofilne gljive prisutne na koži. Vrlo je čest oblik dermatitisa kod odraslih, praćen crvenilom kože, svrbežom i pojavom ljuski, s tim da ponekad može izgledati slično nekim drugim kožnim stanjima poput psorijaze, ekcema ili alergijske reakcije.
Seboroični dermatitis je cjeloživotno stanje koje se pojavljuje, s liječenjem nestaje i s vremena na vrijeme se razbuktava. Napredovanje u kroničnu bolest je progresivno i obilježeno fazama.
Općenito se poboljšava tijekom ljeta zahvaljujući suncu, progresivno se vraća u jesen, a maksimum dostiže zimi pod utjecajem hladnoće. Lezije* se često progresivno pogoršavaju tijekom dana (minimalne ujutro, maksimalne navečer), ali i pod utjecajem stresa i pretjerana znojenja.
* lezija = promjena u strukturi tkiva kao posljedica ozljede ili bolesti
Seboroični dermatitis versus prhut
U oba slučaja dolazi do stvaranja ljuski koje svrbe, a mogu biti suhe ili masne. Prhut se u stvari može smatrati najblažim oblikom seboroičnog dermatitisa, s tom razlikom što se prhut javlja samo na tjemenu i ne dovodi do promjene boje kože. Oba stanja mogu se liječiti na isti način, s tim da se za liječenje seboroičnog dermatitisa mogu predložiti i dodatni tretmani.
Seboroični dermatitis vlasišta versus psorijaza vlasišta
Oba stanja mogu utjecati na vlasište i imaju zajedničke neke simptome poput upalno promijenjene i ljuskave kože. Vlasište zahvaćeno psorijazom prekrivaju crvene mrlje, koje su vrlo jasno definirane u odnosu na zdravu kožu i prekrivene debelim slojem bjekastih ljuski. U slučaju seboroičnog dermatitisa ljuske su obično žućkaste i masne i nisu zalijepljene za vlasište. Tretmani u oba slučaja uključuju medicinske šampone i kortikosteroidne losione, s tim da je psorijaza vlasišta upornija i teža za liječenje te može zahtijevati i druge tretmane.
Tko obolijeva od seboroičnog dermatitisa?
Seboroični dermatitis različito se pojavljuje, ovisno o starosnoj dobi. Nakon dojenačke dobi, ponovo se javlja u pubertetu i perzistira tijekom života (obično od 20. do 50. godine), dok je u poznijoj dobi rijedak. Nešto je češći u muškaraca i osoba s masnom kožom, a zahvaća dva do pet posto stanovništva.
Kod dojenčadi ovo uobičajeno stanje kože obično nestane samo od sebe i više se ne vraća. U odraslih, međutim, ukupna pojavnost seboroičnog dermatitisa obično slijedi obrazac rasplamsavanja i čišćenja koji može trajati godinama.
Neka istraživanja pokazuju da će tri do 10 osoba na svakih 100 ljudi doživjeti seboroični dermatitis tijekom života. Mnoge osobe koje dobiju seboroični dermatitis u mlađoj odrasloj dobi ili nakon 50. godine pate od kronične forme s pojavom pogoršanja tijekom života.
Čimbenici rizika za seboroični dermatitis
Osim nasljedne komponente, čimbenici za koje se smatra da povećavaju rizik uključuju:
- pretilost
- lošu njegu kože
- stres
- čimbenike okoliša, poput onečišćenja
- prisutnost drugih kožnih problema, poput akni
- korištenje određenih proizvoda za njegu kože, osobito onih koji sadrže alkohol
- određena medicinska stanja, poput HIV-a ili Parkinsonove bolesti
- jake deterdžente, otapala, sapune i kemikalije
- hladno i suho vrijeme
- neke lijekove
- hormonalne promjene.
Uzroci seboroičnog dermatitisa
Iako točan uzrok pojave nije poznat, seboroični dermatitis obično je uzrokovan kombinacijom genetskih i okolišnih čimbenika, i, kao i svi oblici ekcema, nije zarazan.
Genetska predispozicija i nasljedna seboroička konstitucija značajni su uzročni čimbenici, iako se pojačano lučenje loja nađe samo u 50 posto bolesnika.
Prekomjerna proizvodnja loja može djelovati kao iritans, uzrokujući da koža postane crvena i masna.
Može biti povezan i s hormonalnim poremećajima. Tako se stanje može razviti kod dojenčadi zbog hormonalnih promjena koje se događaju u trudnoći. Promjenjive razine hormona mogu stimulirati djetetove lojne žlijezde, što dovodi do prekomjerne proizvodnje loja koji može iritirati kožu.
Okidač za pojavu SD-a obično je upalna reakcija na višak lipofine gljivice Malassezia (koja se još naziva Pityrosporum ovale). U normalnim uvjetima Malassezia se nalazi na koži 90 posto zdravih odraslih osoba, obično na tjemenu, u području zvukovoda, na licu i središnjim dijelovima leđa i prsa. Veća zahvaćenost područja bogatih lojnim žlijezdama objašnjava se njezinom lipofilnom prirodom (svojstvo tvari da se lako otapa u uljima i mastima). Pod određenim okolnostima može postati patogena i umnožiti se zbog čega imunosni sustav na nju pretjerano reagira te dolazi do pojačanog lučenja loja i infekcije što rezultira promjenama na koži. U nekim slučajevima može dovesti i do pojave drugih oboljenja poput pityriasis versicolor ili pityrosporum folliculitisa.
Na pojavu SD-a utječu i poremećaji probavnog sustava, poremećaji prehrane i određeni prehrambeni čimbenici (prehrana bogata mastima, koncentriranim ugljikohidratima i jakim začinima, visokokalorična prehrana, kronični alkoholizam, pomanjkanje cinka i niacina) kao i duhan.
Određenu ulogu imaju i klimatski čimbenici, odnosno sezonske promjene temperature - znatno se poboljšava ljeti, a pogoršava u jesen i zimu, s tim da i velika vlažnost u zraku može pojačati pojavu lezija.
Određena medicinska stanja također mogu povećati rizik od razvoja seboroičnog dermatitisa. Tako je poznato da se češće pojavljuje u osoba s neurološkim bolestima, npr. Parkinsonova bolest, epilepsija itd. Razvoj mogu pospješiti i mentalne bolesti poput depresije.
Imunodeficijencija (pr. kod AIDS-a) uzrokuje pojavu osobito teških oblika, što je važan argument koji govori u prilog tome da i imunitet može biti jedan od rizičnih čimbenika. Vrlo je čest i kod osoba liječenih od karcinoma. Visoka učestalost primijećena je i u bolesnika s koronarnom insuficijencijom i hipertenzivnim zatajenjem srca.
Određenu ulogu mogu imati i neki lijekovi, uključujući psoralen, interferon i litij.
Negativan utjecaj ima i stanje emocionalnog stresa, a okidač može biti i oporavak od stresnog zdravstvenog stanja poput srčanog ili moždanog udara.
Seboroični dermatitis - simptomi
- perutanje kože ili prhut
- bijele ili žute ljuske na masnoj koži
- svrbež.
Simptomi se razvijaju postupno, a sama bolest ima kroničan tijek, s izmjenom različito dugih razdoblja poboljšanja i pogoršanja u nepravilnim intervalima.
Promjene mogu ostati lokalizirane ili se proširiti na veću površinu tijela u vidu generaliziranog crvenila, i to uglavnom zbog kontaktne senzibilizacije. Paradoksalno, osobe sa seborejom obično se žale na suhu kožu koja se ljušti, iako je u stvarnosti, pučki rečeno, koža previše masna, što je uzrok kasnijih tegoba.
Zahvaćena područja kože bogata su lojnim žlijezdama i/ili keratinom, a to su najčešće tjeme, lice i središnji dijelovi prsnog koša. Vrlo je vjerojatno da će lezije početi na tjemenu, iako su prvi razlog za odlazak k liječniku lezije na licu.
Promjene na koži uključuju područja s crvenilom, nepravilnih obrisa, pokrivena s manje ili više prianjajućim ljuskama. Glavni funkcionalni znak je svrbež praćen osjećajem laganog peckanja.
Vlasište
Kako intenzitet bolesti jako varira, klinička dijagnoza na vlasištu proteže se od jednostavne prhuti do najtežih oblika.
U blažim oblicima, na vlasištu nalazimo suho ili masno perutanje na crvenoj koži. Ponekad su prisutna oštro ograničena žarišta veličine kovanice, prekrivena bjelkasto-žućkastim ljuskama.
Na uobičajenom stupnju razvoja, ljuska je fina (suha prhut), bjeličasta i rastresita te se poput prašine pojavljuje na odjeći, najčešće na ramenima. U tipičnom obliku (masna prhut) ljuska postaje deblja i učestalija, a crvenilo se pojavljuje tu i tamo ispod ljuske, osim na rubovima lezija (čelo, sljepoočnice itd.), gdje je i vidljivo. Kod muškaraca lezije na prednjem dijelu glave napreduju zajedno s androgenom alopecijom (ćelavosti).
Kod najtežih oblika lezije se stapaju u plakove (naslage) koji mogu pokrivati cijelo tjeme. Na tom stadiju jako je izražena upala uz pojavu svrbeža, a masne i debele ljuske mogu ispuštati neugodan miris (steatoidna pitirijaza). Naslage mogu biti vrlo debele pa stanje može nalikovati na psorijazu ili gljivičnu infekciju vlasišta.
Promjene često zahvaćaju sam rub vlasišta u vidu crvenkasto-žućkastog tračka širine jedan do dva centimetra (corona seborrhoica - seboroična kruna).
Lice
Promjene na licu (obrazi i korijen nosa - leptirasti oblik, brazde oko nosa, obrve, rubovi vjeđa, brada, čelo, iza uha, vanjski zvukovod) očituju se crvenkasto-žućkastim ljuskavim žarištima uz mogući svrbež, najčešće u nazolabijalnim brazdama (protežu se između nosnica i kuta usana s obje strane lica). Crveni rubovi vjeđa mogu biti jedini znak bolesti.
Trup
Na trupu (iznad prsne kosti, između lopatica) žarišta mogu biti okrugla ili ovalna, crvenkasto-žućkaste boje.
Kožni pregibi
U kožnim pregibima (ispod pazuha i dojki, oko pupka, u preponama, predio spolovila i čmara) promjene su vlažnije, uz prisustvo ljusaka, krasta i pucanja kože (ragade).
Tjemenica
Dojenčad sa seboroičnim dermatitisom najčešće ima oblik koji se naziva tjemenica jer se pojavljuje na tjemenu u obliku masne ljuskave mrlje. Može se pojaviti i na stražnjici, kada se obično misli da je u pitanju pelenski osip, koji je u stvari oblik kontaktnog dermatitisa.
Komplikacije seboroičnog dermatitisa
U nekim slučajevima, na zahvaćenom području može se razviti sekundarna bakterijska infekcija. To obično uključuje vjeđe kod odraslih i pelensko područje kod beba.
U slučaju intenzivnog svrbeža vlasišta i jakog češanja može doći do pojačanog ispadanja kose. No, kako gubitak kose sam po sebi nije simptom SD-a, u tom slučaju vjerojatno postoji neko drugo temeljno stanje koje dovodi do gubitka kose.
Kada posjetiti liječnika?
- savjetovanje po pitanju promjene načina života
- savjetovanje po pitanju proizvoda za rutinsku njegu kose i kože
- ako nema olakšanja od primjene običnog šampona protiv prhuti
- savjetovanje po pitanju bezreceptnih i receptnih terapijskih opcija
- simptomi se pogoršavaju
- izraženi su crvenilo i/ili bolnost zahvaćenog područja
- na zahvaćenim područjima curi tekućina ili se stvaraju kruste.
Dijagnostika seboroičnog deramtitisa
S obzirom da se seboroični dermatitis ponekad može teško razlikovati od nekih drugih bolesti, prije postavljanja konačne dijagnoze moguće je napraviti biopsiju (postupak kojim se uzima maleni uzorak, najčešće promjera 3 mm, oboljele kože radi postavljanja precizne patohistološke/mikroskopske dijagnoze) kako bi se isključila stanja koja mogu uzrokovati slične simptome, kao što su:
- psorijaza - očituje se pojavom srebrno-bijelih ljuski, često na laktovima i koljenima te može postojati u isto vrijeme kad i seboroični dermatitis
- atopijski dermatitis (ekcem) - obično uzrokuje upalne promjene na koži glave, laktovima ili koljenima
- rozaceja - uzrokuje crveni osip s malo ili nimalo ljuski, često na licu; može se pojaviti zajedno s dermatitisom; može i nestati i ponovno se javiti nekoliko puta
- pytiriasis versicolor - gljivična infekcija vlasišta
- alergijska reakcija - ako osip svrbi i ne nestaje liječenjem, uzrok bi mogla biti alergija
- sistemski eritematozni lupus (SLE) - neke faze ovog stanja mogu uzrokovati osip u obliku leptira u središnjoj liniji lica.
Simptomi seboroičnog dermatitisa u odnosu na druga slična stanja
| Stanje | Simptomi |
| prhut | bijele, masne ljuske na tjemenu koje svrbe i pogoršavaju se tijekom jesenskih i zimskih mjeseci kada je zrak suh |
| psorijaza | debele mrlje suhe, crvene, upaljene kože prekrivene srebrno-bijelim ljuskama |
| atopijski dermatitis (ekcem) | suha koža koja svrbi uz pojavu crvenih žarišta na koži |
| rozaceja | napadi crvenila u središnjem dijelu lica koji postaju sve učestaliji i trajniji uz osjećaj peckanja i svrbeža lica |
| pytiriasis versicolor (tinea versicolor) | promjene na koži u vidu žućkasto-smećkastih, katkad crvenkastih mrlja sa sitnim prašinastim ljuskanjem na površini, katkad praćene blagim svrbežom |
Seboroični dermatitis - liječenje
Liječenje seboroičnog dermatitisa gotovo uvijek je lokalno, dok je sistemsko rezervirano za teže i više proširene oblike. Kako je riječ o kroničnoj patologiji, u kojoj se izmjenjuju razdoblja povlačenja bolesti (sa ili bez terapije) s razdobljima ljuskanja i crvenila, cilj je ukloniti simptome koji se javljaju tijekom napada bolesti.
Iako se ne može u potpunosti izliječiti, pravilnom prehranom, izbjegavanjem emocionalnih stresova i prilagođenom njegom kože može se umanjiti broj recidiva. S obzirom da različiti vanjski podražaji mogu izazvati upalu kože, u svakodnevnoj njezi važno je izbjegavati iritirajuća sredstva i primjenjivati proizvode za osjetljivu kožu.
Ovisno o težini slučaja, u početku se može krenuti sa zamjenom šampona. Ako simptomi potraju dulje od dva tjedna, moguće je potrebno savjetovati se s liječnikom o opcijama liječenja bezreceptnim preparatima. Oralni lijekovi, šamponi na recept i ljekovite kreme ili gelovi za vlasište i druge dijelove tijela mogu se koristiti za teške simptome i ozbiljnije slučajeve.
Tretman tjemenice
Tjemenica kod dojenčadi obično ne zahtijeva medicinski tretman i često se riješi unutar šest mjeseci. U međuvremenu može se koristiti dnevna rutina radi lakše kontrole simptoma:
- uklonite ljuskave mrlje masiranjem bebinog tjemena ili četkom s mekim vlaknima
- operite bebi kosu toplom vodom i blagim dječjim šamponom
- temeljito isperite kosu i vlasište
- počešljajte bebinu kosu čistom četkom s mekim vlaknima
- ako se ljuske čvrsto drže za tjeme, izmasirajte ga maslinovim uljem prije pranja šamponom.
Odgovarajuća rutina njege kože i vlasišta kod odraslih
Primjena odgovarajućeg šampona i proizvoda za njegu kože uz pridržavanje rutine njege može pomoći u održavanju simptoma pod kontrolom.
Svakodnevno perite zahvaćena područja s nježnim sredstvom za čišćenje koje sadrži cink (2 % cink pirition) i nanesite losion ili hidratantnu kremu. Za kožu, koristite toplu vodu i blagi sapun ili sredstvo za čišćenje kože bez sapuna. Temeljito isperite. Osušite i nanesite hidratantnu kremu dok vam je koža još vlažna.
Ako je zahvaćena linija kose, razmislite o šamponu protiv prhuti i proizvodima za kosu namijenjenim osjetljivoj koži. Izbjegavajte proizvode za oblikovanje kose. Nemojte koristiti sprejeve za kosu, gelove ili druge proizvode za oblikovanje kose.
Izbjegavajte proizvode za kožu i kosu s alkoholom jer mogu pogoršati stanje
Promjene načina života
Zdrave životne navike, poput upravljanja stresom i puno sna, također mogu poboljšati stanje kože i vlasišta. Neke posebno učinkovite tehnike za ublažavanje stresa uključuju lagane vježbe (poput joge ili lagane šetnje), tehnike meditacije, tehnike disanja i boravak u prirodi (makar i kraće vrijeme).
Bezreceptni i receptni tretmani
Ako promjena načina života i rutine njege kože i vlasišta ne uspiju, treba razmisliti o preparatima koji se izdaju bez recepta i onima na liječnički na recept. Cilj liječenja je uklanjanje ljuski, smanjenje svrbeža i smirivanje upale koja uzrokuje crvenilo i oteklinu.
Promjene na vlasištu liječe se preparatima za lokalnu primjenu koji sadrže keratolitičke (pospješuju ljuštenje kože) i antimikrobijalne sastojke (djeluju na bakterije i gljive). Neki od najboljih medicinskih šampona protiv peruti bez recepta uključuju one koji sadrže pirition cink, selen sulfid, ketokonazol 1 % i salicilatnu kiselinu. Kod jačih upalnih promjena dopuštena je kratkotrajna uporaba kortikosteroidnih losiona pod kontrolom dermatovenerologa.
Ako su promjene smještene na licu ili trupu primjenjuju se preparati sa sumporom ili antimikoticima (djeluju na gljive; dostupni u obliku šampona, otopine ili kreme) preko noći, dok se danju preporuča primjena neutralnih emulzija i krema. Ponekad je opravdana kratkotrajna primjena nisko potentnih kortikosteroida pod strogom kontrolom dermatovenerologa kako bi se spriječio nastanak nuspojava (rozaceiformni steroidni dermatitis, teleangiektazije, atrofija kože).
Kod vrlo teških i na liječenje otpornih oblika indicirano je i sistemsko liječenje antimikoticima, antibioticima ili niskim dozama izotretinoina (derivat vitamina A).
Najbolji rezultati često se postižu kombinacijom tretmana, no koji god koristili uputno je slijediti savjet liječnika.
Izvor fotografija: Shutterstock
