Šećerna bolest - epidemija 21. stoljeća

Šećerna bolest je kronični poremećaj kada organizam zbog nedostatne proizvodnje inzulina ili njegove nedjelotvornosti ne može iz hrane dobiti dovoljno energije tj. glukoze koja mu je potrebna za život. Cijeli poremećaj rezultira povišenom razinom glukoze (šećera) u krvi kao i postupnim razvojem komplikacija osnovne bolesti.

Trenutno u svijetu od šećerne bolesti boluje više od 150 milijuna ljudi, a prema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije broj oboljelih u stalnom je porastu, tako da će se već za 25 godina današnja brojka od 150 milijuna udvostručiti na 300 milijuna oboljelih. U Hrvatskoj danas od šećerne bolesti boluje više od 180.000 ljudi.

Srećom, u samo 10 posto% oboljelih bolest se javlja već u ranoj mladosti i ovisna je o inzulinskoj terapiji (još uvijek u obliku injekcija). Ispoljava se naglo:

• pojačanim žeđanjem;
• učestalim mokrenjem;
• mršavljenjem i općom slabošću.

Navedeni simptomi osobito su opasni u djece. Ako se bolest pravodobno ne prepozna i ne liječi, može uzrokovati i komu.

Ostalih 90 posto oboljelih su osobe starije životne dobi. U njihovom slučaju bolest nastaje uslijed preobilne i kalorične prehrane, nedovoljne tjelesne aktivnosti te stresnog i neurednog načina života. Ispoljava se:

• blagim umorom;
• povremenim žeđanjem;
• češćim mokrenjem.

Simptomi su tek neznatno izraženi, razvijaju se polagano, tako da bolest podmuklo "nagriza" organizam. S vremenom se razvijaju promjene na krvnim žilama (ubrzana ateroskleroza) i živcima, koje vode oštećenju važnih organa (očiju, srca, bubrega i mozga), a zbog oštećenja cirkulacije i živčanog sustava dolazi i do gubitka osjeta, naročito u stopalima, što pogoduje nastanku ozljeda mekih tkiva, širenju infekcije, stvaranju rana koje teško zacjeljuju i odumiranju tkiva.
Na žalost, šećerna bolest se u starijoj životnoj dobi često otkriva prekasno, kada su već nastupile komplikacije bolesti na krvnim žilama, a kako "povišen šećer u krvi ne boli", malo se pažnje obraća liječenju bolesti.

Podatci govore da je šećerna bolest danas u svijetu vodeći uzrok sljepoće. Amputacija ekstremiteta zbog šećerne bolesti na drugom je mjestu (poslije traumatskih amputacija - nesreće), a svaka treća osoba na dijalizi je dijabetičar.

Lijek za oboljele od šećerne bolesti - inzulin - otkriven je prije 85 godina. Do tada su mnogi ljudi umirali u ranoj mladosti zbog nedostatka hormona inzulina koji služi u prijenosu glukoze (šećera) u stanice i sudjeluje u stvaranju za život neophodne energije.

Djeca i mladi koji u današnje vrijeme boluju od te kronične bolesti žive normalan život kao i njihovi vršnjaci, jednako su radno sposobni i dožive normalnu starost zahvaljujući novim tehnologijama i dostignućima u liječenju, samokontroli i edukaciji oboljelih od šećerne bolesti.

Bolest je nasljedna, bez obzira u kojoj životnoj dobi se javi. Međutim, za njeno ispoljavanje potreban je utjecaj vanjskih čimbenika koji će pokrenuti postojeći oštećeni mehanizam i dovesti do objektivnih promjena.

U mladosti su to obično infekcije ili stres koji uzrokuju reakciju autoimunog sustava, što vodi oštećenju stanica gušterače i prestanku proizvodnje inzulina. U tom slučaju potrebno ga je nadomjestiti (inzulinskim injekcijama). Taj oblik bolesti za sada još uvijek nije moguće spriječiti, ali jačanjem otpornosti dječjeg ogranizma na infekcije (pravilnom prehranom, zdravim načinom života) moguće je barem odgoditi ispoljavanje bolesti.

U starijoj životnoj dobi stanice gušterače proizvode inzulin, ali njega ili nema dovoljno ili više nije djelotvoran uslijed povećane tjelesne težine i rezistencije (otpornosti) stanica na njegovo djelovanje. Bolest je moguće prevenirati ili odgoditi zdravim načinom života - pravilna prehrana, redovita tjelesna aktivnost, izbjegavanje stresnih situacija, jačanje organizma u svrhu izbjegavanja čestih infekcija.

Kako za šećernu bolest kažemo da je "uvjetno zdravlje", tako je i osnova njenog liječenja zdrav i pravilan način života. Ako osoba sa šećernom bolešću nadoknadi nedostatke, tj. inzulin kojeg ne proizvodi gušterača te smanji suvišnu tjelesnu težinu pravilnom prehranom i redovnom tjelesnom aktivnošću, djelotvornost inzulina će se povećati, a količina glukoze u krvi biti će u granicama normale.

Uvijek ponovo zaključujemo kako je povišena vrijednost glukoze (šećera) u krvi glavni uzrok razvoja komplikacija u oboljelih od šećerne bolesti. Ova činjenica zasigurno je i veliki motiv da svim sredstvima nastojite održati razinu glukoze u krvi što bliže normalnim vrijednostima (4 - 9 mmol/L).

Iako Vas kroz šećernu bolest prvenstveno vode Vaš liječnik i medicinska sestra, ne smijete zanemariti niti svoju ulogu, koja je od neprocjenjive važnosti za cjelokupni razvoj bolesti i njen nadzor. Nije važno je li na pregledu kod Vašeg liječnika, koji ćete napraviti jednom u tri mjeseca, razina glukoze u krvi dobra ili idealna. Ono što je znatno važnije je uspjeti postići svakodnevno dobru regulaciju glukoze u krvi. Održavati njenu razinu između 4 i 9 mmol/L, danju i noću, nije jednostavno. Ali, učestalim mjerenjem razine glukoze u krvi, prilagođavanjem terapije, pravilnom prehranom i redovnom tjelesnom aktivnošću to je ipak moguće postići.

Uspijete li u tome, spriječiti ćete nastanak i napredovanje komplikacija bolesti, a samim time i poboljšati kvalitetu života.