Sideropenija & anemija: razlike - dijagnostika - terapija 2. dio

Bolesti i stanja / Dijagnostika Anka Dorić dr. med., spec. transfuzijske medicine

Ovisno o osnovnim uzrocima koji su doveli do anemije, uz nadoknadu željeza, liječenje može zahtijevati i dodatnu terapiju

Nakon što smo u prošlom izdanju definirali sideropeniju i anemiju, istaknuli razloge nastanka i pobliže se osvrnuli na najčešću anemiju – sideropeničnu anemiju, vrijeme je da se pozabavimo dijagnostikom i terapijom.

Važni dijagnostički parametri

Osnovu dijagnostike anemije čine pregled krvne slike iz uzorka krvi i morfološki razmaz periferne krvi. Da bi se postavila dijagnoza sideropenične anemije, treba učiniti kompletnu krvnu sliku (KKS), u kojoj se često ne moraju naći veće snižene vrijednosti krvnih stanica i drugih parametara, ili se kod već izražene anemije nađu snižen broj i smanjeni eritrociti, snižen hemoglobin, hematokrit ili sve zajedno. Ako su unutar normalna raspona za dob i spol, ne mora posrijedi biti prava bolest - anemija, ali je često moguća latentna sideropenija, osobito kod djece koja rastu i razvijaju se, žena generativne dobi, osobito onih koje imaju obilne i produžene mjesečnice, te trudnica u posljednjem tromjesečju trudnoće.

Ako promatramo eritrocite, s obzirom na promjenu njihove veličine, anemije mogu biti:

  • mikrocitne - eritrociti manji od 6 μm;
  • normocitne - eritrociti normalne veličine;
  • makrocitne - eritrociti veći od 9 μm.

Laboratorijskim pretragama, koje brojčano izražavaju vrijednosti ispitivanih parametara kod anemije uzrokovane deficitom željeza, nalazi su sljedeći:

  • snižena koncentracija željeza (Fe);
  • blijedi i sitni eritrociti (hipokromna mikrocitoza);
  • povećan kapacitet vezanja željeza (UIBC);
  • sniženo zasićenje transferina (TIBC);
  • izrazito snižena koncentracija feritina (što govori da su zalihe željeza na izmaku);
  • snižen MCV - prosječni volumen eritrocita;
  • snižen MCHC - prosječni sadržaj hemoglobina u eritrocitima.

Dopunskom dijagnostikom nastoje se otkriti osnovna bolest i poremećaji koji su doveli do anemije. U tu svrhu rade se ginekološki pregled, gastroenterološke pretrage, dodatne hematološke, biokemijske, koagulacijske i citološke pretrage i slično.

Kako liječiti anemije

Kako bi se anemija pravilno liječila, nužno je otkriti:

  • je li stečena ili nasljedna;
  • ima li simptoma i dokaza koji govore o načinu (načinima) gubitka krvi;
  • ima li znakova povećane razgradnje krvnih stanica;
  • postoje li druge bolesti i poremećaji (kronične, upalne, zarazne, maligne, autoimune, bubrežne, jetrene, endokrine, alkoholizam).

Najvažnije je otkriti i liječiti uzrok anemije, a kod sideropenične anemije to je nadoknada nedostatka željeza. Željezo se ne može nadoknaditi "od danas do sutra", pa se terapija provodi najmanje tri mjeseca, dok se ne dopune rezerve u organizmu.

Radi nadoknade željeza primjenjuju se lijekovi u kojima je željezo vezano u željezne soli (ferosulfat, feroglukonat, ferolaktat itd.). Tijekom terapije, osobito prvih dana dok se organizam ne privikne, česte su nuspojave, poput nadutosti, mučnine, opstipacije, bolova u trbuhu ili tamne stolice. Može ih se izbjeći manjim dozama željeza u početku ili uzimanjem sirupa ili tableta za žvakanje uz prirodne tamocrvene voćne sokove svaki drugi dan. Za normalnu resorpciju željeza nužno je i uzimanje vitamina C. Optimalna dnevna doza je oko 100 mg elementarnog željeza uz 500 mg vitamina C. Preparati željeza mogu se davati i injekcijom u mišić, ali danas rijetko zbog opasnosti od komplikacija. Mogu se davati i intravenski, ali pod specijalističkim nadzorom zbog mogućeg rizika od flebotromboze, urtikarije, povišene temperature, a izuzetno rijetko i anafilaktičkog šoka.

Treba imati na umu i to da antiulkusni lijekovi (antacidi, blokatori H2 receptora), neki antibiotici i drugi lijekovi mogu smanjiti apsorpciju željeza iz hrane.

U ovisnosti o osnovnim uzrocima koji su doveli do anemije, uz nadoknadu željeza, liječenje može zahtijevati i dodatnu terapiju. Kod osoba koje već imaju pridružene druge kronične bolesti srca, pluća, bubrega ili jetre, te neke autoimune ili maligne bolesti, u liječenju je potrebna suradnja liječnika obiteljske medicine, internista, hematologa, transfuziologa i liječnika drugih specijalnosti.

Kod anemija izazvanih kroničnom bolešću liječenje se razlikuje jer ih se ne liječi željezom. Naime, željezo je tada blokirano u tkivima i iz njih se ne može otpuštati. Uz to, posrijedi su i skraćen vijek trajanja eritrocita i inhibicija njihova stvaranja u koštanoj srži. U tom slučaju u nalazima je vidljiva prividna slika sideropenične anemije, uz povećanu količinu željeza u rezervama zbog nemogućnosti njegova oslobađanja u plazmu.

Kako spriječiti sideropeničnu anemiju

Ako znamo da dnevno hranom unesemo oko 10 do 15 mg željeza, od čega iskoristimo samo 10 do 15 posto, bitno je znati koju hranu treba preferirati, što nam baš i ne donosi dovoljno željeza, a što treba izbjegavati ili umjereno konzumirati.

U iskoristivoj formi, željezom je osobito bogata tzv. hem-hrana (crveno meso / teletina, janjetina, svinjetina / perad, riba, iznutrice, morski plodovi). Voće, povrće, jaja i mliječni proizvodi čine tzv. ne-hem hranu, jer sadrže željezo u obliku koje je za tijelo teže probavljivo. Kofeinski napitci, čaj, vino i mlijeko znatno utječu na smanjenje resorpcije željeza, zbog čega ih treba umjereno konzumirati.

Trudnicama se savjetuje uzimati preparate željeza, osobito u posljednja dva tromjesečja trudnoće, i to zbog povećanih osobnih i potreba razvoja ploda. Djeci koja su na pretežito mliječnoj prehrani također se savjetuje uzimanje željeza u obliku kapi, sirupa ili tabletica za žvakanje, jer je mliječna hrana siromašna željezom, a često i mlijeko rodilje koja ne nadoknađuje povećane potrebe za tim dragocjenim mineralom.

Datum objave članka: 1. 4. 2011.