Sluznica nosa - sve njezine uloge

Početni dio dišnog puta čini nos sa svojom sluznicom koja se nalazi i u sinusima (paranazalnim šupljinama). Nos je stoga glavni regulator udahnutog zraka i ujedno zaštitni organ za donje respiratorne putove, posebno za nježni alveolarni epitel pluća. Respiratornu sluznicu oblaže cilindrični trepetljikavi epitel. Između cilindričnih stanica nalaze se stanice koje luče zaštitnu sluz. Sluznica sinusa istovjetno je građena, samo je tanja.

Funkcije respiratorne sluznice nosa mnogostruke su, složene i međusobno ovisne, tako da poremećaj jedne za sobom povlači manji ili veći ispad ostalih funkcija. Najvažnije su respiracijska, zaštitna, njušna, refleksna i fonacijska.

Respiracijska funkcija

Većina udahnutog zraka spušta se kroz nos i ždrijelo preko dušnika do bronha i pluća. Izdahnuti zrak kreće se malo sporije stvarajući vrtlog u nosnoj šupljini, tako da cirkulirajući zrak djelomično stiže i u sinuse. Nos, dakle, osigurava pravilno i ritmično disanje.

Zaštitna funkcija

Sluznica nosa osigurava grijanje, vlaženje i pročišćavanje (filtriranje) udahnutog zraka. Prednost „disanja na nos“, u usporedbi s „disanjem na usta“ u slučaju začepljenog nosa, je optimalno zagrijavanje zraka, koji već u nosnom dijelu ždrijela postiže temperaturu od 32 ºC, a pri ulasku u pluća zrak je zagrijan na 36 ºC, neovisno o visini vanjske temperature. S druge strane, kod „disanja na usta“ zagrijavanje zraka je znatno slabije, što otežava rad plućima.

Zahvaljujući bogatstvu krvnih žila i živčanih završetaka koji pripadaju autonomnom živčanom sustavu, osim zagrijavanja, sluznica nosa ujedno i rashlađuje udahnuti zrak isparavanjem sekreta sa sluznice nosa, čime se gubi određena količina topline. Dakle, termoregulacija spada u zaštitnu funkciju.

Zaštitna sluz ujedno osigurava i normalno vlaženje udahnutog zraka. Većim dijelom (95 posto) sastoji se od vode, dok ostatak čine bjelančevine (mucin), masti, soli i enzim lizozim, koji ima baktericidno djelovanje. Vrijednost pH nosne sluzi iznosi od 5,5 do 6,5.

Sluznica nosa može zaustaviti većinu čestica prašine i bakterija, koje prolaskom zraka veže na svoju površinu, u čemu se očituje njezina funkcija filtriranja zraka koji udišemo.

Olfaktorna (njušna) funkcija

Nos je ujedno i organ njuha. Njušni dio sluznice specifično je građen - čine ga tri vrste stanica (osjetilne, potporne i specifične stanice za njuh), površine je 5 - 6 cm³ i ima specijalne žlijezde (Glandulae olfactoriae Bowman) koje održavaju taj dio sluznice uvijek vlažnim. Njuh (lat. odoratus) je sposobnost reagiranja na specifične kemijske podražaje koji se preko udahnutog zraka prenose do njušnog organa. Njuh je vrlo osjetljivo osjetilo jer su potrebne minimalne količine mirisnih tvari da ga podraže. Pri duljem djelovanju istog mirisa osjet njuha sve više slabi i napokon posve nestane, no osjetljivost na drugu vrstu mirisa može ostati potpuna ili djelomično očuvana.

Veza njuha i okusa vrlo su bliske i nadopunjuju se jer oba osjetila reagiraju na kemijske podražaje koje primaju svojim receptorima, a najbolji primjer je okus hrane koji je usko povezan s njezinim mirisom. Drugim riječima, sve što nam ima ugodan i primamljiv miris automatski „sugerira“ i dobar okus i obrnuto. Ako je olfaktorni epitel oštećen, struja udahnutog zraka ne prolazi svojom normalnom putanjom i nije očuvan integritet živaca i njušnih centara, osjet njuha može biti veoma oslabljen ili izgubljen.

Refleksna funkcija

Zahvaljujući bogatoj mreži živčanih završetaka, nos je važan refleksni organ. S obzirom na to da se podražaji iz nosne sluznice preko živaca vagusa i trigeminusa prenose do centra za disanje u produženoj moždini, nos je tako povezan s dišnom muskulaturom. U nosu postoje i kratki „lokalni refleksi“ kojima se regulira stanje sluznice nosa (primjerice, refleks kihanja).

Fonacijska funkcija

Nosne šupljine znatno utječu na zvučnost i boju glasa, odnosno sudjeluju u formiranju glasa. U slučaju začepljenosti nosa zbog upale nosne sluznice glas ima „nazalni prizvuk“ pa tada kažemo da osoba govori „kroz nos“.

SMANJENJU OTPORNOSTI ORGANIZMA I RAZVOJU UPALE POGODUJE:

- iscrpljenost, umor i nesanica
- pothranjenost
- pothlađenost
- emocionalni stres
- pušenje i dulji boravak u zatvorenom i zadimljenom prostoru
- neredovita i jednolična prehrana
- dehidracija
- vitaminsko-mineralni deficit.

Nosna šupljina podijeljena je nosnom pregradom (septum) na dva dijela. Iskrivljenje (devijacija) nosne pregrade ili njezine deformacije u obliku izbočenja mogu stvarati respiratorne probleme, u rjeđim slučajevima uzrokovati i glavobolje ili biti uzrok slabijeg prozračivanja srednjeg uha (katar Eustahijeve tube).

Hladnoća i hladno vrijeme dodatno su opterećenje za sluznicu nosa i njezinu funkciju termoregulacije i respiracije. Dolazi do pojačanog lučenja sluzi, nosna sluznica natiče, što otežava disanje i nerijetko dovodi do začepljenja nosa. S druge strane, pregrijane prostorije sa suhim zrakom isušuju sluznicu te tako smanjuju njezinu otpornost i povećavaju mogućnost naseljavanja raznih mikroorganizama. Stoga je mikroklima u prostorijama veoma važna - temperatura bi trebala iznositi oko 20 ºC, u prostorijama u kojima borave bebe oko 24 ºC, dok bi vlažnost prostorije trebala iznositi oko 60 posto, uz redovita kratka prozračivanja.

Iako neke osobe ne pokazuju kliničke znakove bolesti, u njihovu nosnom i nosno-ždrijelnom sekretu mogu se nalaziti patogeni mikroorganizmi koji kod te osobe (kliconoša) ne izazivaju oštećenja i reakcije sluznice drugih dijelova respiratornog sustava. Te osobe mogu u okolinu neometano izlučivati patogene uzročnike bolesti. Kliconoštvo se može javiti nakon kliničkog ozdravljenja od neke zarazne (respiratorne) bolesti, u kojem slučaju govorimo o rekonvalescentnom kliconoštvu koje može trajati kraće ili dulje vrijeme.

Kliconoša je ujedno izvor zaraze, a kapljični put (Flugeove kapljice) najčešći put prijenosa uzročnika respiratornih bolesti (kašalj, kihanje, šmrcanje, glasan govor, pljuvanje i slično). Stoga je uzimanje brisa nosa i grla važan dijagnostički postupak, i ujedno jedna od mjera prevencije, koja je prijeko potrebna pri sanitarnom pregledu kod određenih zanimanja (radnici u prehrambenoj industriji, trgovci prehrambenim proizvodima, zdravstveni djelatnici itd.).

Tijekom hladnijeg doba godine češće su upale gornjih dišnih putova, a začepljenost nosa i obilna sekrecija uz otežano disanje, šmrcanje, kihanje jedni od prvih znakova bolesti. Upala sluznice nosa (akutni rinitis) može biti povezana s upalom sinusa, čemu pogoduju i određeni imunološki poremećaji.

Svakako je potrebno što prije osigurati prohodnost nosne šupljine i tako omogućiti normalno disanje. Jedna od prvih reakcija i jest posezanje za „kapima ili raspršivačima za nos“. U pravilu, riječ je o dekongestivima koji dovode do smanjenja otečenosti sluznice i lakšeg disanja: efedrin kapi u niskim koncentracijama, kapi i sprej za nos na bazi propolisa, fiziološka otopina, sljezov čaj i slično. Kapi na bazi kortikosteroida, koje imaju antiupalni i antialergijski učinak, mogu se koristiti isključivo na preporuku liječnika i kraće vrijeme. Iako su „kapi za nos“ dobar odabir, manjkavost im je što, osobito u slučaju sinusitisa (upale sluznice sinusa), često ne mogu doprijeti do oboljelog dijela, a nakon dulje primjene mogu isušiti sluznicu nosa.

Savjetuje se i primjena otopine na bazi morske vode koju se može koristiti i preventivno za svakodnevno ovlaživanje sluznice nosa te neograničeno (za razliku od kortikosteroidnih kapi). Morska je voda po sastavu gotovo fiziološka otopina. Sol veže vodu iz otečene sluznice, olakšava prohodnost nosa i disanje, a ujedno djeluje i kao prirodni antihistaminik. Natrij iz morske vode ujedno je otapalo sluzi pa sluz čini „pogodnijom za izbacivanje“.

Inhaliranje može biti ljekovito jer vodena para pridonosi znojenju, olakšava kašalj i izbacivanje sekreta iz nosa te vlaži nadraženu sluznicu. Pri inhaliranju, koje se savjetuje provoditi dva do tri puta dnevno u trajanju od 5 do 10 minuta, dovoljno je da voda bude zagrijana najviše na oko 40 ºC. No, možete odabrati i elegantniji način - u ljekarnama su dostupni inhalatori koje prislonite na nos i usta i ciljano djelujete na sluznicu gornjih dišnih putova, bez preznojavanja.

Za inhaliranje se može koristiti fiziološka otopina, ljekovito bilje i eterična ulja. Fiziološku otopinu možete napraviti tako što ćete devet grama kuhinjske soli rastvoriti u 100 ml prokuhane i odstajale vode. Kad je riječ o ljekovitom bilju, možemo se inhalirati na cvjetovima kamilice ili čaju od listova kadulje. Eterična ulja također mogu dobro poslužiti kao sredstvo inhalacije. Za suhu inhalaciju aromaterapeuti savjetuju nakapati jednu kap eteričnog ulja eukaliptusa, lavande ili čajevca na papirnatu maramicu koju uvijek možete imati pri ruci. Kod upale sluznice pomoći će i druga eterična ulja, primjerice, timijana, čempresa, melise, ružmarina itd. Uglavnom je dovoljno 10 minuta inhaliranja neposredno prije odlaska na počinak.

S ciljem jačanja organizma, savjetuje se unošenje dovoljne količine tekućine, najbolje vode i toplih napitaka (čaj, juha, mlaka limunada, cijeđeni sok od svježeg voća i sl.). Pomoći mogu i vitamini i minerali u obliku dodatka prehrani koji će dodatno ojačati naš imunosni sustav i olakšati regeneraciju sluznice. Kod upale sluznice nosa i sinusa, kao jedna od terapijskih metoda može pomoći i akupunktura.

Vitamini

Savjetuje se vitamin C koji je potreban za stvaranje T limfocita, važnih za stanični imunitet, i djeluje na kapilarnu cirkulaciju u otečenoj sluznici, poboljšava prokrvljenost, ublažava simptome upale i skraćuje trajanje prehlade. Vitamini B kompleksa, koje još zovu „zaštitnici epitela kože i sluznica“, utječu na regeneraciju, rast i razvoj novih stanica. Slično djeluje i vitamin A koji je prije svega važan za normalnu diobu stanica i obnavljanje epitela sluznice gornjih dišnih puteva te stvaranje zaštitne sluzi.

Minerali

Od minerala se savjetuju magnezij, cink i selen koji imaju antioksidativna svojstva. Cink i selen su mikroelementi važni za stanični metabolizam, a često deficitarni kod pušača.

Budući da svaki organizam pokazuje tzv. biokemijsku individualnost, prije primjene vitamina i minerala u obliku suplemenata poželjno je potražiti savjet stručne osobe te tako prilagoditi unos stvarnim potrebama organizma.