Snažno oružje protiv suhe kože
Kako bi se održala vlažnost kože, emolijense treba što češće nanositi no valja imati na umu da je primjena vrlo individualna
Emolijensom (lat. emolliens = koji omekšava) nazivamo topički pripravak koji sprječava isušivanje kože i pomaže pri održavanju njezine vlažnosti. Hrvatska inačica te riječ je ovlaživač, a označava postupak dodavanja vode koži.
Emolijensi su proizvodi koji se u dermatologiji najčešće preporučuju, jer umiruju svrbež, najčešći simptom suhe kože, i sprječavaju daljnje fizičko oštećenje kože, smanjujući tako potrebu za topičkim kortikosteroidima i drugim lijekovima. Njihova redovita primjena nužna je u svakodnevnoj njezi suhe kože, a od iznimne su važnosti i u dermatološkoj terapiji bolesti praćenih suhoćom kože, kao što su atopijski dermatitis, psorijaza i različiti oblici ekcema, te bolesti s nasljednim ili stečenim poremećajem orožnjavanja.
Kako djeluju emolijensi
Dva su osnovna načina njihova djelovanja. Prvi je okluzivnost, odnosno stvaranje masnog sloja na površini kože, što postižu masne supstancije životinjskoga, biljnoga, mineralnoga ili sintetičkog podrijetla. Okluzivne supstancije na koži stvaraju tanak nepropusni film, sprječavajući tako gubitak vode iz kože. Nakon primjene takvih emolijensa, koža je meka, elastična i sjajna. Od okluzivnih supstancija u pripravcima najzastupljeniji su dugolančani parafinski ugljikovodici - tekući parafini različite gustoće, bijeli vazelin, čvrsti parafin i skvalen.
Drugi način djelovanja emolijensa je preko humektansa, tj. hidrofilnih supstancija koje, unesene u kožu, znatno povećavaju kapacitet zadržavanja vode. Hidrofilne supstancije na sebe vežu vodu i tako koži osiguravaju vlagu. Od hidrofilnih supstancija u pripravcima najzastupljeniji su polihidroksilni alkoholi - glicerol, propilenglikol, sorbitol i manitol.
Napredni emolijensi sadrže kombinaciju okluzivnih i hidrofilnih supstancija, uz dodatak tvari koje potiču obnovu kože i djeluju na epidermalnu diferencijaciju.
Svakodnevna primjena emolijensa je nužna
Kako bi se koža održala vlažnom, emolijens treba što češće nanositi, uz napomenu da je njihova primjena prilično individualna. Može se započeti s primjenom dva do tri puta dnevno, a zatim, prema potrebi, postupno povećavati ili smanjivati broj nanošenja.
Redovita primjena emolijensa nužna je u svakodnevnoj njezi suhe kože, a od iznimne su važnosti i u dermatološkoj terapiji bolesti praćenih suhoćom kože
Nakon tuširanja ili kupanja treba što prije nanijeti emolijens kako bi se spriječilo dodatno isušivanje kože. Nužan je i nakon kupanja u bazenu ili moru. Prilikom nanošenja na tijelo, valja ga prethodno zagrijati razmazujući ga dlanom o dlan i zatim lagano umasirati u kožu (koža se ne smije trljati).
Kako izabrati emolijens
Emolijensi su na tržištu dostupni u obliku sindeta (sredstva za pranje kože bez sapuna), ulja za tuširanje, kupki, losiona, krema ili masti. Najčešće se upotrebljavaju kreme, a sadrže masne supstancije i vodu, čiji je omjer vrlo važan, jednako kao i količina i vrsta drugih sastojaka. Emulzije tipa masti u vodi (U/V), koje su češće, ugodne su za primjenu, nisu masne i hlade kožu. Emulzije tipa voda u masti (V/U) su masnije i teže se ispiru.
Izbor emolijensa ovisi o stupnju suhoće kože i o području tijela na koje se nanosi. Tako, primjerice, suhoj koži lica emolijens u obliku masti bit će premastan i neugodan, što je razlog da se vrlo brzo odustane od njegove primjene, ali će zato biti pogodan za ispucalu, tvrdu, suhu i ljuskavu kožu tabana.
Za redovitu uporabu iznimno je važan pravilan izbor emolijensa, koji treba prepustiti dermatologu. Rezultat tada zasigurno neće izostati.
