Suvremene tehnologije u liječenju šećerne bolesti tipa 1
Primjena inzulinske pumpe, uz kontinuirano mjerenje glukoze i kontrolni algoritam, omogućuje ostvarivanje koncepta umjetne gušterače u svakodnevnom životu oboljelih od šećerne bolesti tipa 1
Osnovno obilježje šećerne bolesti tipa 1 (DM tip 1) je apsolutni nedostatak endogene (unutarnje) sekrecije inzulina, što je posljedica autoimunog razaranja beta-stanica u genetski predodređenom organizmu pod utjecajem čimbenika okoline koji nisu dovoljno utvrđeni. Rizik obolijevanja vrlo je različit u svijetu i iznosi od dva do 30 oboljelih na 100.000 stanovnika godišnje, a u Republici Hrvatskoj devet oboljelih na 100.000 stanovnika godišnje. Najčešće obolijevaju djeca i mladi ljudi u prva tri desetljeća života, iako se može pojaviti i u starijoj životnoj dobi.
Naglo izbijanje simptoma
Klinička slika nastaje u kratkom razdoblju, a manifestira se kao jak umor, pojačano žeđanje i učestalo mokrenje, stalna glad i nagli gubitak na težini. Neprepoznata bolest u kasnijoj fazi ili nedovoljno dobro regulirana bolest inzulinom rezultira stvaranjem ketona i kiselina, zbog aktivacije sekundarnih izvora energije – masnoća, što rezultira težim oblikom kliničke slike i razvojem akutnih komplikacija – dijabetičke ketoze i ketoacidoze.
Loše regulirana bolest dovodi do razvoja kroničnih komplikacija, ponajprije na malim krvnim žilama, a to su dijabetička nefropatija (oštećenje bubrega), retinopatija (oštećenje mrežnice oka) i polineuropatija (oštećenje perifernih živaca).
Inzulin svaki dan
Liječi se svakodnevnim višekratnim injekcijama inzulina (bazal-bolus režim), uz istodobno usklađenu prehranu i tjelesnu aktivnost. Inzulin se primjenjuju potkožno, odgovarajućim injektorima (penkale) u više dnevnih doza ili putem kontinuirane potkožne inzulinske infuzije (inzulinska pumpa). Inzulinska pumpa oponaša prirodno lučenje inzulina koje je bazalno nisko, uz mogućnost naglog porasta doze u kratkom vremenu, što je vezano uz obrok.
Kako bi se mogle donositi odluke vezane uz primjenu odgovarajuće doze inzulina, uzimanje obroka i tjelesnu aktivnost, potrebna je stalna samokontrola, odnosno određivanje razine glukoze i ketona u kapilarnoj krvi pomoću glukometra. Stoga se inzulinska pumpa preporučuje osobama koje žele mjeriti razinu glukoze u krvi najmanje četiri puta dnevno, većinom prije obroka, koje su svladale edukaciju o brojanju ugljikohidratnih jedinica (UH) u svakom obroku i o pojedinačnom određivanju doze inzulina potrebne za određeni obrok, te nastoje dolaziti na redovite kontrole u dogovoru s dijabetološkim timom.
Kad je vrijeme za inzulinsku pumpu
Inzulinska pumpa primjenjuje se prvenstveno onda kad nije moguće postići normalizaciju glikemije intenziviranom terapijom s nekoliko inzulinskih injekcija dnevno, uz postojanje velikih oscilacija glikemije tijekom dana tipičnih za dulje trajanje bolesti. Zatim u slučaju fenomena zore (česte i/ili neprepoznate hipoglikemije, naročito noću), u razdoblju prije trudnoće te za vrijeme trudnoće i dojenja, ako dođe do rane pojave kasnih komplikacija bolesti, odnosno komplikacija bolesti poput dijabetičke gastroenteropatije i celijakije, koje dodatno otežavaju dobru regulaciju glukoze. Ovaj način liječenja posebno je prikladan za dojenčad i malu djecu, adolescente, osobe s različitim oblicima invalidnosti, aktivne sportaše i ljude koji rade u smjenama.
Inzulinska pumpa radi na principu kontinuirane isporuke pod kožu male doze ultrakratkodjelujućeg inzulina, i to na dva načina: bazalna isporuka - pokriva osnovni bazalni metabolizam tijekom 24 sata i bolusna isporuka - pokriva trenutačne potrebe za dodatnim inzulinom (obroci, korekcija hiperglikemije). Velik broj bolesnika liječenih ovom metodom potvrdio je poboljšanje kvalitete života, uz istodobno poboljšanje i očuvanje dobre regulacije glukoze u krvi, uz manji broj hipoglikemija. Naime, inzulinska pumpa osigurava kontinuiranu isporuku inzulina (slično zdravoj gušterači), što osigurava bolju prilagodbu metaboličkim potrebama, ovisnim o stilu života svakoga pojedinog bolesnika, manji broj i kasniji nastup kroničnih komplikacija i manji broj uboda (svakih dva do tri dana).
Uz to, razvoj sustava za kontinuirano mjerenje glukoze, koji određuje vrijednost glukoze u međustaničnom prostoru (intersticiju) svakih deset sekundi tijekom 72 sata, omogućava vrlo precizan uvid u kretanje razine glukoze. To olakšava određivanje količine i rasporeda otpuštanja bazalne količine inzulina tijekom 24 sata. Suvremena tehnologija omogućila je povezivanje inzulinske pumpe i sustava za kontinuirano mjerenje glukoze (Paradigm Veo X54), što može spriječiti pojavu hipoglikemije, tako što računa koja je količina inzulina još aktivna i neiskorištena od prethodnog bolusa te upozorava na visoku ili nisku razinu glukoze. Ako sustav izmjeri nisku razinu šećera u krvi, čiji je prag dijabetolog već postavio u postavke pumpe, pumpa se automatski zaustavlja i ponovno pokreće nakon dva sata (ako je sam bolesnik ne pokrene prije).
Razvijeni su i klinički potvrđeni informatički programi koji dodatno analiziraju istodobno dobivene podatke iz inzulinske pumpe i sustava za kontinuirano mjerenje glukoze, te dodatno korigiraju bazalnu dozu inzulina, što je zapravo ostvarivanje zamisli o umjetnoj gušterači tijekom 24 sata (dan i noć).
Ekonomska računica
Inzulinska pumpa je za sada indicirana prvenstveno za liječenje oboljelih od šećerne bolest tipa 1. Prema broju bolesnika u pedijatrijskoj i dječjoj dobi koji se liječe inzulinskom pumpom u Republici Hrvatskoj, u odnosu na zemlje Europske unije, nalazimo se u srednjem dijelu ljestvice. Analiziraju li se podaci o troškovima liječenja šećerne bolesti u Republici Hrvatskoj, dolazi se do podatka da se 8,75 posto troši na lijekove namijenjene liječenju šećerne bolesti (inzulin i oralni hipoglikemici), a najveći dio troškova, čak 85,72 posto, odnosi se na liječenje akutnih i kroničnih komplikacija bolesti. U skladu s tim podacima, slobodno možemo reći da sprječavanje i usporavanje progresije bolesti svakako pridonosi smanjenju najveće stavke troškova za skrb oboljelih od šećerne bolesti tipova 1 i 2.
Primjena inzulinske pumpe, uz kontinuirano mjerenje glukoze i kontrolni algoritam, kod oboljelih od šećerne bolesti tipa 1 omogućava ostvarivanje koncepta umjetne gušterače u svakodnevnom životu, što poboljšava kvalitetu života i pomaže u ispunjenju nekih životnih želja mladih bolesnika, koje do sada nisu mogli ostvariti.