Tihi kradljivac vida

Bolesti i stanja / Vidni sustav Mirna Bradić-Hammoud dr. med., spec. oftalmolog

Iako se glaukom može rano otkriti, većina za bolest dozna tijekom slučajna očnog pregleda ili kad se javi periferni gubitak vida

Ljudsko oko proizvodi očnu vodicu, bistru tekućinu koja hrani očnu leću, šarenicu i unutrašnjost oka te održava tonus (napetost) oka. Očna vodica stalno protječe kroz oko, a preko niza sitnih otvora ispred šarenice (tzv. trabekularna mreža) istječe iz oka u krvotok. Ako iz nekog razloga dođe do začepljenja tih otvora, što je najčešći uzrok glaukoma, očna vodica slabije otječe, pa se povećava očni tlak (intraokularni tlak). Takvo stanje dovodi do pojačana pritiska na očni živac (na njegova živčana vlakna i krvne žile), zbog čega se živac oštećuje i propada, što rezultira postupnim gubitkom vida. Točnije rečeno, postupno se sužava vidno polje, koje završava nepovratnim potpunim gubitkom vida, tj. sljepoćom.

Normalne vrijednosti očnog tlaka kreću se od 11 do 21 mmHg (naravno, najbolja je srednja vrijednost između 14 i 16 mmHg). Ipak, danas znamo da te granice ne vrijede za sve, nego da je normalna vrijednost očnog tlaka individualna, odnosno normalna je ako ne dovodi do promjena u vidnom polju, funkciji i anatomiji vidnog živca. Upravo zbog te činjenice važan je cjelokupan oftalmološki pregled, a ne samo mjerenje očnog tlaka.

Osobe pod povećanim rizikom

Glavni činitelj rizika za razvoj glaukoma je dob. Iako se glaukom najčešće javlja kod ljudi starijih od 50 godina, preporuka je da sve osobe nakon četrdesete godine barem jednom u dvije godine kontroliraju očni tlak. Ako je nekom od članova obitelji dijagnosticiran glaukom ili i sami imaju visok krvni tlak ili povišene vrijednosti šećera u krvi, šanse za dobivanje glaukoma tim su veće. Ostali činitelji rizika su kratkovidnost, dugotrajna kortikosteroidna terapija ili ranija ozljeda oka.

Nemojte doznati prekasno

Glaukom se može otkriti mnogo prije nego što se bilo kakvi simptomi mogu primijetiti, no većina ljudi, nažalost, dozna za nj tijekom slučajna očnog pregleda ili kad se već javi periferni gubitak vida (znatno suženje u vidnom polju ).

To je bolest koju sami teško možete prepoznati, jer uglavnom ne izaziva nikakve posebne subjektivne smetnje. Međutim, vaš oftalmolog će je vrlo lako otkriti mjerenjem očnog tlaka i pregledom očne pozadine (glave očnog živca). Dodatne pretrage, kao što su pregled vidnog polja i optička koherentna tomografija (OCT), mogu otkriti stupanj u kojem se bolest nalazi i je li došlo do oštećenja drugih osjetljivih struktura u oku i u kojoj mjeri.

Važno je oftalmologa obavijestiti o postojanju glaukoma u obitelji, kao i o ostalim istodobno prisutnim bolestima (npr. povišeni krvni tlak, šećerna bolest, nepravilan rad srca, plućne bolesti - astma, itd.), jer one mogu utjecati na odabir lijekova za liječenje očnog tlaka.

Kad oftalmolog jednom dijagnosticira glaukom, potrebne su redovite kontrole, kao i redovito i trajno uzimanje propisane terapije. Kako još ne postoji lijek koji bi nakon primjene određeno razdoblje mogao dovesti do izlječenja, propisane lijekove treba uzimati doživotno, bez obzira na to što su vrijednosti očnog tlaka na kontrolnim pregledima normalne! Normaliziranje vrijednosti očnog tlaka samo je dokaz uspješna djelovanja lijeka. Čim biste ga prestali koristiti, tlak bi se ponovno povisio!

Za postavljenje dijagnoze glaukoma potrebno je uzeti povijest bolesti, izmjeriti očni tlak, pregledati očni živac (pregled fundusa), pregledati očni kut, tj. kut između šarenice i rožnice u kojem su smješteni otvori za protok očne vodice (gonioskopija) te odrediti širinu vidnog polja.

Gonioskopija - Pregled očnog kuta uz lokalnu anesteziju kapima, pomoću posebne trozrcalne kontaktne Goldmannove lupe kojom se može pregledati i utvrditi otvorenost / zatvorenost očnog kuta, eventualno postojanje promjena na strukturama očnog kuta, kao i prisutnost različitih nakupina u tom prostoru. One mogu biti posljedica upala, krvarenja, trauma te raznih drugih bolesti i stanja oka, ali i cijelog organizma.

Kompjutorizirana perimetrija i vidno polje po Goldmannu - Širina vidnog polja određuje se bilo kojom od ove dvije metode, pri čemu se danas ipak daje prednost pouzdanijoj kompjutoriziranoj perimetriji. Navedene metode koristimo za dijagnostiku, procjenu stupnja i praćenje oštećenja u vidnom polju, ne samo kod glaukoma nego i kod drugih očnih bolesti (bolesti vidnog živca, bolesti mrežnice koje nastaju kao posljedica poremećaja u cirkulaciji, druge neurološke bolesti itd.). Kako bismo mogli razlučiti postoji li uopće oštećenje vidnog živca, definirati stupanj oštećenja, odnosno bolesti te osigurati objektivno praćenje tijeka bolesti i uspjeh odabrane terapije, obvezno je određivanje vidnog polja u pravilnim razmacima.

MOGUĆE JE RANO OTKRITI

Šesti ožujak proglašen je Svjetskim danom glaukoma kao odgovor na porast broja slijepih u svijetu od glaukomske bolesti. Zadaća glaukomskih udruženja diljem svijeta, pa tako i u Hrvatskoj, jest educiranje javnosti i liječnika o glaukomskoj bolesti i prepoznavanju čimbenika rizika, zatim prenošenje poruke o važnosti ranog otkrivanja te pravodobna liječenja glaukomske bolesti. Iznimno je važno znati da postoji način ranog otkrivanja i liječenja glaukoma te sprječavanja sljepoće.

Individualni pristup

Nakon postavljanja dijagnoze, oftalmolog počinje liječenje glaukoma. Unatoč tome što se vid koji je izgubljen ne može vratiti, u većini slučajeva očni tlak može se sniziti i kontrolirati, te na taj način spriječiti daljnji gubitak vida. Liječenje je za svakog pacijenta individualno i ovisi o tipu glaukoma i odgovoru na propisanu terapiju, koja se u početku zasniva na kapima za oči. U težim slučajevima liječnik će se morati odlučiti za laserski tretman ili operaciju.

Još jednom treba istaknuti da se pacijenti moraju redovito kontrolirati i trajno uzimati propisanu terapiju, te da je normaliziranje vrijednosti očnog tlaka samo dokaz uspješna djelovanja lijeka.

Datum objave članka: 1. 4. 2008.