Velikih osam

Bolesti i stanja / Alergologija i imunologija dr. sc.   Tena Niseteo dipl. ing. preh. teh., spec. kliničke dijetetike, nutricionistica

Iako alergijska reakcija može nastati nakon konzumacije bilo koje namirnice, obično se javlja pod utjecajem najjačih alergena

Alergiju treba razlikovati od intolerancije

Zanimljivo je da gotovo trećina odraslih vjeruje kako ima neku vrstu alergije na pojedinu namirnicu ili skupinu namirnica. Istina je, na sreću, drukčija. Zadnja istraživanja procjenjuju da u svijetu manje od dva posto stanovništva pati od alergija, te da od šest do osam posto djece i mladih ima postavljenu dijagnozu nutritivne alergije. Većina njih obično se primijeti već u djetetovoj prvoj godini života. U Europi se taj postotak za odraslu populaciju kreće između jedan i četiri posto, a u dječjoj populaciji između četiri i osam posto. 

U prvoj godini života, zbog razvojne nezrelosti različitih komponenti imunosnog sustava, može biti izražena veća učestalost alergije na hranu. No, kako dijete raste, sazrijeva i njegov imunosni sustav, stoga velik broj djece jednostavno preraste alergiju na hranu. Za početak je vrlo bitno razjasniti razliku između nutritivnih alergija i intolerancija, odnosno nepodnošenja određenih namirnica ili skupina namirnica.

ČINJENICE O ALERGIJI NA HRANU U PRVIM GODINAMA ŽIVOTA

- učestalost nutritivnih alergija najveća je u dojenačkoj dobi;
- simptomi alergije na hranu mogu biti vrlo različiti. Manifestiraju se na tri organska sustava: probavni sustav (50 – 60 posto djece), kožu (50 – 60 posto djece) i dišni sustav (20 – 30 posto djece);
- kod većine djece simptomi se prvi put javljaju između trećeg i petog mjeseca starosti, ali se mogu razviti i kasnije tijekom života;
- kravlje mlijeko najčešći je nutritivni alergen u dojenačkoj dobi i ranom djetinjstvu;
- većina djece (više od 90 posto) koja su imala alergiju na kravlje mlijeko u ranom djetinjstvu bez tegoba nakon treće godine života podnosi kravlje mlijeko i mliječne proizvode.

Pogrešno prepoznavanje

Nuritivna alergija definira se kao neuobičajen odgovor imunosnog sustava na neku, inače bezopasnu namirnicu ili komponentu namirnice. Takva reakcija uključuje nekoliko osnovnih komponenti, koje podrazumijevaju prehrambene alergene, imunoglobulin E (IgE) te mastocite i bazofile, specijalizirane stanice koje igraju važnu ulogu u stvaranju alergijske reakcije. U normalnim okolnostima, razina imunoglobulina E u krvi u ljudskom organizmu je niska.

Međutim, kod ljudi koji imaju alergiju na određenu namirnicu, nakon konzumacije raste koncentracija IgE protutijela koji se tada vežu na bazofile i mastocite. Ako IgE protutijela, koja se nalaze na površini bazofilnih granulocita i mastocita, dođu u dodir s alergenom iz hrane, bazofili i mastociti stimuliraju oslobađanje medijatora kao što su histamin, prostaglandini i leukotrieni, a to su snažni spojevi koji uzrokuju simptome alergijske reakcije.

(Ne)dosljedna pojava simptoma

Zbog alergijske reakcije uzrokovane lučenjem histamina šire se krvne žile i pojačano se luče tekućine u tkiva te tkivo otiče, što se može očitovati simptomima škakljanja u grlu, kašlja, otežana disanja, kihanja, curenja nosa, suženja očiju, svrbeža, crvenila, osipa, grčeva u trbuhu, proljeva i povraćanja te vrtoglavice, glavobolje, pa čak i gubitka svijesti. Puno rjeđe, ali potencijalno fatalno stanje, jest akutna sustavna alergijska reakcija, odnosno anafilaksija, kojoj je čak u 30 posto slučajeva uzrok upravo alergija na hranu. Simptomi alergije na hranu vrlo su individualni i različiti, ovisno o stupnju izraženosti, vremenu i mjestu nastanka te količini pojedene hrane. Ipak, ako se dosljedno javljaju na isti način i na istu namirnicu, dijagnoza specifične nutritivne alergije jednostavno se postavlja.

Čitanje deklaracija i prepoznavanje alergena bitne su stavke u odabiru proizvoda i prehrani osoba koje imaju nutritivnu alergiju, jer daju potrošaču sve podatke o hrani, a time i mogućnost odabira

Bitno je otkriti krivca

Započinje uzimanjem temeljite anamneze kojom je moguće identificirati sumnjive namirnice. Slijede alergološki dijagnostički testovi. Jedan od načina dijagnoze nutritivne alergije jest i eliminacijska prehrana, koja podrazumijeva potpuno izbjegavanje alergena iz hrane na nekoliko tjedana. Uslijedi li oporavak, idući korak je provokacijska prehrana, kojom se u prehranu uvodi sporna namirnica i prati eventualno ponovno javljanje alergijske reakcije.

Takvu dijagnostiku potrebno je provoditi pod medicinskim i nutricionističkim nadzorom kako bi se osigurala objektivna procjena simptoma i izbjegao deficit određenih mikro– i makronutrijenata. Uz to, postoji nekoliko znanstveno utemeljenih i standardiziranih metoda dijagnostike kojima se mogu utvrditi alergijske reakcije na pojedine namirnice, a uključuju "patch" i "prick" kožni test te specifične krvne dijagnostičke testove RIST i RAST (radioimunosorbentni odnosno radioalergosorbentni test). 

Danas su sve popularniji tzv. testovi intolerancije na hranu. Pomoću nekih od njih određuju se imunološka tijela IgG koja nisu specifična za pojedinu namirnicu. Stoga u ovom trenutku takvi testovi nemaju klinički značaj, nisu validirani i službeno kontrolirani, te se njihovi rezultati ne bi trebali uzimati kao valjana i jedina smjernica u određivanju prehrane pojedinca, osobito djeteta.

Ključ je u prehrani

Najbolji način liječenja nutritivne alergije jest regulirana prehrana, što znači eliminaciju sporne namirnice, odnosno alergena iz prehrane. Međutim, često se može dogoditi da osoba zbog nepažnje ili neznanja ipak unese alergen, ili da prvi put reagira na neku namirnicu, pri čemu je potrebno brzo reagirati. Prva pomoć u ovim slučajevima su antihistaminici, antagonisti histamina, koji djeluju tako da sprječavaju vezanje histamina na njegove receptore, čime smanjuju ili sprječavaju nastanak simptoma alergijske reakcije.

U težim slučajevima, kad se javi anafilaktička reakcija, odnosno stanje anafilaktičkog šoka, potrebno je brzo reagirati injekcijom adrenalina. Da do ovakvih situacija ne bi došlo, važno je da se postavljanjem dijagnoze nutritivne alergije razvije detaljan plan prehrane kojim će se eliminirati nutritivni alergen, te da se osobe koje imaju alergiju ili oni koji skrbe o njima (ili i jedni i drugi) educiraju o važnosti i načinima izbjegavanja alergena iz hrane.

Nacionalni popis nutritivih alergena

Iako do alergijske reakcije može doći konzumacijom bilo koje namirnice, najčešće nastaju pod utjecajem najjačih alergena koje je Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) još 1995. navela kao "Big 8". U velikih osam ubrajaju se kravlje mlijeko, jaja, soja, pšenica (gluten), kikiriki, orašasto voće, riba i morski plodovi.

Ove su namirnice kao nacionalni popis nutritivnih alergena prihvatile i Sjedinjene Američke Države, Australija i Novi Zeland te Europska unija. U Hrvatskoj je za proizvođače prehrambenih proizvoda obilježavanje alergena i tvari koje izazivaju intoleranciju (primjerice, laktoza) obvezno od siječnja 2007., a vezane su uz obveze propisane Zakonom o hrani (NN/2007) i Pravilnikom o označavanju, reklamiranju i prezentiranju hrane (NN/2004, 2005, 2008).

Upravo su čitanje deklaracija i prepoznavanje alergena bitne stavke u odabiru proizvoda i prehrani osoba koje imaju nutritivnu alergiju, jer jasno označavanje na deklaraciji daje potrošaču sve podatke o hrani, a time i mogućnost odabira prema svojim potrebama. O tome kolikom su riziku izložene osobe koje imaju alergiju na hranu najbolje govore podaci o količini alergena koja izaziva alergijsku reakciju. Tako je dovoljan već samo tisućiti, čak i još manji dio grama bjelančevine iz "velikih osam", odnosno mlijeka, jaja, soje, ribe, morskih plodova, kikirikija, orašastog ploda ili pšenice, ili žitarice koja sadrži gluten, da se pojavi alergija!

Mlijeko

Važnost i funkcionalnost mlijeka kao namirnice odavno su prepoznati, no čini se da se upravo njegovo nutritivno bogatstvo u nekim slučajevima pokazalo štetnim, pa je tako oko 1 posto odraslih i 2 do 3 posto djece alergično upravo na bjelančevine kravljeg mlijeka. Naime, mlijeko je izrazito bogato bjelančevinama, pa tako jedna litra mlijeka sadrži 30 do 35 g bjelančevina. Među njima je relativno velik broj onih koje izazivaju alergijsku reakciju, što u prvom redu uključuje alfa-laktoalbumine, beta-laktoglobuline i kazein.

Budući da su bjelančevine mlijeka sastavni dio adaptiranih dojenačkih pripravaka, u dojenčadi i male djece mlijeko je vodeći alergen. Ako majka ne može dojiti, umjesto standardnih dojenačkih pripravaka kao terapija se koriste dojenački pripravci s ekstenzivno ili parcijalno hidroliziranim bjelančevinama sirutke ili kazeina. Mnoge osobe s dijagnosticiranom alergijom na kravlje mlijeko vrlo često ima alergiju i na kozje mlijeko, a nerijetko i vezanu alergiju na soju. Ako je dijagnosticirana alergija na kravlje mlijeko, savjetuje se prehrana koja će osigurati nadoknadu hranjivih tvari čiji je deficit nastao eliminacijom mlijeka te pronaći odgovarajuću zamjenu za mlijeko i mliječne proizvode.

Jaja

Nutritivna alergija na jaja je, kao i u slučaju mlijeka, češća u djece nego u odraslih, a glavni čimbenici rizika za njezinu pojavu uključuju pozitivnu obiteljsku anamnezu, te postojanje drugih alergija i atopijskog dermatitisa. Iako je alergija na bjelančevine bjelanjka puno češća, alergija na jaje podrazumijeva eliminaciju cijelog jaja i svih proizvoda koji ih sadrže, kao što su tjestenina, keksi, kolači, kreme, majoneze, jela od mljevenog mesa i drugi proizvodi koji u svom sastavu imaju jaja ili ovoalbumin, bjelančevinu jajeta, što roditeljima i djeci može predstavljati velik problem. No, danas na tržištu postoji širok asortiman prehrambenih proizvoda koji ne sadrže jaja, kao i proizvoda koji se mogu koristiti kao zamjena za jaja.

Soja - Iako oboje spadaju u porodicu mahunarki, za razliku od kikirikija koji je snažan alergen, soja vrlo rijetko izaziva jake i ozbiljne reakcije koje bi mogle dovesti do anafilaksije ili anafilaktičnog šoka. Budući da je soja jedan od najčešće korištenih aditiva u suvremenoj prehrambenoj industriji, uz eliminaciju soje, potrebno je voditi računa o sastavu prehrambenih proizvoda i čitanju deklaracija.

Pritom je bitno naglasiti da nisu svi proizvodi od soje jednako alergeni, zbog čega osoba s nutritivnom alergijom na soju u većini slučajeva može koristiti sojino ulje. Osim eliminacije soje, sojinih klica, sojina mlijeka i drugih proizvoda koji je sadrže, osobe s nutritivnom alergijom na soju trebaju izbjegavati i neke proizvode koji ne koriste naziv soja, ali je podrazumijevaju, kao što su miso, tofu, lecitin, tempeh, tamari, okara i shoyu.

Pšenica (gluten)

Iako se u literaturi uglavnom govori o alergiji na pšenicu, alergija se uglavnom odnosi na smjesu bjelančevina koja se naziva gluten. Prolaminske frakcije ovog tipa nalaze se i u žitaricama kao što su ječam, raž i zob te njihovim hibridima, pa se zbog toga, ako je dijagnosticirana alergija na pšenicu, odnosno gluten, savjetuje i prehrana bez navedenih žitarica.

Organizam na bjelančevine pšenice može reagirati IgE posredovanim, ali i drugim neželjenim reakcijama, kao što su pekarska astma, anafilaksija potaknuta vježbom i celijakija. Sve one razlikuju se s obzirom na alergen, uvjete izloženosti i mehanizam reakcije. U kontekstu glutena, vrlo je bitno znati da su alergija na pšenicu ili gluten i celijakija dva potpuno različita stanja, te da je njihov mehanizam nastanka potpuno drukčiji, zbog čega je alergiju na pšenicu moguće prerasti, ali ne i celijakiju.

Kikiriki i orašasti plodovi

Alergije na kikiriki i orašaste podove, u koje se ubrajaju lješnjak, bademi, orasi, brazilski i indijski oraščići, makadamija orah, pinjoli, pistacija i kesten, iako spadaju u različite biljne porodice, često se javljaju zajedno, a glavni razlog tome upravo je sličnost bjelančevina koje sadrže. Ove alergije javljaju se već tijekom prvih godina života, a vrlo rijetko (samo u 20 posto slučajeva) se prerastu. Alergijska reakcija javlja se u roku nekoliko minuta, a najjaču reakciju izazivaju kikiriki, orasi i indijski oraščići, zbog čije konzumacije su najčešće zabilježene reakcije osip, crvenilo, otok kože te suženje očiju, nosa i otežano disanje, ali i oticanje i zatvaranje dišnih putova, što dovodi do anafilaktičkog šoka i potrebe za neodgodivom medicinskom intervencijom.

Naravno, kao i kod svake druge alergije, terapija je izbacivanje iz prehrane kako tih plodova tako i svih proizvoda i jela koja ih sadrže. Vrlo često se roditeljima preporučuje ne davati djeci kikiriki sve do navršene treće godine života, a ako dijete ima navedenu nutritivnu alergiju, potrebno je s time upoznati sve odgovorne osobe i institucije u kojima dijete boravi. Kod alergija kod kojih je često moguća pojava teških reakcija bitno je da osoba ili skrbnik uza se ima i injekciju adrenalina koju će znati primijeniti.

Riba i morski plodovi

 
Alergija na ribu često ide u paketu s alergijom na morske plodove, a najučestalija je u skandinavskim zemljama, Španjolskoj i Japanu. U gotovo 50 posto osoba koje su alergične na jednu vrstu ribe javlja se i alergija na neku drugu vrstu, a kad su posrijedi morski plodovi, odnosno školjke, vjerojatnost raste i na 75 posto.

Razlog tome je što se bjelančevina koja izaziva navedene reakcije, topomiozin, nalazi u svim vrstama školjaka, dok se parvalbumin nalazi u bakalaru. Bitno je napomenuti da su alergijske reakcije na ribu vrlo jake te da je katkad i samim udisanjem mirisa ribe moguć njihov nastanak. Eliminacija ribe i morskih plodova iz prehrane podrazumijeva i vrlo oprezno korištenje nekih dodataka prehrani i lijekova kao što su kalcij, glukozamin i slično.

Ipak su uglavnom blage

Iako svatko može razviti alergiju na hranu, ona se najčešće javlja u osoba koje imaju genetsku predispoziciju, pa tako dijete čiji je roditelj alergičan na neku namirnicu ima čak dvostruko veću mogućnost razvoja nutritivne alergije, dok se djetetu kojemu oba roditelja imaju alergiju vjerojatnost razvoja nutritivne alergije učetverostručuje. Na sreću, većina alergijskih reakcija na hranu nema teške posljedice, štoviše u većini slučajeva alergijske reakcije uglavnom su blage.

Konačno, najbolja i najsigurnija terapija za nutritivnu alergiju jest eliminacijska prehrana, s tim da u tom slučaju nije dovoljno samo prekinuti konzumaciju sporne namirnice, nego i svih proizvoda koji je sadrže. Uz to, vrlo je bitno da se eliminacijskom prehranom ne našteti osobi koja je provodi te da se svi eventualni deficiti makro– i mikronutrijenata nadoknade na pravilan način, a eliminiranoj namirnici nađe odgovarajuća zamjena.

Datum objave članka: 1. 12. 2012.