Zahvat koji vraća samopouzdanje

Bolesti i stanja / Kirurgija mr. sc.   Nenad Nola dr. med., spec. opće kirurgije

Bolesnici treba posvetiti dovoljno vremena i omogućiti da nakon svih informacija sama odluči kojoj se od mogućih opcija prikloniti

U kirurgiji raka dojke posljednjih desetak godina poseban se naglasak stavlja na rekonstrukciju koju je najbolje obaviti prilikom odstranjenja tumora dojke. No, katkad je moguća tek nakon operacije ili nakon što prođu tretmani kemoterapije i zračenja.

Današnji stil života, koji ženama nameće trend ulaganja u vanjski izgled i modu, promijenio je stavove o vlastitom tijelu. Zbog dostupnosti interneta, informiranost bolesnica na najvećoj je razini do sada, što liječnike kirurge nerijetko dovodi u nezavidan položaj. Često se pitamo što odgovoriti, jer površna internetska informiranost bolesnica katkad navodi na pogrešne zaključke i nerealna očekivanja, pa je potrebno vremena i strpljenja da im se objasni kakvo je realno stanje i koje su realne mogućnosti.

Najbolji rezultati postižu se ako se rekonstrukcija učini u istom postupku, tj. prilikom odstranjenja tumora. Kod nekih bolesnica, zbog stadija bolesti, nije moguća primarna, pa se tada provodi sekundarna ili odgođena rekonstrukcija. Odgođene rekonstrukcije provode se i kod pacijentica kod kojih su učinjeni radikalni zahvati prije nekoliko godina, a naknadno su se odlučile za korektivni zahvat.

Razlika je u vrsti materijala

Postoji nekoliko načina rekonstrukcije dojki, koji se međusobno razlikuju ponajprije po vrsti materijala koji se koristi. Tako možemo govoriti o rekonstrukciji vlastitim tkivom ili onoj silikonskim implantatima. Postoji i rekonstrukcija u kombinaciji vlastitog tkiva i silikonskih implantata.

Rekonstrukcija vlastitim tkivom

Za rekonstrukciju vlastitim tkivom koriste se režnjevi koji se sastoje od mišića, masti i kože, a krvlju opskrbljuju pripadajućom arterijom i venom. Ako se rekonstrukcija izvodi rotacijom režnja oko vaskularne peteljke, tada se to naziva lokalni režanj. Primjer za to je latissimus režanj, što je leđni mišić s pripadajućom masti i kožom, koji se ugrađuje u prazan prostor nastao nakon odstranjenja tkiva dojke i tumora. Postoji i slobodni režanj, kad se vaskularna peteljka, tj. arterija i vena, mikrokirurškim zahvatom uz pomoć mikroskopa spaja s arterijom i venom u području dojke. Najčešće se uzima režanj masti i kože s trbuha. Kod operacije uz pomoć slobodnog režnja bolesnici se naprave dvije korektivne operacije - jedna je rekonstrukcija dojke, a uzimanjem tkiva s trbuha ujedno se izvodi i abdominoplastika, tj. smanjenje masnog tkiva i viška kože na trbuhu.

Rekonstrukcija implantatima

Kod primarne rekonstrukcije koristi se anatomski implantat koji se postavlja ispod prsnog mišića nakon što se odstrani cijelo tkivo dojke. Veličina implantata određuje se mjerenjem prije operacije, tako da dojke budu što sličnije njihovu izgledu prije operacije.

Odgođena rekonstrukcija također se može izvesti pomoću silikonskih implantata, no tada se operativni zahvat izvodi u dva postupka. U prvom se umetne tkivni ekspander ispod prsnog mišića. To je privremeni implantat koji se postupno, svaka dva tjedna, puni fiziološkom tekućinom radi postupna rastezanja kože i formiranja prostora u koji se u drugom postupku postavlja anatomski silikonski implantat.

Odgođena rekonstrukcija može se učiniti i vlastitim tkivom, pri čemu se najčešće koristi slobodni režanj s trbuha, jer je tada potrebna veća tkivna masa. Ako vlastitog tkiva nema dovoljno, što je čest slučaj kod mršavih žena, može se koristiti i silikonski implantat, kao kombinacija. Naime, silikonski implantat koji daje volumen prekriva se vlastitim tkivo koje daje prirodniji izgled rekonstruiranoj dojci.

Što se može očekivati

Izgled i opip rekonstruirane dojke bolji su kod rekonstrukcije vlastitim tkivom, no takve operacije puno su složenije, teže, dulje traju i povezane su s više mogućih komplikacija, za razliku od operacija kod kojih se koriste silikonski implantati. Rekonstrukcija vlastitim tkivom pogodnija je za bolesnice kod kojih se pretpostavlja da će se morati podvrgnuti postoperacijskom zračenju. Uz to što je zračenje teže provesti kod žena sa silikonskim implantatom, poznato je i da povećava rizik pojave kapsule oko implantata, što u velikom broju slučajeva zahtijeva dodatne korektivne zahvate, najčešće odstranjenje kapsule i zamjenu implantata.

No, tehnologija proizvodnje silikonskih implantata toliko se usavršila da su komplikacije reakcije tkiva na implantat relativno vrlo rijetke, a anatomski izgled implantata jamči nam prirodan izgled dojke.

Svaka žena treba biti informirana o bolesti, mogućnostima rekonstrukcije, pozitivnim ishodima, ali i o mogućim komplikacijama koje su povezane s određenom operacijom (ranim i kasnim), te o tome što je moguće učiniti u slučaju komplikacija. Bolesnici treba posvetiti dovoljno vremena i omogućiti da nakon svih informacija sama odluči kojoj se od mogućih opcija prikloniti. Takav pristup prema bolesnicama pridonosi ne samo boljem razumijevanju bolesti i mogućih operacijskih tehnika, nego i boljoj kvaliteti života žena nakon zahvata.

NOVE SMJERNICE ZA TESTIRANJE NA RAK DOJKE

Nove smjernice za pregled dojke, koje je sastavila kanadska radna skupina, više ne preporučuju da žene između 40 i 49 godina odlaze na rutinsku mamografiju. Uz to, produljuje se vremenski razmak između pregleda s dvije na dvije do tri godine za žene starije od 50 godina. Smjernice navode i da žene bez kliničkih simptoma ne bi trebale ići na kliničke preglede dojki. Nove smjernice sastavljene su deset godina nakon prethodnih i sadrže preporuke vezane uz mamografiju, snimanje magnetskom rezonancijom, samostalne preglede dojki i kliničke preglede kod specijalista. Iako su preporuke usmjerene prema kanadskim liječnicima i pacijenticama, nedvojbeno su zanimljive i za hrvatsku javnost.

"Namjera nam je da ove smjernice, koje odražavaju najnovije znanstvene dokaze o testiranju na rak dojke, budu vodilja za liječnike i njihove pacijentice u pogledu optimalna korištenja mamografije i kliničkog pregleda i samopregleda dojki", izjavio je dr. Marcello Tonelli, profesor na Sveučilištu u kanadskoj Alberti. Smjernice navode da je pri odlučivanju o pregledu potrebno odvagnuti dobre strane pregleda - otkrivanje tumora i smanjivanje smrtnosti, prema lošima, dakle lažno pozitivnim rezultatima pregleda i nepotrebnom upućivanju na terapiju. Lažno pozitivni rezultati pregleda nanose emocionalnu traumu pacijentici i njezinoj okolini, te stvaraju troškove pacijentici i zdravstvenom sustavu.

Povučena je preporuka da se obavi rutinska mamografija prije 49. godine, zbog toga što je do te dobi stopa raka dojke niska, a rizici od lažno pozitivnih rezultata i nepotrebnih terapija veći. "Svaka žena treba s liječnikom raspraviti o rizicima i koristima pregleda prije donošenja odluke o najboljem pristupu", dodao je dr. Tonelli. Autori smjernica priznaju da pregledi mogu dovesti do operacije radi uklanjanja raka dojke u ranijoj fazi nego ako je dijagnoza postavljena na temelju klinički evidentnog raka. No, podaci pokazuju da je ukupan rizik od mastektomije znatno veći kod žena koje su obavile pregled nego kod onih koje nisu išle na pregled.

Izvor: Ivanhoe Newswire - CMAJ, objavljeno 21. studenoga 2011.

Datum objave članka: 1. 12. 2011.