Zaštitite ranu i potaknite zacijeljivanje

Bolesti i stanja / Opća medicina Marina Gradinac dr. med.

Cilj liječenja rane je zaštititi je od infekcije i daljnje traume, te tako utjecati na stvaranje manje upadljiva ožiljka

Koža, najveći organ u ljudskom tijelu, sastoji se od tri sloja - epidermisa, dermisa i potkožnog tkiva. Posjeduje brojne važne funkcije, kao što su zaštita, osjet dodira, termoregulacija, imunomodulacija, proizvodnja vitamina D itd.

Do ozljede kože, to jest oštećenja njezina integriteta, može doći tijekom različitih aktivnosti, među kojima su i sportske. U tom slučaju kažemo da je nastala rana.

Načelno, sve se rane klasificiraju u dvije opće kategorije - akutne i kronične. Akutne rane najčešće uredno zarastaju, što rezultira zadržavanjem anatomskog i funkcionalnog integriteta kože. U akutne rane svrstavamo abrazije (ozljede nastala trljanjem ili trenjem o epidermis), ubode (posljedica djelovanja oštrog objekta koji je probio epidermis i zaglavio se u dermisu ili dubljim tkivima), posjekline (koža je oštro zarezana) i laceracije (posljedica rezanja različitih slojeva kože oštrim objektom).

Postoje i kronične rane, kod kojih je iz određenog razloga narušen proces cijeljenja.

Složen i osjetljiv proces

Biološki mehanizmi uključeni u proces zacjeljivanja rane:

  • epitelizacija - proces tijekom kojeg se stanice na površini kože ili sluznice pojačano dijele kako bi ponovno prekrile oštećenje;
  • kontrakcija - spontano zatvaranje kožnih rana pune debljine;
  • odlaganje matriksa vezivnog tkiva - vezivne stanice (fibroblasti) na mjestu ozljede proizvode novo vezivno tkivo.

U procesu zacjeljivanja razlikujemo četiri faze:

  • koagulacija - ozljeda kože uzrokuje oštećenje krvnih žila i krvarenje, nakon čega neposredno slijedi vazokonstrikcija, tj. stezanje krvnih žila. Vazoaktivni spojevi započinju i potiču proces prolaska određenih stanica iz krvi u prostor oko krvnih žila. Trombociti proizvode hemostatsku tvar (zaustavlja krvarenje) koja se naziva fibrin, kao i citokine, koji utječu na događaje tijekom zacjeljivanja rane;
  • upala - u ovoj fazi upalne stanice (leukociti) pojačano pristižu u područje rane;
  • fibroplazija - sintetizira se i umrežava vlaknasti protein kolagen, zbog čega rana dobiva na čvrstoći i integritetu. Već unutar 10 sati nakon ozljede postoje dokazi o pojačanoj sintezi kolagena u rani. Vrhunac sinteze kolagena je pet do sedam dana nakon ozljede;
  • remodelacija - tijekom ove faze akutne i kronične upalne stanice nestaju, prestaje stvaranje novih krvnih žila i završava fibroplazija.

Citokini igraju ulogu hormona u procesu zacjeljivanja rane. Reguliraju proliferaciju stanica, ali i potiču stanice da pristižu (migriraju) na mjesto ozljede. Upravljaju stanicama tako što ih potiču na proizvodnju specifičnih komponenti koje su potrebne za obnovu vezivnog tkiva. Mogu biti:

  • endokrini citokini - npr. somatomedin ili faktor rasta sličan inzulinu - krvotokom cirkuliraju do udaljene ciljne stanice;
  • parakrini citokini - npr. transformirajući faktor rasta beta i trombocitni faktor rasta - izlučuje ih jedna stanica kako bi utjecali na susjednu ciljnu stanicu;
  • autokrini citokini - nakon što ih stanica izluči, djeluju na receptor te iste stanice;
  • intrakrini citokini - ostaju aktivni unutar stanice koja ih je proizvela.

Na zacjeljivanje rane utječu brojni čimbenici, a među najvažnijima su:

  • prokrvljenost i opskrba tkiva kisikom;
  • prehrana tkiva;
  • dob i tjelesna težina;
  • istodobno prisutna infekcija;
  • istodobno prisutna šećerna bolest;
  • uzimanje lijekova;
  • značajke same rane.

Ne zanemarite obradu rane

Cilj liječenja svake rane je potaknuti zacjeljivanje zaštitom rane od infekcije i daljnje traume, te tako utjecati na stvaranje manje upadljiva ožiljka. Stoga valja na odgovarajući način očistiti ranu, upotrijebiti učinkovit i bezopasan antiseptik, te sve prekriti odgovarajućim zavojem za rane.

Zavoji bi trebali ispunjavati sljedeće kriterije: da uklanjanju višak eksudata, održavaju vlažnost, propuštaju kisik, termički izoliraju ranu, da su bez čestičnih ili toksičnih zagađivača, te da se mogu jednostavno ukloniti bez ozljeđivanja nježnoga novog tkiva. Iz velikog izbora zavoja, ovisno o stadiju  zacjeljivanja i stanju rane, savjetuju se:

  • zavoji u obliku tankog filma - poluokluzivni zavoji od poliuretana ili kopolimera;
  • hidrokoloidni zavoji - sadrže koloidne čestice;
  • zavoji na bazi hidrogela - umreženi polimeri koji sadržavaju 80 do 90 posto vode;
  • pjenasti zavoji - visoko apsorptivni hidrofilni ili hidrofobni poliuretanski zavoji;
  • sredstva za impregnaciju - fina mrežasta gaza impregnirana hidratizirajućim ili antibakterijskim spojevima.

Tijekom povijesti ljudi su se na različite načine borili s kožnim ranama. U primitivnim društvima supstancije dobivene od životinja, biljaka i minerala bile su baza sirovih lijekova, i to za zaustavljanje krvarenja, smanjenje oticanja, ublažavanje boli, uklanjanje oštećenog tkiva, liječenje infekcija, maskiranje neugodnih mirisa te poticanje cijeljenja.

Antiseptička obrada rane jedan je od najvažnijih koraka njege. Postoje mnogi klasični i moderni proizvodi za antisepsu rana. Neki od njih, kao što su vodikov peroksid, etilni alkohol, izopropilni alkohol, jod, PVP-jod i klorheksidin, u širokoj su uporabi unatoč nuspojavama te neodgovarajućem i kratkom antiseptičkom djelovanju. Primjerice, proizvodi na bazi joda mogu uzrokovati blage do teške alergijske reakcije u više od 10 posto pacijenata, a proizvodi na bazi alkohola uzrokuju bol tijekom primjene. Uz to što nisu dovoljno učinkoviti, toksični su za ljudske stanice. Njihova uporaba tijekom svih stadija zacjeljivanja rane može odgoditi zacjeljivanje, odnosno negativno djelovati na normalne procese zatvaranja rane.

Antibiotici za lokalnu primjenu mogu izazvati alergijsku reakciju i uzrokovati rezistenciju većeg broja mikroorganizama. Lokalne antimikrobne tvari obično imaju nespecifičan način djelovanja, pa postoji mogućnost razvoja neželjenih učinaka. No, ipak je manja vjerojatnost razvoja mikrobne rezistencije. Već je, međutim, zabilježen razvoj rezistencije na antiseptik klorheksidin, što je povezano s rezistencijom na antibiotik.

Antiseptički proizvodi na bazi oktenidina nude brojne prednosti pacijentu i liječniku, među kojima su odlična antimikrobna učinkovitost, dugotrajno iskustvo, izostanak rezistencije, izostanak negativna utjecaja na antimikrobnu učinkovitost zbog opterećenja proteinima, izostanak alergijskih reakcija, sistemske toksičnosti, boli prilikom davanja, itd. Mogu se primijeniti izravno na rane, kožu i sluznicu.

Datum objave članka: 1. 6. 2011.
izdvojeni proizvodi