Zašto smo osuđeni na bol

Bolesti i stanja / Opća medicina prim.   Marijana Persoli - Gudelj dr. med., spec. anesteziolog

Bol je zaštitni mehanizam organizma i jedan od najčešćih razloga koji nas tjera da potražimo liječničku pomoć

Neugodan individualan osjećaj kao što je bol teško je definirati. Upravo zbog toga postoji cijeli niz definicija, a službeno je prihvaćena ona Međunarodnog udruženja za izučavanje boli (IASP), koju je prihvatila i Svjetska zdravstvena organizacija (SZO), a glasi: "Bol je neugodan emocionalni i osjetni doživljaj, povezan sa stvarnim ili mogućim oštećenjem tkiva ili opisom u smislu tog oštećenja".

Presjek kroz stoljeća

Bol je patnja koja prati ljudski rod od rođenja, pa sve do smrti, što potvrđuje izreka koja glasi "Čovjek se rađa i umire u boli". Stoga je shvatljivo vjekovno nastojanje ljudi da uklone bol različitim postupcima i drogama. Primjerice, primjena električnih šokova u liječenju boli stoljećima je sačuvala svoj značaj. Opijum, beladona, konoplja i alkohol također se stoljećima primjenjuju kao glavni analgetici.

Dugo je problem boli bio u granicama filozofije. Za Aristotela (384 g. prije Krista) je predstavljala emociju suprotnu veselju, a za Spinozu žalost omeđenu na mali dio tijela. Schweitzer smatra da je bol gora od smrti, a Orvel u knjizi "1984" navodi da ništa na svijetu nije tako gadno kao bol i da pred njom nema junaka. No, nas ne zanima filozofski pristup, nego fizička bol i stav prema njoj koji se vjekovima mijenjao.

U doba antičke, stare i tradicionalne medicine, bol se vrednovala vrlo visoko, na što upućuje niz zapisa iz tog vremena. Kinezi su je uklanjali pomoću akupunkture 3000 godina prije Krista. Egipćani su za paralizu živaca koristili morsku ribu torpedo marmorata koja posjeduje električni organ. Za Galena je uklanjanje boli bilo dar Božji. Lord Buda nije želio kraljevstvo, ni ženu ni djecu, ali je želio uklanjanje boli kod onih koji trpe.

Na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće bol i njezino liječenje bili su neopravdano zapostavljeni. To je razdoblje obilježeno velikim napretkom u tehničkim i medicinskim znanostima. Zahvaljujući pronalascima Volte, Guerickea i Faradaya, nastupa moderna faza primjene elektriciteta u medicini i razvijaju se visoko sofisticirani dijagnostički i terapijski postupci. Pozornost se usmjerava na nove metode dijagnostike i terapije, a istodobno se potiskuje liječenje boli, jer se smatra da je riječ o simptomu koji će nestati pravilnim liječenjem osnovne bolesti.

U prvoj polovici 20. stoljeća, zahvaljujući razvoju medicinskih znanosti, dolazi do novih spoznaja o patomehanizmu nastanka boli. Ronald Melzack i Patrick D. Wall postavljaju teoriju ulaznih vrata (Gate control theory), otkriveni su opijatni receptori i oligopeptidi (endorfini i enkefalini). Spoznaje se da je bol bolest uzrokovana psihosomatskim poremećajem, koja se može i mora liječiti i da njezino liječenje zahtijeva multidisciplinarni i organizirani pristup.

Bol je upozorenje!

Danas se pod pojmom boli podrazumijeva mnoštvo neugodnih osjećaja koji remete zdravlje organizma. Zadatak joj je da nas što je moguće brže upozori na štetno djelovanje nečega izvana na naš organizam, kako bismo mogli brzo reagirati da se oštećenja ne proširi (npr. doticanje vrućeg predmeta i refleksno povlačenje ruke), ali i na pojavu bolesti u organizmu koja se može uspješno liječiti samo postavljanjem prave dijagnoze (srčana bol, žučni napadaj, bubrežni napadaj...). Bol je, dakle, rani zaštitni mehanizam organizma i jedan od najčešćih razloga koji nas tjera da tražimo liječničku pomoć.

Potrebno je naglasiti da nije isključivo rezultat prijenosa bolnih impulsa od mjesta ozljede do mjesta osjeta u mozgu. Na njezino oblikovanje utječu kvantitativni, kvalitativni i osjećajni čimbenici, iskustvo te kulturni, društveni i ekonomski faktori. Upravo stoga danas se mnogo govori o pojmu "totalne boli", koja uz fizičko oštećenje uključuje i tri dodatne komponente: psihičku, društvenu i duševnu, odnosno psihičku, socijalnu i egzistencijalnu (slika 1). Zato, ako želimo potpuno oslobađanje od boli, potrebno je djelovati na sve njezine sastavnice.
 

Slika 1 - Totalna bol


Dakle, možemo zaključiti da je bol poremećaj u našem tijelu koji nastaje zbog fizičkog oštećenja tkiva i psihičke reakcije na to oštećenje, što nazivamo psihosomatskim poremećajem. Drugim riječima, nastanak i razvoj tog osjeta ovise o oštećenju tkiva, psihičkoj reakciji na oštećenje i našim iskustvima koja osjet boli mogu pojačati ili umanjiti. Koji put taj osjet može biti toliko jak da ga se jedva podnosi.

Kronična bol - višestruki problem

Na bol se reagira odmah, refleksno, bez odlaganja. Međutim, kod produljenog trajanja bol prelazi u kronicitet i postaje bolest sama po sebi. Dugotrajna (kronična) bol uzrokuje ozbiljne fizičke, psihičke, kognitivne (spoznajne), psihološke i psihosocijalne teškoće. Upravo zbog toga kronična bol je veliki zdravstveni, ekonomski i socijalni problem.

Unatoč postojanju smjernica o liječenju boli, u 42 do 50 posto bolesnika nije zadovoljavajuće kontrolirana, a čak 30 posto njih ne dobiva nikakvu terapiju. Najčešći uzrok neodgovarajuće kontrole je raskorak u procjeni jačine boli od samog bolesnika i njegova liječnika. Bol je jedan od najsubjektivnijih simptoma, zbog čega je nemoguće objektivno mjerenje njezine jačine. Drugi, ne manje zastupljen uzrok kasnog i neodgovarajućeg liječenja boli je strah od analgetika, pogotovo onih iz reda opijata, koji zbog nepravilne primjene mogu izazvati neželjene popratne pojave (ne poštuju se potrebna doza, interval davanja i put unosa u organizam). Strah pred opijatima (opiofobija) još je uvijek u velikoj mjeri prisutna, ne samo kod pacijenata nego i kod liječnika. Prema postojećim statističko-epidemiološkim podacima, trećina populacije industrijski razvijenih zemalja boluje od kronične boli. Ukupna pojavnost (prevalencija) prema zemljama prikazana je na slici broj 2.

Slika 2 - Ukupna pojavnost (prevalencija) kronične boli po zemljama


Što se tiče ekonomske strane, postoje pokazatelji koji govore da se, primjerice, u Engleskoj zbog osteoartritičnih tegoba gubi 4,7 milijuna radnih dana, a u SAD-u (1991.) pet do šest milijuna, što pretvoreno u novac iznosi šezdesetak bilijuna dolara. U Republici Hrvatskoj 25 posto radno aktivnog stanovništva boluje od sindroma bolne kralježnice, s tim da se na bolovanje, prikazano u postotku, gubi četiri puta više nego u SAD-u. Još su impresivniji podaci o boli uzrokovanoj malignim bolestima, gdje oko 60 do 80 posto oboljelih trpi, od čega je u 40 posto slučajeva riječ o boli srednjeg do jakog intenziteta. Prema statistici SZO-a, oko 30 posto ljudi oboljelih od karcinoma umire u bolovima. Wall i Melzak su izjavili: "Zaprepašćujuća je nepotrebnost boli koja terorizira ljude cijeloga svijeta i osiromašuje njihovu kvalitetu života. Oslobađanje od boli osnovno je pravo svakog čovjeka i ono je ograničeno samo našim (ne)znanjem...".

U liječenju bolesnika s kroničnom boli, uz liječenje osnovne bolesti, nužno je liječiti i bol. Prema mišljenju stručnjaka te podacima iz različitih studija i svakodnevne prakse, a s današnjim znanjem i tehničkim mogućnostima, više od 95 posto boli može se ukloniti ako joj se pravilno pristupi. Pod tim se podrazumijeva stručno-znanstveni pristup i primjena novih analgetika, među kojima prednjače opijati s produljenim djelovanjem (SRM - susteined release morphine). Prema mišljenju G. Hanksa (1991.), prvog profesora palijativne medicine u Europi, najveće dostignuće u terapiji maligne boli upravo je uvođenje opijata s produljenim djelovanjem. Premda su osnova za liječenje jake kronične boli, posebice one malignog podrijetla (oko 80 posto bolesnika s karcinomom treba ih u nekoj fazi razvoja bolesti), danas se koriste i u liječenju kronične boli nemalignog podrijetla koja se ne može suzbiti neopijatnim lijekovima.

U želji da podučimo i pacijenta i obitelj o novom suvremenom načinu liječenja akutne i kronične boli, pokušat ćemo u sljedećim izdanjima časopisa Vaše zdravlje odgovoriti na osnovna pitanja: kako nastaje bol, kako se liječi, koje metode liječenja treba primjenjivati pri određenoj vrsti boli i u određenoj fazi bolesti. 

Datum objave članka: 1. 10. 2009.