Zlatne godine pod duševnim teretom

Bolesti i stanja / Živčani i mentalni sustav Ozren Podnar prof.

Iako je depresija uobičajen problem starijih ljudi, samo malom postotku oboljelih pruža se prijeko potrebna pomoć

Zbog slabijeg zdravlja i oslabljene forme, ljudi u starijoj dobi prestaju se baviti aktivnostima koje su ih nekad radovale, a kako se godine nakupljaju, prisiljeni su otići i u mirovinu. I najteže od svega, vrijeme je to kad se suočavamo s gubitkom najmilijih. U takvim okolnostima, osobe čiji je živčani sustav manje otporan, ili one koje su pretrpjele nekoliko jačih stresova, uvelike se mijenjaju. U vrlo teškim slučajevima ljudi ne nalaze volje ni snage za izlazak iz kuće, zapuštaju higijenu i prehranu, zaboravljaju uzimati lijekove, izbjegavaju kontakte...

Stari su "ionako depresivni"

Svaki je gubitak bolan, bilo da je riječ o gubitku zdravlja, pokretljivosti, neovisnosti, zaposlenja ili voljenih osoba. No, ako tuga i beznađe potraju mjesecima, tada to stanje prerasta u depresiju. Zabrinjava podatak da u razvijenim zemljama čak šest posto starijih od 65 godina pati od teške depresije, a još 14 posto od blažih oblika te bolesti.

Iako je depresija uobičajen problem starijih ljudi, samo malom postotku oboljelih pruža se prijeko potrebna pomoć. Razloga zbog kojih okolina ne primjećuje depresiju kod starijih je mnogo. Neki smatraju kako je prihvatljivo da su veterani depresivni, jer to stanje ionako prati starenje, pa ne treba ništa poduzimati. Takav stav jednako je bezobziran kao što bi bilo propuštanje liječenja ili zamjene pokvarenih zubi, jer je u starijoj dobi ionako "normalno" da zubi nisu u najboljem stanju.

Drugi je razlog izolacija, pa tako velik broj starijih nema nikoga tko bi uočio njihove duševne tegobe. Uz to, mnogi od njih odgojeni su u krutoj patrijarhalnoj sredini, u kojoj riječ depresija ne postoji, jer zvuči sramotno, zbog čega nisu skloni tražiti psihijatrijsku pomoć, smatrajući je rezerviranom samo za ljude koji su izgubili razum. Čak ni liječnici nisu skloni dijagnosticirati depresiju kod starijih, nego se fokusiraju samo na njihove tjelesne tegobe.

A posljedice su vrlo teške. Neliječena depresija bitno umanjuje kvalitetu življenja, vodi alkoholizmu, zanemarivanju zdravlja, povećanoj stopi obolijevanja i smrtnosti izazvanih različitim bolestima, pa i suicidom (nakon 80. rođendana, stopa samoubojstava dvostruko je viša nego u prosječnoj populaciji). Istraživanja provedena u domovima za starije i nemoćne pokazala su da depresija pogoršava izglede za preživljavanje od drugih bolesti, uključujući srčani udar i karcinom. Ipak, uz pravilno liječenje, depresiju se može ublažiti ili ukloniti. Nitko nije dužan patiti od te mučne bolesti.

Žalovanje i/ili depresija

Prepoznavanje depresije kod starijih počinje s poznavanjem ključnih znakova i simptoma. To su tuga, beznađe, očajavanje, osjećaj bezvrijednosti i suvišnosti, manjak zanimanja za druženje i prijašnje ugodne aktivnosti, poremećaj apetita i spavanja, posezanje za alkoholom, želja za smrću ili čak pokušaj samoubojstva.

Depresija je slična procesu žalovanja, no traje dulje, dublja je i zahvaća sva područja života. Dakako, osoba pogođena žalovanjem zbog smrti voljene osobe može otprije imati depresiju, ili razviti depresiju od stresa izazvanoga gubitkom. Depresija i žalovanje mogu postojati istodobno, otežavajući život oboljelome i zahtijevajući brže i agresivnije liječenje.

Neki imaju atipične simptome depresije, koji više podsjećaju na anksioznost. No, anksioznost i depresija vrlo su srodne bolesti koje se često zajedno javljaju. Zabrinutost, bojažljivost, napetost, nemir i razdražljivost znakovi su anksioznosti, koju također treba liječiti.

I tjelesne tegobe, poput bolova u dijelovima tijela kojima se ne može otkriti uzrok, mogu potjecati od depresije. Ti su bolovi uzrokovani oslabljenom aktivnošću moždanog centra koji regulira ublažavanje bola. Bez prirodnog analgetskog mehanizma, cijeli je organizam izloženiji boli, koja se može pojaviti u bilo kojem dijelu tijela.

Depresiju je moguće pobrkati i s demencijom, jer oba stanja odlikuju smetnje pamćenja, smanjena motivacija i usporeno kretanje. Međutim, kod napada depresije mentalne sposobnosti slabe brže, za razliku od demencije kod koje promjene nastaju postupno. Depresivac točno znade vrijeme, datum i mjesto na kojemu se nalazi, dok je osoba pogođena demencijom povremeno ili stalno dezorijentirana. Uz to, depresivac je svjestan teškoća s pamćenjem, dok ih dementan čovjek ne opaža. Demencija i depresija mogu postojati i istodobno, jer jedna bolest ne isključuje drugu.

I stariji zaslužuju duševno blagostanje

Liječenje depresije jednako je uspješno kod starijih kao i kod drugih dobnih skupina. Tegobe mogu ublažiti lijekovi s učinkom na središnji živčani sustav, psihoterapija i grupe za podršku.

Antidepresivi novijih generacija znatno su podnošljiviji od starijih triciklika i inhibitora monoaminooksidaze (IMAO), a venlafaksin i mirtazapin čak su i jednako djelotvorni, ili čak djelotvorniji od najjačeg triciklika imipramina. Djeluju i ako je depresija izazvana osamljenošću ili drugim nepovoljnim životnim okolnostima, jer ublažavaju neugodne osjećaje i podižu raspoloženje.

Ipak, unatoč boljoj podnošljivosti i sigurnosti, primjena antidepresiva kod starijih nije bez rizika. Oslabljena funkcija jetre ili bubrega usporava eliminaciju lijekova, pa je moguće trovanje i pri uobičajenim dozama. Stoga se u poznoj dobi preporučuju niže doze.

Budući da stariji ljudi često zaboravljaju uzimati lijekove, valja ih nadzirati i podsjećati. Osobito je važno poticati ih na redovito uzimanje u prvih nekoliko tjedana, dok ne nastupi antidepresivno djelovanje.

Dobar liječnik bolesniku će propisati i vitamine B kompleksa, omega 3 masne kiseline, magnezij i cink kao pomoćna sredstva koja pojačavaju antidepresivno djelovanje lijekova. Vitamin B12 je najbolje davati u injekcijama jer je apsorpcija oralnim putem prilično slaba.

Kognitivno-bihevioralna (spoznajno-ponašajna) psihoterapija djeluje podjednako dobro kao i lijekovi kod blage do umjereno teške depresije, ali slabije kod teške depresije. Ipak, kombinacija psihoterapije i lijekova najbolja je opcija. Problem je što je starije depresivne ljude teško privoljeti na psihoterapiju, a malo lakše navesti na uzimanje lijekova.

Psihoterapija dijelom postiže učinak upravo zato što depresivna osoba dobiva mogućnost društvene interakcije. Terapeut mora biti u stanju pružiti utjehu i podršku te pomoći oboljelom prebroditi teške životne promjene. Učinci su još veći ako je psihoterapija grupna, jer polaznicima omogućuje međusobno upoznavanje i druženje.

I bližnji se moraju uključiti u liječenje i rehabilitaciju starijih, staviti im na raspolaganje emocionalnu i drugu potporu te ih slušati sa strpljenjem i suosjećajnošću. Iako kod starijih to može biti vrlo složen posao, svatko treba učiniti ono što je u njegovoj mogućnosti. Ipak, odgovornost za donošenje konačne odluke o prihvaćanju i pridržavanju liječenja ostaje na oboljeloj osobi.

OKIDAČI DEPRESIJE 

Čimbenici rizika koji pridonose pojavi depresije kod starijih su:
- samoća i izolacija, sužen društveni krug ili smanjena sposobnost druženja zbog oslabljena zdravlja;
- gubitak identiteta i životnog smisla zbog umirovljenja ili nemogućnosti bavljenja hobijem;
- bolest ili invaliditet, kronična ili jaka bol, slabljenje spoznajnih sposobnosti;
- lijekovi (mnogi lijekovi koji se izdaju na liječnički recept izazivaju ili pogoršavaju depresiju);
- materijalne teškoće - mnogi umirovljenici žive u oskudici, što smanjuje njihov osjećaj samopoštovanja i vrijednosti, a pojačava osjećaj suvišnosti;

Datum objave članka: 1. 10. 2010.