BUBREŽNI TESTOVI: predviđanje rizika od kardiovaskularnih bolesti

Ispitivanja su provedena s ciljem procjene koliko dobro bubrezi filtriraju kreatinin iz tijela oko 290 milijuna puta u godini dana. Studija objavljena u časopisu Lancet Diabetes and Endocrinology pokazuje da uobičajeni bubrežni testovi mogu predvidjeti rizike kao što su zatajenje srca, moždani i srčani udar. "Ako pružatelji zdravstvenih usluga imaju podatke o stupnju oštećenja bubrega i bubrežne funkcije, što često imaju, trebali bi te podatke koristiti za bolje razumijevanje pacijentova rizika od kardiovaskularnih bolesti", kaže dr. Kunihiro Matsushita, znanstveni asistent u Odjelu za epidemiologiju Sveučilišta Bloomberg i glavni autor studije. Bolesnici s kroničnom bolešću bubrega dvostruko su osjetljiviji na razvoj kardiovaskularne bolesti od onih sa zdravim bubrezi. Prema autorima studije, otprilike polovica bolesnika s kroničnom bolešću bubrega umre od kardiovaskularne bolesti prije razvoja terminalne faze bubrežne bolesti. Dr. Matsushita objašnjava da, iako dobri, razina kolesterola i krvnog tlaka nisu savršeni pokazatelji kardiovaskularnog rizika. "Ovo istraživanje govori nam da nalaze koje ionako skupljamo možemo još bolje iskoristiti." Dva ključna testa koji pomažu u definiranju stadija kronične bolesti bubrega su onaj koji mjeri kreatinin u krvi i onaj koji mjeri količinu albumina u mokraći. Kreatinin je proizvod razgradnje kreatina i fosfokreatina, koji se gotovo isključivo nalaze u mišićima. Njegova razina u krvi izvrstan je pokazatelj koliko dobro ga bubrezi filtriraju i izbacuju iz tijela. Procjenjuje se da se u SAD-u test koji pokazuje sposobnost filtracije kreatinina putem bubrega (procjena stupnja glomerularne filtracije) provodi 290 milijuna puta godišnje. Albumin je protein koji se izlučuje putem mokraće. Ako se razina tog proteina povisi, onda je vrlo vjerojatno da su pacijentu oštećeni bubrezi. Mjerenje albuminurije (količine albumina izlučene putem mokraće) također se često provodi u SAD-u, osobito kod bolesnika s dijabetesom i hipertenzijom. Prema autorima studije, ti podaci mogu pomoći liječnicima prilikom donošenja odluke o načinu liječenja, kao što je uvođenje statina, ali i za upute bolesniku o promjeni načina života u smislu poboljšanja prehrambenih navika i tjelesne aktivnosti.