Ayres terapija senzorne integracije

Zamislite da ste na rođendanu, na kojem se odrasli smiju i pričaju, sve je puno šarenih balona koji pucaju, djeca trče okolo, a na vašem tanjuru je komad rođendanske torte. Zalogaj torte upravo stavljate u usta, djeca u trku udaraju u vaš stolac, čujete glasan razgovor... Sve to producira različite senzorne informacije. Naš mozak kontinuirano prima i obrađuje te informacije (zvučne, vidne, okusne, mirisne, dodir, osjet kretanja i položaj vlastitog tijela u prostoru), što nam osigurava da zaprimamo, obrađujemo i organiziramo ono što doživimo kroz različite senzorne sustave. To nazivamo senzornom integracijom.

Integracija senzornih informacija esencijalna je za stvaranje, razvijanje i održavanje slike o samome sebi i svijetu oko nas. Za djecu, to je temelj za usvajanje, razvijanje, modificiranje i održavanje novih vještina, učenje i istraživanje prostora, stvaranje odnosa sa samima sobom i osobama oko sebe, te za njihov cjelokupan razvoj. Većina djece uživa u zdravom i aktivnom djetinjstvu: samostalno se uključuje u dnevne aktivnosti u skladu sa svojom dobi, sposobnostima i vještinama, koje su im potrebne ili će im biti potrebne. Očekuje se da će te vještine usvojiti u specifičnom razdoblju, bez ili uz minimalnu potporu okruženja.

Ako naš mozak ne diskriminira, filtrira, određuje prioritete, koordinira, organizira i integrira sve te senzorne ulaze, govorimo o disfunkcijama senzorne integracije, koje mogu utjecati na svakodnevno funkcioniranje. Radna terapeutkinja i neuroznanstvenica dr. A. Jean Ayres opisala je poremećaj senzorne integracije kao "prometni kaos ili gužvu" koji priječe određenim dijelovima mozga da na primjeren način zaprime i obrade senzorne informacije.

Stručni tim sa Sveučilišta Južna Kalifornija, koji je radio s dr. Ayres, podijelio je poremećaje u sljedeće kategorije:

• disfunkcija senzorne modulacije - karakteriziraju je ponašanja u kojima specifične senzorne informacije "guraju" dijete iz optimalne razine funkcioniranja (npr. strah od kretanja, odbojnost na različite dodire...)
• senzomotorni obrasci disfunkcije senzorne integracije - karakteriziraju ih ponašanja u kojima dijete nije sposobno učinkovito ili djelotvorno koristiti senzorne informacije na profinjen i diskretan način (npr. teškoće prepoznavanja putem dodira ili izvođenje novih zadataka...).

Dr. Ayres je u radu s djecom, za koju je pretpostavljala da imaju poremećaj senzorne integracije, zaključila da se napredak postiže uključivanjem u aktivnosti bogate taktilnim (dodir), proprioceptivnim (osjet položaja vlastitog tijela u prostoru) i vestibularnim (osjet kretanja) informacijama. Pretpostavila je i da takav terapeutski pristup potiče razvoj neurološkog sustava i uklanja patološke oblike ponašanja, osiguravajući zaprimanje nužnih podražaja i/ili informacija kroz konstruktivne i smislene aktivnosti koje djetetu pružaju izazov. Njezin zaključak bio je da neprimjereno obrađivanje senzornih podražaja može negativno utjecati na senzomotoričke, spoznajne i socioemocionalne vještine djeteta, a time i na izvedbu svakodnevnih aktivnosti.

Ključni principi:

• izazov primjeren djetetu koji će mu priskrbiti iskustvo uspjeha u smislenim aktivnosti (kroz igru): fokus intervencije je senzoričko iskustvo tijekom igre i smislenih aktivnosti, koje će potaknuti učestalost adaptivnih odgovora, odnosno osposobiti dijete da koristi nove i učinkovitije strategije u izazovima koje okruženje postavlja pred njega (adaptivno ponašanje)
• procjena, evaluacija i tretman kroz prilagođavanje i promjene senzoričkog okruženja koje će jamčiti bolju obradu: pravodobno i primjereno uključivanje u aktivnosti bogate proprioceptivnim, vestibularnim i taktilnim podražajima potiče njihovo bolje procesuiranje
• aktivno sudjelovanje djeteta u smislenim aktivnostima (kontekst igre)
• djetetu usmjereni i vođeni terapijski postupci (individualizirani)
• terapeutova vještina održava se kroz pažnju usmjerenu na dijete
• poticanje intrinzične motivacije djeteta: uključenost djeteta u igru tijekom terapijskog susreta je nagrada.

Ciljevi terapije:

• osposobiti pojedinca da uspostavi stanja mirne pozornosti (svjesnosti), što je esencijalno za održavanje pažnje, koja je opet temelj za ispravno zaprimanje informacija koje dolaze od pojedinca i okruženja u kojem živi/radi, te, najvažnije, istraživanje prostora oko sebe i usvajanje novih znanja (učenje)
• pretvaranje zaprimljenih osjeta u konkretne i uporabljive informacije. Odgovarajuće informacije o našem tijelu (o tome gdje nam se nalaze noge u odnosu na trup, koji nam je položaj glave, koji mišići su opušteni, a koji napeti) osiguravaju usvajanje novih motoričkih zadataka (poput pisanja i/ili vožnje bicikla). Neurološki sustav potiče se kroz senzoričku dijetu, a senzomotorno iskustvo nastaje pri provedbi aktivnosti u sigurnom okruženju (skakanje po trampolinu ili vožnja žičarom stvaraju iskustvo linearnog kretanja te snažno vestibuloproprioceptivno iskustvo, što kod djece pretjerano osjetljive na kretanje djeluje na smanjenje preosjetljivosti).
• usvajanje temeljnih koncepata učenja temeljni je čimbenik u integraciji djece s neurorazvojnim i motoričkim smetnjama u redovit proces školovanja.

Terapiju senzoričke integracije mogu provoditi radni terapeuti, fizioterapeuti i logopedi koji su uz temeljno obrazovanje završili stručno usavršavanje iz terapije senzorne integracije, koje traje minimalno četiri modula, s teorijskim i praktičnim dijelom edukacije i završnim ispitom, uz naglasak da je potrebna kontinuirana nadogradnja postojećih znanja i vještina.

Više informacija o Ayres terapiji senzorne integracije® i stručnom usavršavanju: Hrvatska udruga radnih terapeuta (e-mail: udruga@hurt.hr) ili www.hurt.hr, https://twitter.com/@CroHURT, odnosno https://www.facebook.com/pages/Hrvatska-udruga-radnih-terapeuta-HURT/405169182986087).