Celijakija - preosjetljivost na gluten

Celijakija je imunološki posredovana sistemska bolest koja nastaje kao posljedica međudjelovanja okolišnih čimbenika i nasljedne sklonosti. Za njezin razvoj zaslužan je gluten, dio bjelančevine koja se nalazi u pšenici, raži i ječmu. Uzimanje glutena u oboljelih dovodi do upalnih promjena i oštećenja sluznice tankog crijeva. Međutim, da bi se bolest razvila, uz gluten, mora postojati i određena genska sklonost (pozitivan nalaz HLA DQ2 ili DQ8 heterodimera).

Od celijakije boluju i djeca i odrasli, s učestalošću od oko jedan slučaj na 100. Dakle, može se pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi i može zahvatiti bilo koji organ, uz različite simptome.

Najčešći simptomi celijakije su: kronični proljev, nenapredovanje djeteta na tjelesnoj masi, niži rast, anemija, povraćanje, bolovi u trbuhu ili napuhnut trbuh, kronična opstipacija, kronični umor, ponavljajuće afte u usnoj šupljini i herpetiformni dermatitis (kronična bolest kože obilježena ponavljanim izbijanjem mjehurića i njihovim pucanjem).

Međutim, neke osobe mogu imati celijakiju i tipično oštećenu sluznicu tankog crijeva, ali ne moraju imati niti jedan simptom. To je najčešće slučaj u bliskih srodnika bolesnika s celijakijom te u nekih bolesnika koji su prekinuli bezglutensku dijetu i konzumiraju gluten. Drugim riječima, ako nakon prekida bezglutenske prehrane nema simptoma, to ne znači da sluznica tankog crijeva nije oštećena. Od ukupnog broja bolesnika s celijakijom samo njih oko 30 do 40 posto ima simptome, a ostali su bez simptoma.

Pridružene bolesti

Uz celijakiju se javljaju i neke druge bolesti, primjerice šećerna bolest tipa 1, autoimuna bolest štitnjače i neke druge autoimune bolesti, nedostatak imunoglobulina A, Sjögrenov sindrom, neki neurološki poremećaji, jetrene bolesti, Downov i Turnerov sindrom.

Koga testirati

Prema preporukama za dijagnozu celijakije, koje je 2012. objavilo Europsko društvo za dječju gastroenterologiju, hepatologiju i prehranu (ESPGHAN), testiranje uvijek treba provesti u sljedećim skupinama djece i adolescenata:

• u onih koji imaju neki od navedenih simptoma
• u onih koji imaju srodnika u prvom koljenu koji boluje od celijakije ili pate od neke bolesti koja se često javlja udružena s celijakijom.

Dijagnoza celijakije postavlja se na temelju nalaza biopsije sluznice tankog crijeva. Bioptat sluznice uzima se tijekom endoskopskog pregleda gornjeg dijela probavnog sustava. Kao pomoć u dijagnozi koriste se i protutijela u krvi (endomizijska protutijela, protutijela na tkivnu transglutaminazu, deamidirani glijadin peptida) i određivanje genske sklonosti (HLA DQ heterodimer). Bezglutenska prehrana može započeti tek nakon što se završi cijeli dijagnostički postupak i postavi konačna dijagnoza celijakije, a do tada osoba treba jesti svu hranu, uključujući i gluten.

Prema ESPGHAN-ovim preporukama, kao početni test savjetuje se odrediti ukupni imunoglobulin A (IgA) te protutijelo na tkivnu transglutaminazu (anti tTG) IgA klase. Ako se utvrdi nedostatak IgA, savjetuje se odrediti neko od IgG protutijela (IgG anti-tTG, IgG anti-DGP ili IgG EMA). Važno je naglasiti da se protutijela moraju određivati dok je osoba na normalnoj prehrani i uzima gluten, kako bi se izbjegli lažno negativni rezultati. Ako je nalaz protutijela pozitivan, dijete treba uputiti pedijatru - gastroenterologu, a odraslu osobu internistu - gastroenterologu radi daljnjega dijagnostičkog postupka kako bi se celijakija potvrdila ili isključila.

Za konačnu potvrdu dijagnoze potrebno je učiniti već spomenutu biopsiju sluznice tankog crijeva. Samo kod djece dijagnoza celijakije može se postaviti i bez biopsije sluznice tankog crijeva, ali tek prema strogo definiranim uvjetima: djeca koja imaju simptome celijakije + anti-tTG veći od 10 puta od gornje granice normale + pozitivan nalaz EMA iz drugog vađenja krvi + pozitivan HLA-DQ2/DQ8 heterodimer. Određivanje HLA-DQ heterodimera koristi se u slučajevima nesigurne dijagnoze te kod osoba koje imaju neku od pridruženih bolesti ili pozitivnu obiteljsku anamnezu. Ovaj test ima visoku negativnu prediktivnu vrijednost, što drugim riječima znači da se celijakija s velikom vjerojatnošću može isključiti ako je nalaz negativan i za DQ2 i DQ8.

Celijakija se liječi bezglutenskom prehranom, koja podrazumijeva prehranu bez pšenice, raži i ječma te svih proizvoda koji ih sadrže. Zob, ako je čista i nije kontaminirana drugim žitaricama koje sadrže gluten, sigurna je u više od 95 posto bolesnika. Manji broj bolesnika može razviti imunološku reakciju i na zob, nakon čega je mora izostaviti iz prehrane.

Bezglutenska prehrana je doživotna i mora biti jako stroga, jer i mali tragovi glutena u hrani oštećuju sluznicu. Ovakav tip prehrane u djece dovodi do oporavka sluznice, promovira bolji rast i sprječava dugoročne komplikacije te ima zaštitni učinak u razvoju malignih bolesti. No, ako se oboljeli ne pridržava pravila bezglutenske prehrane, to može rezultirati ne samo simptomima nego i razvojem već spomenutih komplikacija (nemalignih i malignih). Stoga se bolesnik treba redovito pratiti u gastroenterološkoj ambulanti i kontrolirati protutijela jednom godišnje.

Moguće komplikacije

Neliječena celijakija može imati brojne komplikacije i negativne posljedice na zdravlje. Moguće komplikacije su poremećaji reproduktivne funkcije (poremećaji menstrualnog ciklusa, nemogućnost trudnoće ili česti spontani pobačaji), poremećaji metabolizma kalcija (smanjenje gustoće kostiju, osteopenija, osteoporoza), depresija, celijakija koja ne reagira na bezglutensku prehranu (tzv. refrakterna celijakija) te neke maligne bolesti (ponajprije non-Hodgkinov limfom tankog crijeva).