Cerebralna paraliza - više od fizičkog poremećaja

Cerebralna paraliza naziv je za skupinu stanja trajnog karaktera, karakteriziranih poremećajima kretanja ili držanja uzrokovanih oštećenjem dijela mozga koji kontrolira mišiće. Takvo stanje može biti izazvano razvojnim poremećajima ili ozljedama mozga tijekom trudnoće, porođaja ili neposredno nakon porođaja. Pojavljuje se otprilike kod jednog djeteta na 400 novorođenčadi. Posljednjih godina neki oblici cerebralne paralize postali su mnogo češći. Pretpostavlja se da je uzrok tome vjerojatno povećano preživljavanje prerano rođene djece s niskom porođajnom težinom. Taj je poremećaj ujedno najčešći uzrok nesposobnosti kod djece.

U većini slučajeva uzrok cerebralnoj paralizi ne može se utvrditi sa sigurnošću. Poznato je da razvoj mozga može biti oštećen zbog infekcije tijekom trudnoće (npr. rubeola) ili tijekom djetinjstva (npr. meningitis). Od ostalih uzroka susreću se moždana krvarenja, nedovoljna opskrba mozga kisikom, niža razina šećera u krvi od normalne, neki oblici žutice (npr. žutica vezane uz nepodudarnost Rh faktora majke i djeteta u slučaju kad je majka Rh negativna, a dijete Rh pozitivno) ili ozljede glave nastale tijekom ili neposredno nakon poroda. Sva ta zbivanja češće se susreću kod prerano rođene djece. Postoje i rijetka urođena stanja koja se manifestiraju cerebralnom paralizom.

Jedna od klasifikacija cerebralne paralize u skladu je s tipovima poremećaja kretanja, koji se najčešće dijele na tri karakteristična simptoma: spasticitet, atetoza i ataksija.

Spastična cerebralna paraliza - Poremećaj u sklopu kojeg su neki mišići vrlo ukočeni pa je kretanje otežano. Takvo stanje uzrokovano je oštećenjem kore mozga odgovorne za kontrolu voljnih pokreta. Taj tip cerebralne paralize dijeli se na tri podgrupe sukladno zahvaćenom ekstremitetu:

• spastička hemiplegija - najčešći tip cerebralne paralize koji zahvaća jednu stranu tijela (npr. jednu ruku i jednu nogu). Takva djeca obično su prilično samostalna i nauče hodati, ali u pravilu šepaju i ne mogu koristiti jednu ruku jednako dobro kao drugu;
• spastička diplegija - zahvaća obje strane tijela, ponajprije noge, a najčešće se javlja kod prerano rođene djece. Noge su često okrenute prema unutarnjoj strani i križaju se u koljenu, tako da podsjećaju na škare. Takva djec-a sposobna su hodati samo na kratke relacije, pa su im za dulje potrebna invalidska kolica. Iako u manjoj mjeri, zahvaćene su i ruke, pa djeca imaju teškoća u rukovanju predmetima. Škiljenje je također pojava koja se javlja uz spastičku diplegiju;
• spastička kvadriplegija - najteži oblik cerebralne paralize (otprije poznata kao tetraplegija), jer su zahvaćene obje ruke i obje noge. Takva djeca ne mogu hodati ili sjediti bez pomoći. Uz to, mogu imati teškoća pri učenju, te vidne i senzorne defekte. Škiljenje i epilepsija su učestali.

Atetoza - Kod atetoze je riječ o oštećenjima dubljih dijelova mozga koji kontroliraju koordinaciju, ravnotežu i kvalitetu pokreta. Atetoza označava nekontrolirano, polagano i "crvoliko" kretanje udova i tijela, ali djeca s tim oblikom cerebralne paralize također imaju pokrete u obliku trzaja (chorea) kao i znatne promjene u mišićnom tonusu (grčenje - distonija). Takvi nevoljni pokreti obično stvaraju teškoće pri hodanju, ravnoteži, govoru i gutanju. U nekim slučajevima zahvaćeni su i mišići lica ili jezika, što dovodi do izraženih grimasa. Kad je dijete uzbuđeno, atetotični pokreti se pojačavaju, a tijekom spavanja nestaju.

Ataksija - Djeca s ataksičnom cerebralnom paralizom (koja je ujedno i najrjeđi oblik) imaju ispade u ravnoteži i koordinaciji - posrću pri hodu i često padaju. Također, mogu im drhtati ruke i nejasno govore. Česti su i "miješani" oblici cerebralne paralize, sa spasticitetom i ataksijom, ili spasticitetom i atetozom.

Svako dijete različito je zahvaćeno cerebralnom paralizom, pa se teškoće kretanja mogu razlikovati od jedva primjetnih do očiglednih. Neka djeca imaju laganu slabost ili mlitavost, a druga teškoće puzanja, hodanja, govora, hranjenja ili korištenja rukama. Neka, pak, nisu sposobna ni samostalno sjediti bez tuđe potpore. Najteže zahvaćena djeca su teško hendikepirana, i potrebni su im njega i briga do kraja života.

Cerebralna paraliza može ostati neotkrivena sve do trenutka dok ne počinje kasniti razvoj pokreta i ravnoteže potrebne za sjedenje i stajanje. Spastička hemiplegija, ali i diplegija postaju očite prije negoli dijete navrši dvije godine.

Osim poremećaja kretanja ruku i nogu, djeca s cerebralnom paralizom mogu imati i brojne druge nesposobnosti i probleme. To uključuje simptome epilepsije (padavica), teškoće pri gutanju ili kontroli mimike lica, isprekidan govor ili sluh, probleme vida (kao npr. škiljenje).

Intelektualne sposobnosti (učenje) mogu biti normalne ili malo narušene. Iako većina djece ima normalne intelektualne sposobnosti, zbog teškoća s kretanjem i vidom teže uče. Neka, pak, djeca imaju slab osjet dodira i boli.

Česti su inkontinencija (nemogućnost zadržavanja mokrenja) i mokrenje u u krevetu. Takvi problemi mogu otežavati komunikaciju, pokretljivost i također dovesti do otežana učenja.

Kao rezultat svega, bez odgovarajućeg savjeta i podrške, posljedice cerebralne paralize mogu stvoriti ne samo fizičke i intelektualne poremećaje nego i one psihološke i socijalne prirode. Takav ishod, međutim, nije neizbježan ako se pravodobno pruži pomoć.