Debljina u djece - savjet nutricioniste

Dječje zdravlje / Prevencija bolesti u dječjoj dobi izv. prof. dr. sc.   Mario Kasović  /  Josipa Rupić prof. tjelesne i zdravstvene kulture

Roditelj je najbliži i najbolji primjer djetetu na putu prema zdravoj prehrani i prevenciji prekomjerne tjelesne težine

Debljina je na visokome mjestu zdravstvenih problema. Istraživanja pokazuju da više od polovice odraslih Europljana pati od viška kilograma, a petina njih ima problema sa zdravljem. Taj trend ne zaobilazi ni Hrvatsku, gdje je također sve više osoba s viškom kilograma. Još su veći problem djeca koja imaju prekomjernu težinu.

Debljina je povećano nakupljanje masnih naslaga zbog prekomjerna uzimanja hrane koja nam daje energiju, ali je tijelo ne može potrošiti nego se sav višak taloži u masne stanice. Pritom ne smijemo zanemariti smanjenu fizičku aktivnost, psihološke čimbenike, genetiku, godine.

Debljina utječe na nastanak raznih oboljenja, kao posljedica može nastati šećerna bolest (dijabetes - poremećaj u radu gušterače, tj. u izlučivanju inzulina), potom bolesti srca i krvnih žila, što katkad rezultira srčanim i/ili moždanim udarom. Kako bi se spriječile te posljedice, a organizam se mogao lakše oduprijeti, treba djelovati na vrijeme, što znači da s prevencijom treba početi već u najranijoj, dječjoj dobi.

Usaditi pozitivne navike na vrijeme

Prehrambene navike stvaraju se dok smo djeca, između druge i treće godine, kada se dijete počinje polako osamostaljivati na različitim područjima, pa tako i u izboru hrane. Navike koje se tada stvaraju mogu smanjiti, ali i povećati mogućnost da se u kasnijem životnom razdoblju razviju problemi s debljinom i bolestima koje ona donosi. Iako se potreba za hranom i osjećaj gladi kod svakog djeteta ispoljavaju različito, učenje principa zdrave prehrane može bitno utjecati na izgrađivanje pravilna stava prema hrani.

Uloga hrane u dječjoj je dobi osigurati hranjive tvari za rast, razvoj i potrebe za energijom više nego u kasnijim razdobljima života. Dječja prehrana treba biti raznovrsna, s namirnicama iz svih skupina koje će osigurati potrebnu količinu bjelančevina, ugljikohidrata, masti, vitamina i minerala. Samo će tako dijete dobiti sve potrebne nutrijente za normalan rast i razvoj. Djeca između druge i šeste godine trebaju imati četiri do šest obroka na dan, ovisno o potrebama pojedinog djeteta, s tim da razmak ne bi trebao biti dulji od četiri sata. Ne smiju preskakati obroke jer se organizmu ne osigurava potrebna količina glukoze nužne za rad mozga i živčanog sustava.

Ugljikohidrati su osnovni izvor energije. Optimalan je unos ugljikohidrata 55-70 posto od dnevnog unosa energije, pa zato temelj prehrambene piramide za djecu između druge i šeste godine čine žitarice koje bi se trebale servirati pet, šest puta dnevno. Bogate su složenim ugljikohidratima koji predstavljaju osnovni izvor energetskih tvari i ne dovode do nagla podizanja razine glukoze u krvi (poput slatkiša) nego daju organizmu energiju za dulje razdoblje. Uz to, žitarice, osobito u integralnom obliku, obiluju vitaminima B-skupine koji su potrebni u metabolizmu masti, ugljikohidrata i bjelančevina, bogate su mineralima poput kalcija, kalija, fosfora... te celuloznim vlaknima koja povoljno utječu na probavu, rad crijeva i njihovo pražnjenje. Djetetu možete ponuditi žitarice odnosno njihove proizvode kao što se zobene pahuljice, m¼sle, najbolje za doručak, potom kruh od crnog brašna, riža, tjestenina...

Na drugome su mjestu namirnice iz skupine voće i povrće uz preporuku da se povrće uzima tri puta, a voće dva puta dnevno. Voće i povrće skupine su namirnica koje obiluju vitaminima i mineralima nužnima za rast i razvoj. Ako dijete nije ljubitelj voća i sirovog povrća, treba mu praviti svježi sok kako bi dobilo potrebne nutrijente. Povrće treba kratko termički obrađivati kako bi zadržalo maksimalnu količinu vitamina i minerala. Tu, naravno, spadaju i mahunarke koje nikako ne smijemo izostaviti jer su bogate bjelančevinama, posebno soja koja sadrži sve esencijalne aminokiseline. Obiluju i mineralima.

Meso, riba, jaja, mlijeko i mliječni proizvodi preporučuju se u dva obroka na dan. Te namirnice podmiruju organizam bjelančevinama koje sadrže sve esencijalne aminokiseline potrebne za izgradnju stanica, stvaranje enzima za metabolički rad i proizvodnju hormona. Treba ponuditi meso koje nije masno i koje sadrži što manju količinu zasićenih masnih kiselina, najbolje meso peradi, kunića i obavezno ribu. Važne su i namirnice koje sadrže veću količinu kolesterola, građevne tvari raznih bioloških struktura, a potreban je i za pravilan razvoj dječjeg organizma i sintezu steroidnih hormona te ga djeca trebaju dobivati preko jaja, maslaca, mlijeka, ali i preko umjerene količine crvenog mesa. Crveno meso obiluje hem-željezom koje se bolje apsorbira u organizmu nego željezo kojeg ima u namirnicama biljnog podrijetla. Mlijeko i dalje ostaje važan izvor prehrambenih tvari kao što su bjelančevine i kalcij. Potrebe djeteta za mlijekom u prve dvije godine života su četiri dcl, a do pete pet dcl.

Na samom vrhu prehrambene piramide nalaze se masnoće i šećeri čiju uporabu u prehrani treba smanjiti na najmanju moguću mjeru. Masti su velik izvor energije. Predstavljaju energetsku rezervu u organizmu i bitan su dio staničnih struktura. U svakodnevnoj prehrani prednost bi trebale imati nezasićene masne kiseline jer se lakše probavljaju i ne opterećuju žuč i crijeva.

Svakako treba napomenuti da jednostavne šećere kao skupine ugljikohidrata treba izbjegavati jer osim što utječu na stvaranje karijesa direktno potiču debljanje i stvaranje novih masnih stanica. Masne stanice stvaraju se do pete godine života i taj broj nosimo do kraja života. To roditelji trebaju imati stalno na umu prilikom kreiranja djetetove prehrane jer je vrlo vjerojatno da će pretilo dijete imati problema s prekomjernom težinom i u kasnijim razdobljima života. Kasnije povećanje masnog tkiva posljedica je povećanja volumena masnih stanica.

Što je fino ne mora biti i zdravo

Ono što bi se svakako trebalo izbaciti iz prehrane su razne grickalice, kroki, štapići, čipsevi itd., koje imaju veliku energetsku vrijednost, a jako malu nutritivnu. Dijete njima ne unosi dovoljnu količinu nutrijenata potrebnih za rast i razvoj, ali zato unosi preveliku količinu energije. Ista je stvar i sa slatkišima kao što su bomboni, lizalice, čokolade i razne čokoladice, keksi, kolači ako se uzimaju u prekomjernim količinama.

Pogrešno je za doručak umjesto toploga mliječnog obroka sa žitaricama davati na brzinu kupljen slanac, pecivo ili fornette, jer dijete tako ne dobiva potrebne tvari za sve jutarnje aktivnosti. Slatke i gazirane napitke treba izbaciti iz prehrane jer utječu kako na pojavu karijesa tako i na debljinu. Osim toga, djecu takvi napitci zasite pa ne unesu dovoljno nutritivnih tvari putem obroka. Dijete već od najranije dobi treba navikavati na običnu vodu.

U dobi između druge i treće godine dijete počinje odbijati hranu, jer tada već ima volju i stvara svoje mišljenje. Ali ono što mu nedostaje jest znanje, a znanje trebaju imati roditelji i odgojitelji u vrtićima koji bi trebali formirati zdrave prehrambene navike djeteta radi prevencije debljine i popratnih bolesti. Pritom ne treba zaboraviti da dijete gleda oko sebe i oponaša, pa tako i ono što jedete. Nitko ga, primjerice, neće i ne može nagovoriti na to da jede crni kruh ako roditelji jedu bijeli. Vi ste mu najbliži i najbolji primjer na putu prema zdravoj prehrani i prevenciji prekomjerne tjelesne težine.

Datum objave članka: 1. 2. 2004.