Isključivost u prehrani djece nije poželjna

Dječje zdravlje / Rast i razvoj Suzana Tomašević dipl. ing., nutricionistica

Ništa što je previše ekstremno i sputavajuće nije dobro, s obzirom na to da je ključ pravilne prehrane i kod djece svakako umjerenost – ničega premalo i ničega previše!

Sa željom da održe zdravlje i spriječe kronične bolesti, sve više ljudi postaje isključivo u prehrani i bira samo određene namirnice. Uglavnom je riječ o vegetarijanskom ili makrobiotičkom načinu prehrane. To je svojevrstan životni stil obitelji, često odabran zbog brige za životinje i okoliš. U načelu, ima dobre elemente, ali kod djece i adolescenata uvijek postoji opasnost od neodgovarajućeg unosa potrebnih nutrijenata pa takvi načini prehrane nose i određene rizike.

Potrebni su znanje i stručnost kako bi se kreirao jelovnik za odraslu osobu, a kamoli za dijete u razdoblju intenzivna rasta i razvoja. Djeca bi trebala uzimati namirnice iz svih skupina prehrambene piramide, poštujući broj serviranja. Niti jedna namirnica, ma koliko hranjiva bila, ne sadrži idealan omjer hranjivih tvari jer one djeluju timski. Naime, jedan nutrijent ne može nadoknaditi pomanjkanje drugoga te ih je stoga nužno pravilno kombinirati.

Manja je opasnost ako je riječ o laktovegetarijanskoj prehrani, koja uključuje jaja, mlijeko, mliječne proizvode i ribu. Valja samo paziti da se djetetu nadomjesti dovoljno vitamina B12 i željeza. Malo je stroža prehrana u laktovegetarijanaca koji uz biljne namirnice uzimaju još samo mlijeko i mliječne proizvode.

Najveći je rizik za dijete stroga veganska prehrana i makrobiotika koje potpuno isključuju namirnice životinjskog podrijetla (meso, jaja, ribu, morske plodove, mlijeko, mliječne proizvode). Posljedice ovise o životnoj dobi djeteta, a najjače će se izraziti u vrijeme intenzivna rasta i razvoja, kad su mu nužne hranjive tvari, a niti jedna namirnica ne može potpuno zamijeniti drugu.

Zbog svih tih razloga, dijete ne bi smjelo biti na vegetarijanskoj ili makrobiotičkoj prehrani do završetka puberteta. Ako roditelj, unatoč preporukama, na tome inzistira, najbolje što možemo učiniti je osigurati mu stručan nadzor, tj. savjetovanje i kontrolu pedijatra i nutricionista.

Adolescenti se često okreću vegetarijanstvu zbog želje za isticanjem. Iskazuju svoju volju, imaju svoje mišljenje, ali nemaju potrebno znanje o pravilnoj prehrani, tako da se njihova prehrana uglavnom svede na porciju povrća sa smeđom rižom. Deficiti su to izraženiji što je adolescentna osoba više tjelesno aktivna ili intenzivno trenira. Što je prehrana stroža, to manje odgovara potrebama njihova organizma, pa postoji potencijalna opasnost od manjka visokovrijednih proteina, omega-3 masnih kiselina, glutationa, vitamina A, vitamina B12, željeza, kalcija, cinka i selena. Nedostatak željeza ne samo da dovodi do anemije, nego i otvara vrata pojačanoj apsorpciji mangana, što može dovesti do mogućeg oštećenja jetre i povećanoga taloženja u organizmu, pa i do trovanja.

Zbog svih tih „pogrešaka” nužno je raditi na edukaciji, ne samo vegetarijanaca, nego i drugih skupina koje žele ili zbog zdravstvenog stanja moraju uvesti promjene u prehrani.

Glavi elementi hrane

BJELANČEVINE

Bez bjelančevina nema života. Potrebne su za izgradnju mišićne mase, razvoj koštane mase, regulaciju hormona, poboljšanje imunosnog sustava, a pridonose i davanju energije. Njihov udio u prehrani trebao bi iznositi 10 – 20 posto. 

Sastoje se od aminokiselina kojih ukupno ima 22, od čega ih 13 ljudski organizam sintetizira, a ostalih devet moramo unositi hranom i nazivamo ih esencijalnim aminokiselinama (nužne za život). Ako samo jedna od njih nedostaje, nisu zadovoljene potrebe za bjelančevinama. Sve esencijalne aminokiseline, u optimalnim omjerima za ljudski organizam, sadrže namirnice životinjskog podrijetla i stoga se smatraju kompletnim ili potpunim bjelančevinama. A tijekom rasta i razvoja djeteta povećani su zahtjevi upravo za esencijalnim aminokiselinama. 

Bjelančevine iz žitarica i mahunarki imaju manju biološku vrijednost od onih iz mesa, jaja, mlijeka i mliječnih proizvoda, a da bi se postigao optimalan unos svih aminokiselina i napravila dobra ravnoteža, taj posao zahtijeva veliko iskustvo i znanje.

Soja – 2/3 potrebnih bjelančevina dijete može dobiti iz sojinih proizvoda, kao što su tofu, seitan i sojino mlijeko, a preostalu trećinu iz ostalih izvora (žitarice, mahunarke, orašasti plodovi), a da pritom unese sve esencijalne aminokiseline. Velik problem može se javiti zbog učestalih alergijskih reakcija na soju, koja je vrlo alergogena namirnica. Ako ne koristimo životinjske bjelančevine, teško ćemo uravnotežiti takvu prehranu, a da pritom poštujemo pravilo raznovrsnosti.

Alge Mnogi će se složiti da su karakteristična mirisa i okusa te da se teško na njih priviknuti u gastronomskom smislu. Sadrže bjelančevine koje se lako asimiliraju u crijevima, a izvrstan su izvor kalcija, bakra, željeza, magnezija, kalija, cinka, joda te beta-karotena, vitamina B skupine i dijetalnih vlakana. Prije svega, služe kao dodatak jelima i pojačivači su okusa raznih juha i jela čiju osnovu čini riža. Svakako predstavljaju hranu budućnosti, ali opet u kombinaciji s ostalim namirnicama jer – koliko bi to trebalo pojesti algi da bismo podmirili potrebe za bjelančevinama!? Preporučuju se alge za jačanje imunosnog sustava (Kelp, Fukus, Spirulina, Chlorella).

UGLJIKOHIDRATI

Glavni su izvor energije, a razlikujemo jednostavne ili „loše” ugljikohidrate (rafinirani šećer, slatkiši) i složene ili „dobre” ugljikohidrate (integralne žitarice, voće). U svakodnevnoj prehrani trebali bi biti zastupljeni s najviše 50 – 60 posto udjela, i to u obliku sporoizgarajućih, odnosno složenih ugljikohidrata. U vegetarijanskoj prehrani nije rijedak slučaj prekomjernog unosa ugljikohidrata, što rezultira povećanjem masnog tkiva jer se višak ugljikohidrata u organizmu pretvara u masnoću.

MASTI

Služe kao izvor energije i strukturni su elementi svih stanica organizma. Dijelimo ih na zasićene (loše) i nezasićene (dobre) masnoće. U prehrani bi trebale sudjelovati s 15 – 20 posto udjela, s tim da prednost treba dati biljnim masnoćama.

Što je s kolesterolom? Svaki tip vegetarijanske prehrane razmjerno je siromašan masnoćama, pogotovo zasićenim masnoćama poput kolesterola. Kolesterol je na lošem glasu, ali djetetu do pete godine života nikako nije uputno drastično smanjiti unos masti, osim u slučaju povećane tjelesne mase i genetske predispozicije za hiperlipidemiju (povišene masnoće u krvi). 

U svakom slučaju, preporučuje se riba, pogotovo plava morska jer sadrži visokovrijedne masnoće (omega-3), a s nutricionističkog stanovišta predstavlja punovrijednu namirnicu. Idealno bi bilo unositi biljne i životinjske masnoće te poznavati koje vrste masnih kiselina prevladavaju u njihovu sastavu. 

Kod djece vegetarijanaca zamijećen je niži omjer DHA (dokozaheksaenska kiselina – sastavni dio omega-3) u krvi i arterijskim fosfolipidima u odnosu na djecu svejede, iako nije utvrđena razlika u omjeru DHA u mozgu između jednih i drugih. Nizak unos DHA povezan je s većim rizikom od nastanka koronarnih bolesti u odrasloj dobi.

Od biljnih masnoća poželjno je kombinirati suncokretovo, maslinovo, bučino i laneno ulje (nije naodmet napomenuti i to da je kukuruzno ulje najbogatije željezom). To su sve esencijalne masne kiseline koje sudjeluju u izgradnji živčanog sustava, a, prema posljednjim istraživanjima, njihov unos omogućuje bolji razvoj mentalnih i vidnih funkcija, odnosno smanjuje pojavu alergija.

VITAMINI, MINERALI I ELEMENTI U TRAGOVIMA

Ovi nutrijenti sudjeluju u radu gotovo svih fizioloških funkcija organizma. Pravilnom i dobro uravnoteženom prehranom dobivaju se u dovoljnoj količini i nije ih dobro uzimati „na svoju ruku”. Najbolje djeluju kada su nutricionistički usklađeni, na primjer: 

  • vitamin A najbolje djeluje s vitaminima B kompleksa;
  • vitamin D s vitaminom E, kalcijem, fosforom i cinkom;
  • željezo se apsorbira samo uz vitamin C...


Drugim riječima, prevedeno u hranu, to znači: ako je dijete pojelo sendvič s tunjevinom, zelenom salatom i rajčicom na integralnom kruhu sa sjemenkama te popilo svježi sok od naranče ili fermentirani mliječni proizvod, odlično je iskoristilo vitamine i minerale iz tih namirnica.

Jedna od najraširenijih posljedica nepravilne prehrane u Hrvata je anemija, koja se javlja zbog nedostatka željeza. Ona je odraz premalih količina mesa i zelenog lisnatog povrća, kao i pogrešne kombinacije namirnica. Druga po redu je osteoporoza (bolest uzrokovana nedostatkom kalcija u prehrani), a kod koje je prevencija od neprocjenjive važnosti. Zanimljivo je napomenuti da su uz mlijeko i mliječne proizvode, kalcijem bogate i mahunarke (grašak, mahune, leća, grah, bob, slanutak, soja), radič, suhe smokve, bademi i lješnjaci.

Savjet roditeljima 

Dijete treba usmjeravati prema zdravoj i pravilnoj prehrani, ali mu istodobno ostaviti uži izbor onoga što želi jesti. Pružite mu raznovrsnu prehranu koju ćete što više približiti mediteranskom tipu prehrane te mu tako dati dobre temelje zdravlja.

Vegetarijanstvo i makrobiotika nose atribut zdrave prehrane, ali imperativ treba staviti na pravilne i dobro uravnotežene obroke koji će osigurati sve potrebne nutrijente i preventivno djelovati na mnoge bolesti. Naravno, uz uvjet da su roditelji nutricionistički educirani i imaju dovoljno vremena za pravilno planiranje i pripremanje hrane.

Mnogo ćete već napraviti za svoje dijete ako mu ponudite kruh od cjelovitih žitarica, maslinovo ulje, ponekad zamijenite meso ribom ili jednostavno napravite kolač od integralnoga brašna... Jer, ništa što je previše ekstremno i sputavajuće nije dobro, s obzirom na to da je ključ pravilne prehrane svakako umjerenost – ničega premalo i ničega previše!

Datum objave članka: 12. 7. 2019.
izdvojeni proizvodi