Kad slova ne slušaju...

Komentari poput "Teško mi je to pročitati" ili "Čitaj mi ti lektiru mama/tata", plač, nezadovoljstvo, ljutnja, odbijanje... sve su to manifestacije kroz koje prolazi dijete koje ima disleksiju. Zato je veoma važno slušati kako se dijete izražava i razgovara. Ako se vaše dijete "muči" sa sintezom glasova unutar riječi (da iščita cijelu riječ) ili analizom riječi (da rastavi riječ na glasove), to je znak da trebate posjetiti logopeda jer to su tek početne teškoće kroz koje se vremenom može prepoznati disleksija.

Kako bismo vam pomogli da posumnjate kako vaše dijete ima disleksiju te da na vrijeme reagirate i posjetite logopeda, u nastavku ćemo iznijeti neke činjenice koje upućuju na moguću disleksiju.

Dok dijete sluša što se govori, mora prevesti sve jezične glasove u značenje, a dok čita, mora slova i riječi prevesti u glasove sa značenjem. Učenje čitanja zahtijeva poznavanje slova jer slova moramo znati povezati s određenim glasovima (povezivanje glasa i slova - glas i slovo idu zajedno). Nakon što se glasovi povežu, imamo riječ koja mora imati značenje. Povećanjem broja riječi u rječniku, učenik brže čita rečenice. Neki učenici bolje se snalaze čitajući prema kontekstu u odnosu prema dekodiranju pojedinih riječi. Važno je spomenuti da nije dovoljno tekst samo pročitati, potrebno ga je razumjeti i pamtiti.

Spremnost za čitanje podrazumijeva da dijete: poznaje govorni jezik kako bi razumjelo poruku teksta, zna rastavljati riječi na sastavne dijelove (glasove i slogove), poznaje vezu između glasova i slova, svlada orijentaciju u prostoru i praćenje slijeda lijevo-desno i gore-dolje, zna da je pisana riječ znak za izgovorenu i da ima isto značenje te razumije pisanu poruku.

Disleksija nije bolest i ne liječi se u punom smislu te riječi, i nije rezultat smanjene inteligencije niti problem ponašanja i motivacije. Ona je jednostavno jedna od nekoliko specifičnih smetnji u učenju, odnosno teškoća vezanih uz čitanje i pisanje. Pojavljuje se diljem svijeta bez obzira na kulturu i jezik, zahvaćajući oko 10 posto populacije. Nisu pošteđena čak ni nadarena, kreativna i uspješna djeca, koja u tom slučaju imaju specifične probleme pri čitanju, sricanju, pisanju, izgovaranju ili slušanju.

Kod djeteta s disleksijom možemo primijetiti jezičnu slabost, zbog koje će ono poslije imati problema sa sintaksom, semantikom i teško će moći ispričati neku priču. U neke djece prisutni su i problemi raščlanjivanja riječi na glasove/foneme i njihova spajanja, što je vrlo važno za čitanje. Koliko je raščlanjivanje riječi na slogove i glasove (glasovna i slogovna analiza) važan čimbenik za stjecanje vještine pisanja, toliko je i spajanje glasova i slogova u riječi (glasovna i slogovna sinteza) izrazito važno za razvijanje vještine čitanja.

Vidljivi znakovi disleksije i disgrafije su:

• teškoće pri čitanju - slovkanje, nepovezivanje riječi;
• teškoće pri pisanju - izostavljanje slova u pisanju, zamjena slova ili slogova;
• neuredan rukopis;
• teškoće u pronalaženju primjerenog značenja riječi;
• teškoće u razumijevanju teksta;
• teškoće pri izražavanju misli u pisanom obliku;
• teškoće pri upotrebi zamjenica i priložnih oznaka;
• zabune u orijentaciji: lijevo-desno ili gore-dolje;
• pogrešno ponavljanje onoga što čuje;
• teškoće u matematici, vezane uz nizove brojeva ili redoslijed matematičkih operacija;
• teškoće u orijentaciji: jučer - danas - sutra (što je bilo jučer, što je danas, a što će biti sutra), te pri orijentaciji na satu.

Zašto djeca b pročitaju kao d? - Stvar je u tome da kod njih postoje teškoće u vizualnom sekvencioniranju. Međutim, obrtanje slova pri čitanju često je i kod male djece koja tek uče čitati i kod koje je poznavanje slova i mogućnost sekvencioniranja još uvijek vrlo nesigurno, što nije znak nesposobnosti, nego nezrele faze u procesu učenja čitanja.

Pri procjeni ima li ili nema neko dijete teškoće u čitanju i pisanju nisu važne samo vrste pogrešaka, nego i velik broj uvijek istih karakterističnih pogrešaka:

• nesposobnost povezivanja grafema s fonemom (glas - slovo);
• teškoće povezivanja glasova i slogova u riječi;
• strukturalne pogreške, to jest promjene nastale zbog premještaja redoslijeda ili umetanja slova ili slogova u riječima (na-an, do-od,dok-kod, mi-im, Ivo-ovi, vino-novi, vrata-trava);
• zamjena grafički ili fonetski sličnih slova (d-b, b-p, m-n, n-u, a-e, d-t, b-p, g-k, z-s, v-f, l-r, beba-deda, bili-pili, nema-mena, moj-noj, drži-trži, brati-prati, grije-krije) i slogova (na-an, on-no, je-ej, mi-im, do-od);
• izostavljanje slova i slogova (prozor-pozor, krava-kava, davnina-davni);
• dodavanje slova i slogova (oblak-obalak, noj-nojovi);
• zamjena riječi, odnosno pogađanje pri čitanju - potpuno nepravilno pročitane riječi u kojima su dva ili više slova zamijenjena drugima (npr. mračni-mačka, dobar-obad);
• smisleno mijenjanje teksta pri čitanju priča - pogreške se pojavljuju kad dijete potpuno promijeni riječ, ali ona po smislu odgovara tekstu koji čita;
• dodavanje i/ili izostavljanje dijela i/ili cijelih riječi (maramama, dosjetilili...);
• riječ koju dijete ne može pročitati bez pomoći;
• teškoće u praćenju slovnog ili brojčanog niza (val-lav, 23-32);
• teškoće u slijedu pravca čitanja (gore-dolje, lijevo-desno);
• vraćanje na već pročitani red, preskakanje redova, odnosno izostavljanje jednog ili više redova.

Ako imate dijete koje pri čitanju, pisanju po diktatu ili spontanom pisanju čini pogreške, poput premještanja glasova, slogova ili slova, izostavlja konsonante, vokale, slogove i riječi, dodaje pojedina slova ili cijele slogove, zamjenjuje akustički ili vizualno slična slova, izobličuje slova, piše riječi zajedno, dijeli riječi, nagađa kad čita (čitanje napamet) ili je potpuno nesposobno iščitati glasove unutar riječi, potrebno je odvesti dijete na logopedsku dijagnostiku sa svrhom procjene sposobnosti čitanja i pisanja.

Već se u predškolsko doba može predvidjeti bi li dijete moglo imati teškoće u čitanju i pisanju, to jest pokazuje li sklonost disleksičnim i disgrafičnim teškoćama, i to ispitujući glasovnu i slogovnu analizu i sintezu. Ako dijete ne uspije razaznati glas od sloga i ne uspije spojiti određene glasove u riječ, moguće je vrlo rano predvidjeti teškoće poput disleksije i disgrafije, odnosno već u prvim razredima osnovne škole. Tada se pojavljuju pogreške u čitanju i pisanju poput ispuštanja glasova (slova), zamjena, umetanje i izvrtanje (karakteristično za čitanje napamet, tipično za brzo čitanje bez razumijevanja).

Do kraja ove godine trebala bi biti u prodaji vježbenica "Kad slova ne slušaju", namijenjena djeci s teškoćama u čitanju i pisanju. Poticaj za stvaranje ove vježbenice kolegici Renati Kožul i meni dali su mnogi roditelji s kojima smo se susretale u praksi, a koji nisu znali na koji način pomoći svojoj djeci s teškoćama čitanja i pisanja.