Mjehurići koji jaaaako svrbe

Jedna od najčešćih zaraznih bolesti djece, rjeđe odraslih, su vodene kozice ili varičele. Bolest uzrokuje najinfektivniji virus iz porodice herpes virusa – Varicella zoster, što je i jedan od razloga njezine velike rasprostranjenosti. Prenosi se kapljičnim putem i neposrednim dodirom, jer se virus izlučuje u sekretu dišnih putova i sadržaju kožnih mjehurića. Ulazno mjesto virusa su sluznica gornjega dišnog sustava ili spojnica oka. Izvor zaraze je oboljela osoba, koja je zarazna za okolinu u zadnjim danima inkubacije, otprilike nekoliko dana prije pojave osipa i tijekom cijelog vremena njegova izbijanja. Izvor zaraze mogu biti i odrasle osobe s herpes zosterom.

Tijek bolesti dijelimo u nekoliko stadija. Stadij inkubacije, tj. vrijeme od zaraze virusom do pojave simptoma, može trajati 10 do 20 dana. Slijedi kratkotrajni (jedan do dva dana) prodromalni stadij za koji su karakteristični povišena tjelesna temperatura, povraćanje, glavobolja, bolovi u mišićima i zglobovima, te opća malaksalost. Kod djece su simptomi i inače slabiji nego kod odraslih, pa tako i ovaj stadij može biti slabije razvijen, a katkad uopće nije izražen, pa prvi simptom može biti osip praćen svrbežom, što je karakteristika eruptivnog stadija. U ovoj fazi na koži počinju izbijati crvene mrlje (makule), koje u roku od nekoliko sati prelaze u tipične površinske promjene - mjehuriće (vezikule) ispunjene prozirnom tekućinom i okružene crvenilom nejasnoga ruba. Sadržaj mjehurića se nakon dva dana zamuti, nakon čega mjehurić spontano puca. Osip izbija na mahove, najprije na trupu, potom na vlasištu i licu, a kasnije i na udovima. Osim na koži, lezije se mogu vidjeti u ustima, vagini, rektumu, očima i drugim sluznicama. Izbijanje osipa traje oko pet, najdulje sedam do osam dana. Osip može biti sasvim blag, sa samo nekoliko eflorescencija ili, pak, tako jako izražen da u većoj mjeri prekrije kožu. Izbijanje kožnih promjena, uza svrbež, prate povećanje tjelesne temperature i glavobolja. Stadij regresije obilježavaju pad temperature, nestanak općih simptoma, te postupno sušenje mjehurića uz stvaranje krastica.

Oboljela osoba je zarazna za okolinu u zadnjim danima inkubacije, otprilike nekoliko dana prije pojave osipa i tijekom cijelog vremena njegova izbijanja

Komplikacije
Lokalizacija osipa na oku može dovesti do oštećenja vida, a na grkljanu do gušenja. Zbog češanja i nehigijenskih uvjeta moguća je pojava sekundarne infekcije mjehurića stafilokokom ili streptokokom, pa se tijek vodenih kozica komplicira gnojenjem vezikula, a zbog prodora streptokoka može se pojaviti i šarlah. 

Učestalost encefalitisa je rijetka. Najčešće se pojavljuje u kasnijoj fazi bolesti, ili jedan do dva tjedna nakon što su ranice zacijelile. Moguće komplikacije su i Reyov sindrom (teško oštećenje jetre i mozga), upala pluća, upala srčanog mišića (miokarditis) i akutni artritis. Tijekom oporavka ili kasnije mogu zahvatiti mali mozak, što karakterizira vrlo nestabilan hod.

Reaktivacija virusa u odrasloj dobi
Preboljenje vodenih kozica ostavlja trajni imunitet, što znači da osoba koja ih je preboljela više ne može oboljeti od njih. No, za Varicella zoster virus karakteristično je da ostaje trajno prisutan u stanicama spinalnih živaca, te da se može ponovno aktivirati u slučaju slabljenja imuniteta, teške bolesti ili nakon tjelesne i emocionalne traume, što se očituje kao herpes zoster. Herpes zoster je bolest odraslih, djece samo iznimno. Najčešće se javlja u dobi između 60 i 70 godina, s karakterističnim izbijanjem bolnih mjehurića na koži jedne strane lica ili tijela, koji se protežu uzduž tijeka spinalnih živaca, što može biti praćeno povećanjem okolnih limfnih čvorova.

S obzirom na tipičnu kliničku sliku, i tijek bolest je lako prepoznatljiv. Kao i kod većine virusnih bolesti, tako i u slučaju vodenih kozica ne postoji specifično liječenje, nego je terapija simptomatska. Cilj liječenja je spriječiti sekundarnu bakterijsku infekciju pojačanom higijenom i održavanjem čistoće prostora u kojem se nalazi oboljeli. Važno je redovito mijenjati rublje i posteljinu, te češće prati ruke i podrezivati nokte, kako bi se mogućnost bakterijske infekcije svela na najmanju moguću mjeru. Jači svrbež može se ublažiti oralnim antihistaminicima, a kao sredstvo za snižavanje povišene temperature treba koristiti paracetamol. Primjenu acetilsalicilne kiseline u dječjoj dobi treba izbjegavati jer može oštetiti jetru (Reyev sindrom). U slučaju pojave sekundarne bakterijske infekcije, u terapiju je potrebno uključiti i antibiotik.

U prevenciji se primjenjuju aktivna i pasivna imunoprofilaksa. S obzirom na to da cijepljenje ili aktivna imunizacija u Hrvatskoj nije uključeno u program obveznog cijepljenja, ako roditelj želi cijepiti dijete protiv vodenih kozica, cjepivo je moguće uvrstiti u redoviti program cijepljenja. Cjepivo protiv vodenih kozica primjenjuje se u dvije doze u razmaku od šest do deset tjedana, a trajanje zaštite nakon cijepljenja procjenjuje se na sedam do deset godina. Cijepiti se mogu i odrasli, a preporuka je da se cijepe i visokorizične osobe, kao što su pacijenti na dugotrajnoj imunosupresivnoj terapiji i oni s kroničnim bolestima u kojih je pretragom krvi utvrđeno da nisu preboljeli vodene kozice. Cjepivo se ne smije primjenjivati u trudnoći.

Pasivna imunoprofilaksa je postupak kojim se organizam privremeno štiti od infekcije davanjem gotovih protutijela koja mogu ublažiti bolest ili spriječiti njezin nastanak, ako se prime u roku od 96 sati nakon izloženosti virusu. Daje se osobama visokog rizika jer u protivnom bolest nema dobar ishod.

Radi prevencije širenja bolesti, djecu s vodenim kozicama treba izolirati najmanje tijekom sedam dana. Deseti dan od početka izbijanja osipa dijete je potrebno odvesti pedijatru na kontrolni pregled. Pedijatra treba kontaktirati ranije samo u slučaju pojave komplikacija: ako se kožne promjene zagnoje ili su krvave, ako se dijete guši u kašlju, povraća, klonulo je i u slučaju temperature više od 40°C. Ako nije bilo komplikacija, dva tjedna od početka bolesti dijete je spremno za povratak u vrtić ili školu.

NOVI TRENDOVI U HIGIJENI I NJEZI 

U higijeni i njezi tijela trendovi se mijenjaju. Tako, primjerice, infektolozi i pedijatri izbjegavaju preporuku nanošenja tekućeg pudera s anestezinom na kožne promjene zbog (nepotrebnog) okluzivnog djelovanja. Kalijev permanganat, koji se najčešće koristio za higijenu i ublažavanje svrbeža, ne preporučuje se osobama sa suhom kožom, kao ni osobama s atopijskim dermatitisom, jer pretjerano isušuje kožu.

Od dermokozmetičkih proizvoda s posebnom namjenom preporučuju se proizvodi specijalno namijenjeni oštećenoj i iritiranoj koži. Za svakodnevnu higijenu Laboratoriji A-Derma preporučuju Dermalibour pjenušavi gel, namijenjen čišćenju iritirane i oštećene kože, koji ujedno pruža zaštitu od sekundarne bakterijske infekcije. Aktivni sastojci proizvoda smiruju kožu i ubrzavaju njezin oporavak, djeluju protuupalno i imaju antibakterijski učinak.

Nakon kupanja, dijete treba posušiti ručnikom laganim tapkanjem, nakon čega se preporučuje nanijeti Cytelium sprej, koji umiruje i ublažava svrbež, ubrzava proces isušivanja vezikula te štiti od sekundarne bakterijske infekcije. Dermalibour pjenušavi gel i Cytelium sprej ne ometaju fiziološki proces zacjeljivanja rane.

Nakon što krastice otpadnu, za potpuno epidermalno cijeljenje preporučuje se nanositi A-Derma Epitheliale A.H Duo ultra-obnavljajuću kremu dva do tri puta dnevno, pogotovo na kožu lica.