Ovisnosti - pokazatelji visokog rizika

Dječje zdravlje / Rast i razvoj Ljiljana Podrug dr. med., spec. školske medicine i kliničke citologije  /  Smiljana Podrug dr. med, spec. školske medicine

Temeljni pokazatelji za razvoj ovisničkog stila života su slab školski uspjeh, problemi u ponašanju, loše socijalne vještine i eksperimenti s drogama

Primarna prevencija ovisnosti

Dio je nacionalne strategije suzbijanja zloporabe droga i provodi se od 1993. Temelji se na dvjema aktivnostima:
1. smanjiti ponudu i dostupnost uporabom pravnih, zakonskih i društvenih aktivnosti;
2. smanjiti potražnju unaprjeđenjem edukacijskih zdravstvenih programa, u čemu škola ima veliku ulogu - nastavnici, učitelji, liječnici školske medicine.

Ovisnici i konzumenti droga ugrožena su populacija koja se nalazi između sustava kriminala i zdrave populacije, pa možemo reći kako nema primarne prevencije ako se taj most ne blokira.

Primarna prevencija svodi se na tri razmjerno široka područja:

  • edukacija mladih - zdravstveni odgoj;
  • ​razvoj socijalnih i bihevioralnih vještina važnih za odupiranje socijalnom pritisku grupe vršnjaka i nekim aspektima promidžbe nezdrava ponašanja kroz medije:
    • kognitivne vještine, tj. razvijanje samopouzdanja i samokontrole;
    • bihevioralne vještine, tj. izravna akcija koja podrazumijeva izbjegavanje potencijalno opasnih situacija te bavljenje aktivnostima koje su nespojive s opasnim situacijama (sport, glazba...);
    • naučiti poneke tehnike relaksacije;
  • široki zahvati u društvu - na razini škole, roditelja i lokalne zajednice. Problemi u provođenju primarne prevencije uglavnom se javljaju zbog slabe suradnje roditelja rizične djece. Programi primarne prevencije teško dopiru do ugrožene djece jer oni najviše izostaju iz škole i odbacuju pozitivne stavove. Škola čista - ulica zagađena - škola ne smije iz obrazovnog programa isključiti učenike koji su počeli eksperimentirati s drogom jer oni u protivnom kreću na put ovisnosti i kriminala.

Temeljni pokazatelji potencijalno visoko rizičnih mladih ljudi za razvoj ovisničkog stila života

  • slab školski uspjeh;
  • problemi u ponašanju (agresivnost prema vršnjacima, sukobi s vršnjacima, izostanci iz škole, sukob sa zakonom);
  • loše socijalne vještine - sramežljivost, socijalna nesnošljivost i izoliranost;
  • opijanje, pušenje i eksperimenti s ostalim drogama.

    ČIMBENICI BORBE PROTIV OVISNOSTI

    Zaštitni čimbenici
    - čvrste i pozitivne obiteljske veze;
    - nadzor roditelja nad aktivnostima njihove djece i vršnjaka;
    - jasna pravila ponašanja koja se dosljedno provode u obitelji;
    - uključenost roditelja u život njihove djece;
    - uspjeh u školovanju, čvrste veze s institucijama poput vjerskih i školskih organizacija;
    - prihvaćanje ustaljenih normi o uporabi droga;

    Rizični čimbenici
    - kaotična obiteljska sredina, pogotovo ako roditelji uzimaju droge;
    - neučinkovito roditeljstvo, posebno s djecom teške naravi ili poremećajem u ponašanju;
    - nedostatak veze roditelj - dijete i nedostatak odgoja;
    - neprikladno, povučeno ili agresivno ponašanje u razredu;
    - neuspjeh u školovanju;
    - loše sposobnosti snalaženja u društvu;
    - druženje s vršnjacima koji su skloni devijantnom ponašanju i opažanje odobravanja uporabe droge u obitelji, na poslu, u školi, zajednici, među vršnjacima.

Važnost odgoja od malih nogu

Obitelj je prvi stup prevencije ovisnosti, jer bi odgoj za svjestan izbor zdravog ponašanja i izbjegavanja nepotrebnog rizika morao u obitelji početi od najranijeg djetinjstva. Nažalost, mnoga djeca, ni kriva ni dužna, imaju roditelje koje za kvalitetan odgoj nije nitko osposobio ili i sami pokazuju rizično ponašanje. Kako pružiti djeci radost domaćeg ognjišta i vrijednost obiteljskog života, kad je između 30 i 50 posto današnjih brakova ugroženo razvodom ili ozbiljnim emocionalnim odnosima. Naime, ako je odnos između adolescenta i roditelja doista dobar, niti jedna niti druga strana neće dopustiti ponašanja koja bi taj odnos mogla ugroziti. Roditelji će se morati suzdržavati od ponašanja koja ugrožavaju stabilnost braka, a adolescenti koji vole i cijene svoje roditelje, ne želeći ugroziti taj odnos, nastojat će unatoč sve većoj slobodi ne prelaziti granicu i ne dopuštati sebi ponašanja koja roditelji ni po koju cijenu ne bi mogli tolerirati.

Koliko god u toj dobi nužno slabe utjecaji i kontrola roditelja, a snaže utjecaji vršnjaka, dobrim i kontinuiranim odgojem u obitelji i kvalitetnom komunikacijom s djecom u dobi prije adolescencije, uspjet će im se ugraditi samokontrolni mehanizmi, pa će svjesno izbjegavati prelaziti dogovorene granice u "rizičnim" situacijama kad drugi vrše pritisak, a nema nikoga da ih neposredno iz takvih situacija izvuče i zaštiti.
 

Karakteristike ponašanja i osobitosti rizične djece koja bi mogla krenuti u ovisnost

  • Od malena su neposlušna, izražavaju samovolju, ističu svoje "ja", izraženije su osjetljiva i povredljiva.
  • Znatno više od drugih, zbog preosjetljivosti, opterećuju se poremećajem međuljudskih odnosa među bližnjima i lakše se razočaraju u ljudima.
  • Teže nalaze smisao u životu, bave se "dubljim pitanjima", depresivnija su, povučenija i nesigurnija.
  • Imaju naglašenu potrebu da im se odmah i bez odlaganja ispuni želja ili nešto što doživljavaju kao ugodu, a nisu sklona povećanju obveza.
  • Djeca mnogo osjetljivija na loše što drugi čine njima, nego obrnuto. Od bližnjih stalno očekuju razumijevanje i rješavanje njihovih problema.
  • Pokazuju izraženu agresivnost, prkos, sklonost suprostavljanju autoritetima u obitelji i školi, a nisu sklona poslušnosti.
  • Neobuzdano znatiželjna, motorički aktivna, pretjerano samopouzdana, sklona riziku, druženju, zabavi i koja će se, ne razmišljajući, radi ugode izložiti i neugodnim posljedicama.
  • Djeca čudna ponašanja koja nepredvidivo reagiraju, kod koje je moguć razvoj psihotičnog poremećaja.
  • Koja ne žele biti konformisti, zagovornici su hedonističke filozofije i zanimaju ih droge.

Posljedice i mogućnosti izlječenja

Kao što se ovisnost razvija kao samopodržavajući proces koji traje godinama, tako i liječenje te bolesti mozga treba promatrati kao proces koji ponekad, kao i kod drugih kroničnih bolesti, traje godinama, pa i doživotno.

Akutno uzimanje droga izrazito mijenja funkciju mozga, a prolongirano uzrokuje degenerativne promjene u mozgu koje ostaju dugo nakon što osoba prekine s uzimajem droge. Od početka uzimanja droga i nakon što se razvila ovisnost, pa do prve intervencije prođe pet do devet godina. Ovisan mozak razlikuje se od zdravog po promjenama u metaboličkim aktivnostima i dostupnosti receptora, tj. riječ je o "intoksiciranom mozgu".

Liječenje je zato vrlo složeno, dugotrajno i iscrpljujuće, a rehabilitacija i socijalna integracija vrlo često ne uspijevaju zbog poremećene osobnosti ovisnika. Umjesto da su na kraju adolescentne dobi (dvadesetak godina) formirane osobe koje postupno preuzimaju odgovornost za svoju budućnost, teško su deformirane i karakterno promijenjene, nesposobne za samostalan život.

Svrha je procesa liječenja da se uz prekid uzimanja droga postigne i napredak u smislu sazrijevanja tih mladih ljudi, pronaženja samokontrole i prihvaćanja odgovornijeg ponašanja. Detoksikacija kroz bolnički i izvanbolnički tretman samo je dobar početak tih nastojanja.

Prema nacionalnoj strategiji suzbijanja zloporabe droga, od 1993. u program liječenja uključeni su:

  • centri za prevenciju ovisnosti i izvanbolničko liječenje - županijski centri koji imaju svoj program i ovisnici uključeni su u metadonsku terapiju;
  • terapijske zajednice i komune - provode rehabilitaciju i socijalizaciju liječenih ovisnika nakon detoks-programa;
  • bolnice (bolničko liječenje) - u KBC Sestre milosrdnice i Specijaliziranoj bolnici za psihijatrijsko liječenje.

Gotovo nema smisla hospitalizirati ovisnike da bi se oslobodili apstinencijske krize, ako im se neposredno nakon demisije ne osigura nastavak suportivnog izvanbolničkog programa barem dvije godine. Tek dugotrajnim praćenjem ovisnika, specifičnom psihoterapijom i koliko je god više moguće, provođenjem obiteljskog postupka, moguće je umanjivati žudnju za drogom. Ako se dovoljno dugo ustraje u tom smislu, a nekad treba pet i više godina, moguće je riješiti pitanje recidiva, odgovora neurobiokemijskih struktura mozga. Osim bolesti mozga, negativan utjecaj uzimanja droga za zdravlje ima i infekcija HIV virusom, virusom hepatitisa B i C, kojim je zaraženo 60 posto ovisnika o heroinu, kao i posljedice tih infekcija na organizam ovisnika.

Datum objave članka: 1. 10. 2005.