Pubertet i adolescencija - psihološka problematika

Adolescent je zaokupljen samim sobom. Zbunjen je, nemiran, pun nada i strahova u vezi s prihvaćanjem odrastanja ili zadržavanjem djetinjstva. Dok u razdoblju puberteta dominira faza negacije, u razdoblje adolescencije prevladava faza afirmacije.

Njihovim životom sve više dominiraju konflikti vezani uz odvajanje. S druge strane nalazi se obitelj, koja to razdoblje također teško proživljava. "Adolescencija je faza u kojoj se ne uživa, već najveći dio obitelji jedva čeka da je preživi." Ova faza roditeljima donosi dva iskušenja - pitanje adolescentne seksualnosti i pitanje granice i hijerarhije moći u obitelji. Obitelj sve daje, ali može i mnogo uzeti! Zato je najvažnije:

• oboružati se strpljenjem i argumentima;
• znati izabrati pravi trenutak za razgovor i kako ga početi;
• biti spreman na slušanje i prihvaćanje protuargumenata.

Intelektualne promjene

Pubertet je završna faza u razvoju inteligencije. Međutim, preduvjet za svaku intelektualnu aktivnost je emocionalna sigurnost koju pubertetlija nema i zato postoji nesrazmjer između rezultata testiranja i uspjeha u školi.

Emocionalne promjene

Razum ne koči nagone i zato je to vrijeme emocionalne nestabilnosti. S jedne strane postoji osjetljivost, napetost, strah, a s druge tupost, zasićenost i neosjetljivost. Pubertetlija u jednom času nosi u srcu svu tugu svijeta, potišten je i pun sjete, a u drugom je optimist, koji se ne boji zapreka u težnji za idealima.

Promjene odnosa prema svijetu

Sposobnost zamišljanja dovodi do stvaranja "idealne" slike o svijetu. Kako se ta slika razlikuje od slike realnog, "roditeljskog" svijeta, dolazi do sukoba s roditeljima, nastavnicima i odraslima.

U razdoblju adolescencije ovo je najopasnija sociopatološka pojava u suvremenom svijetu, kojoj pridonosi i moralna kriza suvremene civilizacije, odbacivanja tradicionalnih vrijednosti, kriza institucije braka i obitelji, što sve djecu i mlade čini nesretnima i izgubljenima.

Zato je obitelj prvi stup prevencije ovisnosti jer bi odgoj u obitelji, usmjeren svjesnom izboru zdravog ponašanja i izbjegavanja nepotrebnog rizika, trebao početi već u najranijem djetinjstvu. A za uspješan odgoj potrebna je ljubav - od ljubavi koja čuva i štiti do ljubavi koja omogućje i potiče proces osamostaljenja. Također je važno održati ravnotežu između održavanja kontrole i davanja slobode.

Zaštitni čimbenici

• čvrste i pozitivne obiteljske veze;
• nadzor roditelja nad aktivnostima njihove djece i vršnjaka;
• jasna pravila ponašanja koja se dosljedno provode unutar obitelji;
• uključenost roditelja u život njihove djece;
• uspjeh u školovanju, čvrste veze s institucijama poput školskih i vjerskih organizacija;
• prihvaćanje ustaljenih normi o upotrebi droge.

Rizični čimbenici

• kaotična obiteljska sredina, pogotovo ako roditelji uzimaju droge;
• neučinkovito roditeljstvo, posebno s djecom teške naravi ili s poremećajem u ponašanju;
• nedostatak veza roditelj-dijete i nedostatak odgoja;
• neprikladno, povučeno ili agresivno ponašanje u razredu;
• neuspjeh u školovanju;
• loše sposobnosti snalaženja u društvu;
• druženje s vršnjacima koji su skloni devijantnom ponašanju i opažanje odobravanja uporabe droge unutar obitelji, posla, škole, vršnjaka i zajednice.