Samopoštovanje je odraz slike o sebi

Sliku o sebi stvaramo cijelog života. Između ranog djetinjstva i adolescencije djeca počinju postavljati pitanja kakva su ona zapravo i razmišljati o sebi, što čine i kako to čine. Postavljajući ta i druga pitanja te tražeći odgovore na njih, djeca nastoje bolje razumjeti sama sebe. Stvarajući sliku o sebi stvaraju okvir za način doživljavanja svijeta oko njih i način komuniciranja s njim.

Ulaskom u srednje djetinjstvo (od 6. do 12. godine) mijenjaju se osjećaji djece prema njima samima. Slika o sebi postaje sve složenija i rafiniranija. Počinju shvaćati da imaju jedinstvene kvalitete.

Kako bi se dobio uvid u razvojne promjene slike o sebi, istraživači najčešće traže od djece da odgovore na pitanje: "Tko sam ja". Dok se djeca predškolske dobi opisuju u terminima tjelesnih osobina i situacije u kojoj se nalaze, u školskoj dobi djeca u opis počinju uključivati i neke manje vidljive karakteristike, poput osjećaja, osobina, onoga što vole, različitih sposobnosti i ponašanja. U toj se dobi počinju doživljavati i u terminima grupa kojima pripadaju (npr. razred, sportski klub, grupa izvanškolskih aktivnosti). U samoopisima se počinju javljati i elementi usporedbe s drugom djecom, pa često svoje vještine i talente opisuju u odnosu na prijatelje ili vršnjake.

Ulaskom u adolescenciju sve češće koriste apstraktne pojmove kada govore o sebi. Slika o sebi sve se više temelji na osobinama ličnosti, stavovima, vjerovanjima, uvjerenjima i odnosima s drugim ljudima. Pojam o sebi više nije isključiv nego obuhvaća nekoliko različitih uloga. Naime, samoopis adolescenata razlikuje se s obzirom na različite situacije i okruženja. Adolescenti se drukčije opisuju i doživljavaju u školi, kod kuće i s prijateljima. U toj dobi pojam o sebi počinje objedinjavati i različite suprotne elemente ili karakteristike. Tako, primjerice, adolescent može opisati sebe kao tihog i povučenog u društvu starijih osoba, ali otvorenog i komunikativnog s prijateljima.

Djeca školske dobi imaju bolje i dublje razumijevanje ne samo toga što jesu nego i svojih vrijednosti i sposobnosti. Uključenost u socijalnu okolinu poput škole ili sportskog kluba potiče ih da se uspoređuju s drugom djecom i sa slikom onoga što bi željeli biti. Takvo vrednovanje sebe u odnosu na idealnu sliku može im donijeti i pozitivne i negativne informacije o njima samima, budući da počinju prepoznavati svoje jake strane i slabosti. Kroz takvo se vrednovanje počinje razvijati samopoštovanje.

Samopoštovanje se razvija cijelog života, ali je srednje djetinjstvo razdoblje u kojem djeca prvi put stvaraju složene procjene o tome koliko vrijede u odnosu na to tko su i što su.

Samopoštovanje se temelji na procjeni stupnja u kojem dijete zadovoljava razvojne zadatke, na procjeni školskog usjeha i uspjeha u rješavanju različitih socijalnih problema. Važno je znati da samopoštovanje nije odraz samo vlastitih procjena nego proizlazi i iz reakcija drugih ljudi, osobito osoba koje volimo i koje su nam važne. Ako su djeca prihvaćena, poštovana i pohvaljivana za to što jesu i kakva jesu, počet će podjednako prihvaćati svoje pozitivne i negativne strane te će se kod njih razviti odgovarajuće samopoštovanje. Međutim, ako ih roditelji i druge osobe koje su im važne omalovažavaju, vrijeđaju, okrivljuju i odbacuju, djeca će razviti negativne stavove prema sebi te nisko samopoštovanje. Taj proces počinje već u ranoj školskoj dobi, a povratne informacije o vlastitoj vrijednosti i prihvaćanju drugih, osobito vršnjaka, postaju sve važnije približavanjem adolescenciji.

Jednom kada se formira, samopoštovanje se teško mijenja. Djeca s niskim samopoštovanjem osjećaju se neprilagođeno i boje se da će biti odbačena od njima važnih osoba. Uz to, zbog straha od daljnjeg neuspjeha često počinju izbjegavati aktivnosti koje su zahtjevne ili u kojima možda neće uspjeti. Nisko samopoštovanje snažno utječe i na stvaranje prijateljstava i odnosa s vršnjacima. Naime, djeca koja ne misle dobro o sebi teško prilaze drugima, ponovno iz straha da će biti odbačena ili ismijana, tumače znakove i poruke iz okoline kao neprijateljske pa ponekad na njih reagiraju i agresijom, što ponovno dovodi do odbacivanja i izolacije iz skupine vršnjaka.

Izrazito nisko samopoštovanje često je praćeno ozbiljnim psihološkim problemima. Negativno viđenje sebe, strah od odbacivanja i vjerovanje da je teško promijeniti takav poredak stvari otvara put za depresivnost. Zbog takvih osjećaja djeca počinju obraćati pažnju upravo na informacije koje potvrđuju takvo viđenje sebe i svijeta, što im otežava percepciju poruka koje su pozitivne i govore dobro o njima. Takav zatvoreni krug može dovesti do ozbiljnije depresije, autodestruktivnog ponašanja, koje se u adolescenciji može očitovati kroz pretjerano pijenje, uzimanje droga, uključivanje u opasne aktivnosti (primjerice, pretjerano brza vožnja na motoru) pa čak i do pokušaja samoubojstva.

Nisko samopoštovanje snažno se odražava i na akademski uspjeh. Djeca koja nemaju povjerenja u svoje sposobnosti ili ih procjenjuju lošima češće očekuju neuspjeh ili loš uspjeh pa manje uče. Takvo ponašanje predstavlja obranu jer kada bi takva djeca više učila, a doživjela neuspjeh, to bi ponovno negativno utjecalo na njihovu ionako lošu sliku o sebi. U ekstremnim slučajevima izostaje iz škole, ne sudjeluje u bilo kakvom obliku nastave ili školskim aktivnostima. Djeca koja vide sebe uspješnima u školi motiviranija su, upornija i spremnija tražiti nove izazovne zadatke i probleme.

Djeca na najrazličitije načine pokazuju da imaju nisko samopoštovanje. Vrlo često nisu ni svjesna da o sebi ne misle baš najbolje, iako osjećaju da nešto nije u redu. Uobičajeni znakovi koji nas mogu uputiti na to da dijete ima problema sa samopoštovanjem su:

• potreba da neprestano pobjeđuje u igrama;
• varanje u igrama;
• perfekcionizam;
• pretjerana samokritičnost;
• pretjerano hvalisanje;
• davanje slatkiša, novca ili igračaka drugoj djeci, kako bi se "potkupila" prijateljstva;
• privlačenje pažnje neodgovarajućim ponašanjem (glupiranje, zadirkivanje, agresivnost);
• plačljivost;
• povučenost ili sramežljivost;
• pretjerano ispričavanje za sve što kaže ili napravi;
• strah od toga da pokuša nešto novo;
• stalno traženje isprika;
• prebacivanje odgovornosti ili krivnje na druge;
• antisocijalno ponašanje;
• nepovjerenje prema ljudima;
• stalna potreba da se ugodi drugima;
• nesposobnost donošenja vlastitih odluka ili izbora;
• nesposobnost da kaže "neću" ili odbije nešto što ne želi.

Djeca s niskim samopoštovanjem često imaju teškoća i kod kuće i u školi. Vrlo često imaju toliko nisko mišljenje o sebi da odustaju od aktivnosti bez da uopće pokušaju jer očekuju da ponovno neće uspjeti. Može im se, međutim, pomoći da promijene svoje viđenje sebe i tako im omogućiti daljnji rast i razvoj u atmosferi prihvaćanja samih sebe.

Djetetov osjećaj samopoštovanja i slike o sebi može se ojačati na nekoliko načina, a pritom veliku važnost imaju roditelji, prijatelji i osobe koje su mu važne i koje cijeni. Ponekad se to može ostvariti kroz uključivanje djeteta u neku aktivnost za koju ima talent ili sposobnosti, kroz konzistentno poticanje i pohvaljivanje i za male uspjehe, primjećivanje i ohrabrivanje njegova truda, čak i ako nije uspjelo, te kroz poticanje da samo opaža svoje pozitivne aspekte i napore te se samo pohvaljuje za to.

Ne zaboravite da je svako dijete vrijedno i jedinstveno te da ima svoje potencijale koje će moći razviti tek ako se osjeća prihvaćeno i voljeno takvo kakvo jest.

• Slušajte dijete, pokažite mu da ste ga čuli i prihvatite njegove osjećaje.
• Ponašajte se prema djetetu s poštovanjem. Prihvatite ga takvo kakvo jest. Svi imamo pozitivne i negativne strane. Njegujte pozitivne.
• Kada ga hvalite, budite specifični, točno određeni. Budite iskreni s njim.
• Kada kritizirate, također budite specifični. Kritika se treba odnositi na ponašanje, a ne na ličnost djeteta. Primjerice:"Nije u redu da udariš brata ako ti ne da igračku" umjesto "Ti si zločesta.".
• Izbjegavajte rečenice koje počinju s "Ti nikada..." ili "Ti uvijek...".
• Upotrebljavajte "ja-poruke" umjesto "ti-poruka" kada želite izreći da nešto ne valja. Primjerice: "Ja zaista teško podnosim glasnu muziku" umjesto "Ti stvaraš takvu buku.".
• Iako su svakom djetetu potrebni dosljednost, pravila i kontrola, još mu je potrebniji prostor kako bi moglo naučiti upravljati svojim životom. Dajte mu odgovornost, neovisnost i slobodu u izborima koje radi.
• Uključite dijete u rješavanje problema i donošenje odluka u stvarima koje se odnose na njegov život. Poštujte osjećaje, potrebe, želje, sugestije i pamet djeteta.
• Dopustite mu da slijedi svoje interese i da eksperimentira. Dopustite mu da bude kreativno ili da ne bude kreativno.
• Zapamtite: vaše je dijete sjajno i zadivljujuće u svojoj jedinstvenosti, iako se njegova jedinstvenost uvelike razlikuje od vaše.
• Budite dobar uzor - imajte dobro mišljenje o sebi. Radite stvari za sebe.
• Poručite djetetu da je dobro cijeniti sebe. U redu je osjećati zadovoljstvo zbog svojih postignuća. Dobro je ugoditi sebi i priuštiti si užitak.
• Izbjegavajte stalno prosuđivanje, često ponavljanje "trebao/la bi", "moraš" i nepotrebne savjete.
• Shvatite dijete ozbiljno. Prihvatite njegovo mišljenje.