Što djeci treba

Tijekom ljudske povijesti dječja prehrana je bila ogledalo iskustva i intuicije, tradicije, kulture i mode, empiričkih zapažanja i, povrh svega, dostupnosti hrane. Upravo ovo posljednje stoljećima se nametalo kao glavni problem i temeljni uzrok klasičnoj kliničkoj slici bolesti koje nastaju zbog nedostatna unosa vitamina ili minerala. Riječ je o dvije velike i raznolike skupine hranjivih tvari, nužnih za pravilno odvijanje metaboličkih funkcija, održavanje strukturne cjelovitosti tkiva i odvijanje procesa fiziološke prilagodbe. Njihov nedostatak uzrokuje deficitarna stanja obilježena širokim rasponom mogućih simptoma i kliničkih znakova, čije opisivanje prelazi okvire ovog teksta.

Dječja dob, obilježena rastom i razvojem, posebno je osjetljiva na raznovrsne čimbenike okoliša, među kojima je prehrana jedan od najvažnijih. Pritom valja imati na umu kako rasti i razvijati se ne znači samo dobivati na težini i visini, nego sazrijevati u psihomotoričkom, emocionalnom, spolnom i socijalnom pogledu.

Najbrže promjene događaju se u prvih nekoliko godina života i u doba puberteta i adolescencije, pa su i prehrambene potrebe tada puno više u usporedbi s nutritivnim potrebama odraslih osoba. Upravo tada čak i manji, ali trajniji nedostatak energije ili pojedinih hranjivih tvari može usporiti rast i uzrokovati deficitarne bolesti, koje se potom mogu klinički očitovati u bilo kojoj životnoj dobi - sve do starosti.

Vitamine dijelimo u dvije velike skupine - topive u mastima i one topive u vodi.

Vitamini topivi u mastima (A, D, E, K) u pravilu posreduju u metabolizmu bjelančevina i putem njih utječu na diferencijaciju i umnožavanje stanica, reprodukciju, metabolizam kostiju, itd.

Vitamini topivi u vodi sudjeluju u stvaranju raznovrsnih koenzima, katalizirajući tim putem oksidaciju malih molekula i oslobađanje energije te u procesima stvaranja krvnih stanica i neurotransmisije. U toj su skupini vitamin C i vitamini B kompleksa, kojeg sačinjavaju tiamin (B1), riboflavin (B2), niacin (B3 - nikotinska kiselina i nikotin-amid), piridoksin (B6), folna kiselina, cijanokobalamin (B12), pantotenska kiselina i biotin.

Raznovrsni minerali također su nužan sastojak prehrane, a prema količini potrebnoj za život dijelimo ih u makroelemente i minerale u tragovima. U makroelemente ubrajamo kalcij, fosfor, magnezij, sumpor, natrij, kalij i klor, a u skupinu minerala u tragovima željezo, cink, jod, mangan, bakar, krom, selen i molibden.

Na često pitanje je li svakodnevna dječja prehrana dovoljna za sprječavanje razvoja deficitarnih bolesti, odgovor je potvrdan, ali uz nekoliko uvjeta. Prvi je da prehrana mora biti raznolika i sadržavati namirnice iz svih skupina, to jest voće, povrće, mlijeko i mliječne prerađevine, meso i žitarice. Drugi je uvjet da se u skladištenju i tijekom pripreme hrane rabe postupci kojima se vitamini čuvaju od razgradnje i uništavanja. Ovo posljednje u današnje vrijeme postaje i glavni uzrok nedovoljna unosa određenih vitamina.

Konačno, pored djece, postoje skupine osoba s povišenim rizikom nastanka deficitarnih bolesti, poput osoba na restriktivnim ili eliminacijskim dijetama, s poremećenom crijevnom apsorpcijom ili onih s povećanim potrebama (trudnoća, razdoblja nakon operacija ili dugotrajnih težih bolesti, prijevremeno rođena djeca, itd.) i metaboličkim bolestima. To su ujedno i najčešća stanja koja zahtijevaju već i preventivno uzimanje vitamina i minerala.

Dugovječnost i zdrava starost temelje se u velikoj mjeri na pravilnoj prehrani i primjerenom rastu u samom začetku života. Stoga se valja naučiti posvećivati im dužnu pažnju kako se ne bi obistinila izreka "siromaštvo rađa siromaštvo", i to ne samo u materijalnom pogledu.