Za osmijeh djeteta u bolnici

U brizi za zdravlje djece značajnu ulogu ima hospitalno liječenje, naročito djece kojoj je potrebna intenzivna medicinska skrb, koja se u današnjim uvjetima ne može osigurati u djetetovoj prirodnoj sredini - obitelji. Međutim, hospitalizacija djeteta sa sobom nosi i niz nepovoljnih utjecaja na dijete, koja je važno prepoznati i po mogućnosti otkloniti. Osnovni cilj je da se djeca što manje hospitaliziraju, a kad je to neizbježno da im se prilikom boravka u bolnici i liječenja pruže što manje traumatizirajući postupci.

Prve bolnice za djecu pojavljuju se početkom 19. stoljeća, a dva stoljeća kasnije, na kraju 20. stoljeća, pokušavaju se odstraniti negativni utjecaji hospitalizacije, odnosno stvoriti što humaniji odnosi u postupku prema djetetu u bolnici. Rečeno je da je 20. stoljeće - stoljeće djeteta, jer je u tom razdoblju prihvaćena Deklaracija o pravima djece, a 1989. godine i Konvencija o pravima djeteta, kao svojevrsni putokaz za odnos prema djeci. Promicanje ideje "otvorene bolnice" počelo je održavanjem stručnih i javnih skupova, a zatim i osmišljenim akcijama koje su rezultirale da je europski parlament 1986. godine donio Povelju o pravima djece u bolnici, u kojoj je definirana i Lista o pravima djeteta u bolnici.

Ovi su dokumenti proizašli iz novih načina razmišljanja o pravima djeteta u društvu. U skladu s time i Konvencija o pravima djeteta u najširem smislu i Lista o pravima djece u bolnici svojevrsni su poticaj da se učini i više za hospitaliziranu djecu.

LISTA O PRAVIMA DJETETA U BOLNICI
(Britansko udruženje za dobrobit djece u bolnici; Lista je uključena u sklopu Europskog parlamenta na zasjedanju u Strasbourgu, svibnja 1998. godine)

1. Djeca trebaju biti primljena na liječenje u bolnicu ako briga za bolesno dijete ne može biti provedena u njegovoj obiteljskoj sredini.
2. Hospitalizirana djeca imaju pravo da su uz njih njihovi roditelji kad god je to u interesu djece. Zato je potrebno osigurati roditeljima mogućnost zajedničkog bivanja s djecom u bolnici, pomagati im i poticati ih da ostanu kod djece kako bi mogli sudjelovati u njezi djeteta, moraju biti odgovarajuće informirani o djelatnos ti dječjeg odjela, a zdravstveni radnici moraju poticati brigu za njihovu djecu.
3. Djeca i/ili njihovi roditelji moraju imati pravo da suodlučuju o medicinskim zahvatima. Svako dijete treba osigurati od nepotrebnih pretraga, kirurških zahvata te drugih radnji koje mogu prouzročiti osjećaj tjelesne ili psihičke neugode.
4. Djeca se moraju tretirati s osjećajem poštovanja njihove ličnosti.
5. O djeci mora voditi brigu odgovarajuće osposobljeno osoblje koje je upoznato kako s tjelesnim tako i s duševnim potrebama djece različite starosti.
6. Djetetu u bolnici treba osigurati mogućnost uporabe vlastite odjeće i drugih osobnih predmeta.
7. Liječenje djece treba se odvijati na dječjim odjelima na kojima su djeca jednake dobne skupine.
8. Djecu treba liječiti u sredini (okolini) koja je tako opremljena da može zadovoljiti potrebe djeteta i koja odgovara standardu sigurnosti i nadzora.
9. Djeca moraju imati mogućnost za igru, relaksaciju i učenje, prilagođeno starosti i zdravstvenom stanju.

Ukoliko se osvrnemo na sadašnje stanje glede bolničke skrbi i liječenja djece, lako se mogu uočiti i prepoznati brojni neprimjereni postupci prema djeci u bolnicama:

• odvajanje djece od roditelja, osobito tijekom izvođenja invazivnih postupaka;
• ozračje u bolnici koje nepovoljno djeluje na dijete;
• uskraćivanje sredstava protiv boli zbog straha od navikavanja;
• uskraćivanje djetetu i roditeljima obavijesti i objašnjenja o bolesti i načinu njezina liječenja;
• uporaba pomagala za imobilizaciju djece pri izvođenju invazivnog postupka, bez obzira je li postupak bolan ili nije ili ga dijete takvim doživljava;
• neprimjerena uporaba bolnih dijagnostičkih i terapeutskih postupaka.

U mnogim našim dječjim odjelima počelo se razmišljati i djelovati u smislu promjene tog stanja, ali više na jednoj spontanoj nego programskoj osnovi. Zbog toga Savez društava "Naša djeca" Hrvatske, na svojoj tematskoj skupštini 1997. godine, daje ponovni poticaj za programirani pristup bolničkog liječenja djece. Nakon toga su neposredne akcije u praksi i povezivanje s Hrvatskim društvom za preventivnu i socijalnu pedijatriju dovele do izrade programa i propozicija za njegovu izvedbu. Tom se programu priključuje i Hrvatska udruga medicinskih sestara - pedijatrijska sekcija.

U mnogim dijelovima svijeta, nova saznanja na području medicine i kirurgije ne vode dovoljno računa o potrebama djece u cjelini, već postoji tendencija k usmjeravanju pozornosti samo na tijelo i bolest, zanemarujući pritom učinke liječenja na djetetove emocije i na to kako će se ono ubuduće osjećati. Stoga mnoga djeca proživljavaju psihičke traume, što ne samo da nije nužno, već može ostaviti i trajne posljedice. Takvi postupci nisu u skladu s intencijama Konvencije UN o pravima djeteta.

Nova struktura prijateljskog pristupa djeci želi unijeti novi pristup prema djeci u svim zdravstvenim sredinama u kojima borave djeca; od rodilišta, dječjih odjela, u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, a i na razini zajednice.

U oblikovanju akcije koju pokrećemo u Hrvatskoj, uzeli smo u obzir dosadašnje svjetske civilizacijske trendove za umanjivanje posljedica hospitalizacije djece, a posebno smo imali u vidu prijedlog programa koji je učinjen u Engleskoj. Taj program smo prilagodili našim uvjetima i mogućnostima te dopunili našim idejama i smjernicama, koje na tim osnovama udružuju zdravstvene djelatnike i članove društava "Naša Djeca" u zajedničkom nastojanju za što potpunijom realizacijom navedenih ciljeva i programa ove akcije.

Nakon niza promišljanja i traženja odgovora, formuliran je program "Za osmijeh djeteta u bolnici". Cilj je ove akcije promicanje i primjena humanizacije bolničkog liječenja djece. Program se sastoji od 12 zahtjeva. Bolnice koje ispune te uvjete nakon ocjene mogu polučiti prestižni naslov "Dječji bolnički odjel - prijatelj djeteta".

KRITERIJI KOJE JE POTREBNO ZADOVOLJITI U PROGRAMU AKCIJE "DJEČJI BOLNIČKI ODJEL - PRIJATELJ DJETETA"

1. Izrada i objava godišnjeg plana o sudjelovanju u ovoj akciji.
2. Prihvat djeteta u bolnicu samo kada je to za dijete najbolje rješenje.
3. Maksimalno smanjivanje boravka djeteta u bolnici.
4. Holistički pristup liječnika bolesnom djetetu.
5. Sestrinska skrb o bolesnom djetetu - dopunska edukacija medicinskih sestara.
6. Primjena suvremenih medicinskih standarda za boravak djeteta u bolnici.
7. Pristup svakom djetetu kao pojedincu s njegovim vlastitim potrebama.
8. Omogućiti svakodnevni posjet roditelja bolesnom djetetu.
9. Sudjelovanje roditelja u njezi i liječenju djeteta.
10. Pedagoški i kulturno-zabavni sadržaji za djecu u bolnici.
11. Igra i aktivnosti koje djeca sama odabiru i u njima sudjeluju.
12. Oplemenjivanje i funkcionalnost bolničkog ambijenta.

Provođenje akcije ne zahijeva nedostižna financijska sredstva, već prvenstveno promjenu stava i odnosa uprave bolnice, liječnika i medicinskih sestara, ostalog osoblja i vanjskih suradnika prema djeci koju treba zdravstveno zbrinuti te prema roditeljima koji su motivirani za što skorije ozdravljenje svog djeteta. Posebna vrijednost ove akcije je što zdravstveni djelatnici u njezinoj realizaciji imaju podršku i aktivnu angažiranost članova Društava Naša djeca, koji svojim društvenim volonterskim radom dragocjeno pomažu da se što cjelovitije ostvaruje program humanizacije bolničkog liječenja djece. S druge strane, posebna, multidisciplinarna radna grupa stručnjaka, sastavljena od liječnika, pedagoga, psihologa, medicinskih sestara i radnih terapeuta, priredila je poseban priručnik s razrađenim temama za edukaciju.

Do sada su svoje izjave o sudjelovanju u akciji i upitnike za samoocjenjivanje poslala 34 dječja bolnička odjela i bolnice pa slijedi faza pripreme i provođenja ocjenjivanja u prijavljenim ustanovama. Ocjena odjela zahtijeva postizanje visokih kriterija zadanih u programu akcije, a nakon dosadašnjih rezultata uvjereni smo da je te zahtjeve moguće provesti. Naime, prema podatcima s terena, može se reći da je akcija "Za osmijeh djeteta u bolnici" odlično prihvaćena u dječjim bolnicama i odjelima tako da se primjećuju značajni pomaci. O tome svjedoči i činjenica da su se gotovo svi dječji bolnički odjeli prijavili za sudjelovanje u ovoj akciji. Pozitivne promjene već se zapažaju u bolničkim prostorima u kojima djeca borave i u kojima su upravo djeca najzadovoljnija. Osmijehu na njihovim licima u velikoj mjeri pridonosi i novi pristup zdravstvenog osoblja, koje ulaže napore u usvajanju preporuka ove akcije.

S provođenjem akcije svakim je danom upoznato i sve više roditelja, tako da su i inicijative od strane roditelja u smislu uključivanja u skrb o njihovom bolesnom djetetu sve izraženije. Česta su njihova pitanja i želje o tome da zajedno s djecom borave na odjelu, posebno ako se radi o novorođenčadi ili dojenčadi koja je još na prsima; da ostanu uz dijete koliko žele; da dijete otprate i budu uz njega tijekom dijagnostičkog ili terapijskog zahvata; da pomognu u njezi i hranjenju djeteta i slično.

Medicinsko osoblje, roditelji i djeca primijetili su prisutnost i aktivno uključivanje volontera koji daju novu dimenziju boravku djeteta u bolnici.

Pokretanjem ove akcije priključili smo se suvremenim trendovima u hospitalizaciji djece, a multidisciplinarni pristup ovom problemu svakako će biti od pomoći hospitaliziranoj djeci, njihovim roditeljima i sveukupnoj zajednici.