Folna kiselina - manje poznati vitamin

Hrana i zdravlje / Hranjive tvari Mirjana Lovrić nutricionistica

Folna kiselina sama za sebe ima protektivnu ulogu protiv nekih oblika raka pa čak i terapijsku vrijednost

Folna kiselina jedan je od vitamina B skupine koji se i folacinom, a cijela grupa folatima. Ime potječe od latinske riječi folium što znači list, jer se osobito nalazi u zelenom lisnatom povrću (prvi put je izolirana 1940-tih iz špinata). Prva ju je otkrila i opisala kao preventivni faktor protiv anemije dr. Lucy Willis iz Royal Free Hospital u Londonu.

Megaloblastična anemija

Folna kiselina je neophodna u proizvodnji DNK, prema tome i za diobu stanica pa zbog nedostatka mogu nastati ozbiljni poremećaji u nekim stanicama tijela. Crvene krvne stanice, kao i ostale stanice u tijelu, imaju svoj životni vijek. Nove se proizvode cijelo vrijeme procesom diobe, tako da iz starih nastaju nove, potpuno istovjetne stanice, što omogućava prisutnost DNK koja nosi genetički kôd stanica. Bez prisutnosti DNK crvene krvne stanice ostaju uvećane, s uvećanim jezgrama spremnim za diobu do koje ne može doći tj. nastaje anemija tipična za nedostatak vitamina B12 i folne kiseline - megaloblastična ili makrocitna anemija.

Trudnoća i defekti pri rođenju

Folna kiselina se već dulje vrijeme preventivno primjenjuje za sprječavanje nastanka defekata pri rođenju, čiji se nastanak povezuje s njenim manjkom. Najčešći su defekti pri zatvaranju neuralne cijevi u ploda. U prvim fazama razvoja, plod se sastoji samo iz jedne ploče i žlijeba koji, kada se zatvori, stvara cijev. Ukoliko nastupi poremećaj u zatvaranju te cijevi, može doći do poremećaja u razvoju i zatvaranju dijelova koji štite mozak i kralježničnu moždinu. Najčešći defekt mozga je anencefalija (djelomična ili potpuna odsutnost mozga). Zbog poremećaja u zatvaranju kralježnične moždine nastaje meningomijelokela ili spina bifida (nepotpuno zatvoren donji dio kralježnice; novorođenče se rađa sa širokim otvorom na dnu kralježnice) ili encefalokela (nepotpuno zatvoren gornji dio kralježnice; ostaje izložen dio mozga). Zbog izloženosti kralježnične moždine, odnosno mozga, može doći do infekcije koja može biti smrtonosna za novorođenče. Čak i kada se operativnim putem zatvori otvor kod meningomijelokele, dijete ostaje bez kontrole nad nogama, crijevima i mokraćnim mjehurom.

Veza između statusa folne kiseline u tijelu majke i razvoja poremećaja u zatvaranju neuralne cijevi ploda otkrivena je još prije 30-tak godina, ali je tek nedavno potpuno utvrđena. Naime, 1976. godine neka su istraživanja pokazala da su razine folne kiseline u tijelu žena koje su rodile djecu s poremećajem u zatvaranju neuralne cijevi nevjerojatno niske. Istraživanja koja su uslijedila vrlo su jasno pokazala da je status folne kiseline u tijelu majke izravno vezan s razvojem ovog poremećaja. Zbog toga se svim ženama u trudnoći, a osobito ženama koje su već rodile dijete s takvim poremećajem, preporučuje uzimanje dodatnih količina folne kiseline, jer folna kiselina to sprječava u najvećem broju slučajeva. Preporučene doze kreću se od 400-800 mcg na dan. Najbolje je uzimati B-kompleks tablete koje sadrže takvu količinu folne kiseline, jer sadrže i druge vitamine B skupine. Osobito je preporučljivo s folnom kiselinom uzimati i vitamin B12, jer folna kiselina može pogoršati već postojeći deficit tog vitamina u tijelu i time uzrokovati teške neurološke poremećaje. Osim toga, vitamin B12 je prijeko potreban za pretvorbu folne kiseline u njen aktivni oblik. U većini razvijenih zemalja, uključujući SAD i Veliku Britaniju, donesen je zakon kojim se preporučuje da žene u trudnoći obavezno uzimaju folnu kiselinu.

Zaštita od raka

Rezultati donedavnih istraživanja jasno pokazuju da folna kiselina sama za sebe ima protektivnu ulogu protiv nekih oblika raka pa čak i terapijsku vrijednost. Još su 1954. znanstvenici otkrili da su neke promjene u stanicama kod megaloblastične anemije istovjetne ili vrlo slične prekarcinomskim i karcinomskim stanicama. Naredna istraživanja pokazala su da uzimanje dodatnih količina folne kiseline može ne samo spriječiti nego i izliječiti pojavu displazije koju nalazimo u stanicama raka epitela grlića maternice te metaplaziju u stanicama raka epitela dušnika i bronha pluća (metaplazija i displazija stanične su promjene koje se smatraju prvim korakom prema razvoju raka).

Mnogo je studija koje pokazuju da je konzumiranje folne kiseline dobra zaštita ne samo od ovih nego i drugih vrsta raka. Postoji pozitivna veza između statusa ovog vitamina u tijelu i raka grlića maternice i kolorektuma. U jednoj studiji se folna kiselina pokazala dobrom zaštitom i protiv raka dojke. Zbog svega navedenog se u medicinskoj praksi ovaj vitamin ponekad koristi u prevenciji raka. Doze koje se primjenjuju obično su vrlo velike i kreću se od 5 - 10 mg (u tim dozama nije nimalo toksična pa nema opasnosti od nuspojava). Osobito se preporučuje u slučaju lošeg PAPA testa.

Loš PAPA-test

PAPA-test je pregled stanica sluznice grlića maternice (cerviksa). Redovnim PAPA-testom mogu se otkriti upalne i druge promjene koje predstavljaju prvi korak prema razvoju raka, a otkrivanjem na vrijeme povećavaju se izgledi za njegovo izlječenje. Rezultati istraživanja pokazuju da nedostatak ovog vitamina može dovesti do displazije stanica epitela maternice, a da dodatno uzimanje folne kiseline u većim količinama, ne samo da to može u potpunosti spriječiti, nego i uvjetovati izlječenje već postojećih poremećaja. U maloj knjižici o folnoj kiselini, dr. Sidney MacDonald Baker objavljuje kako je imao odlične rezultate u liječenju loših PAPA testova folnom kiselinom. Primjenjivao je velike doze - od 5 - 20 mg folne kiseline na dan u podijeljenim dozama. Tvrdi da su se loši PAPA testovi popravljali već u roku mjesec dana.

Izvori folne kiseline

Najbogatiji izvori su kvasac, iznutrice (jetra) te zeleno lisnato povrće. Način pripreme hrane može uvelike utjecati na njenu dostupnost, jer je folna kiselina vitamin topiv u vodi, zbog čega tijekom pripremanja i kuhanja hrane u vodi mogu nastati veliki gubici. Kuhanjem se može izgubiti čak i do 50 posto folne kiseline, jer ostaje u vodi u kojoj se hrana kuha. Gubitak se može donekle nadomjestiti ako tekućinu nakon kuhanja upotrijebimo za spremanje umaka, juha i sl. Prilično je osjetljiva i prema kisiku, svjetlu (posebno sunčevom) te ekstremnim pH vrijednostima (kiseline i lužine). Prilikom sterilizacije, mlijeko od svog sadržaja može izgubiti i 100 posto folne kiseline, ovisno o tome koliko dugo se izlaže zraku. Vitamin C u mlijeku ima zaštitno djelovanje prema folnoj kiselini, jer sprječava njenu oksidaciju na zraku. Ukoliko se vitamin C uništi kuhanjem mlijeka, podgrijavanjem ili izlaganjem svjetlosti, folna kiselina će lako oksidirati.

Preventivne doze folne kiseline su 400 - 800 mcg. Terapijske doze mogu biti mnogo više, a, kao što je rečeno, u slučaju loših PAPA testova i prevencije raka mogu doseći i 20 mg.
Datum objave članka: 1. 10. 2003.