Celijakija bilježi sve veći broj oboljelih

Hrana i zdravlje / Dijetoterapija

Prvo i osnovno pravilo u liječenju celijakije je iz prehrane potpuno i trajno izbaciti sve namirnice koje sadrže gluten

Sadržaj članka
Hrana kao lijek

Celijakija je kronična autoimuna bolest koju karakterizira nepodnošljivost organizma na gluten – bjelančevinu pšenice, ječma, raži, zobi i botaničkih srodnika tih vrsta. Naziv potječe od grčke riječi koiliakos, što znači tegobe u crijevima. Njezine simptome prvi je put zabilježio grčki liječnik Aretaeus još u drugom stoljeću prije Krista, a nizozemski liječnik Willem Karel Dicke, zajedno s biokemičarem Van de Kamerom 1950. doveo ju je u vezu s uzimanjem žitarica, odnosno glutena. Nazivaju je i kameleonskom bolešću s tisuću lica jer ju je vrlo teško prepoznati i otkriti, baš kao što je teško izbjeći njezin uzrok – gluten u namirnicama.

Pojavljuje se kod genetski sklonih pojedinaca, ali i kao posljedica stresa ili infekcije. S obzirom na to da je doživotna, treba joj ozbiljno pristupiti jer, ako se ne liječi, mogu se razviti teška oboljenja, kao što su karcinom crijeva i maligni tumor limfnog tkiva crijeva.

Zahvaća sve dobne skupine i oba spola, a prema podacima svjetskih istraživanja, od nje boluje jedan do dva posto stanovništva. Najviše oboljelih je u Skandinaviji, a u Aziji i SAD-u gotovo ih nema. Pretpostavlja se da u Hrvatskoj od celijakije boluje čak 90.000 osoba, s tim da je puno veći stvarni broj oboljelih, koji nisu ni svjesni svoje bolesti.

Oboljelima od celijakije čak i mala količina glutena u hrani narušava zdravlje (10 mg glutena na dan oboljeli mogu podnijeti, a 50 mg dnevno već djeluje štetno). Kao reakcija na gluten javlja se upala sluznice tankog crijeva, s posljedičnim oštećenjem sluznice u vidu smanjenja crijevnih resica koje inače služe za apsorpciju hranjivih tvari. To je razlog zašto je onemogućena apsorpcija proteina, masti, ugljikohidrata, vitamina i minerala nužnih za život i zdravlje.

Simptomi su najočitiji kod male djece: povraćanje, nadutost, obilne proljevaste stolice, gubitak na težini, umor, slabost i očiti zastoj u rastu i razvoju. U odrasloj dobi simptomi mogu biti vrlo neprimjetni, tako da ih je bez detaljne dijagnostike nemoguće povezati s probavnim sustavom – umor i iscrpljenost, psihički poremećaji, osteoporoza, artritis, migrena, epilepsija, neuromuskulatorni poremećaji, jetreni poremećaji, spontani pobačaji.

Hrana kao lijek

Kako bi se oboljeli od celijakije mogli nositi sa svojom bolešću te imati normalan i kvalitetan život, prvo i osnovno pravilo u liječenju je cjeloživotna bezglutenska dijeta. U praktičnom smislu to znači promijeniti ustaljene prehrambene navike, to jest iz prehrane potpuno i trajno izbaciti sve namirnice koje sadrže gluten – žitarice, pšenicu, raž i ječam. Da bi to bilo moguće, moraju naučiti čitati deklaracije na proizvodima koje kupuju te obratiti pozornost na postojanje univerzalnog znaka na ambalaži proizvoda koji ne sadrže gluten, a to je prekrižena pšenica. Međutim, vrlo često to nije dovoljno jer je gluten sveprisutan i nalazi se u 70 posto industrijski proizvedenih prehrambenih proizvoda. Čak i namirnice koje prirodno ne sadrže gluten mogu biti njime kontaminirane tijekom proizvodnje ili pakiranja. Uz to, postoje i skriveni izvori glutena, kao što su neki lijekovi, ljepilo na markama i ruž za usne.

Upravo stoga, uz to što je važno pomno čitati deklaracije, po potrebi treba kontaktirati proizvođača te tražiti potvrdu da je proizvod ne samo gluten free, nego da nije kontaminiran glutenom. Hranu bez glutena važno je pripremati odvojeno od ostalih namirnica kako ne bi došlo do kontaminacije, a kuhinjska pomagala i posuđe treba oprezno očistiti prije upotrebe.

Valja napomenuti da je kod oboljelih od celijakije češće izražena i intolerancija laktoze. Prema nekim podacima, čak 70 posto odrasle svjetske populacije ne proizvodi dovoljno enzima laktaze (koji razgrađuje laktozu na glukozu i galaktozu), zbog čega se kod tih osoba razvija određeni stupanj intolerancije laktoze. Rješenje za intoleranciju laktoze je nadomjesno uzimanje enzima laktaze ili konzumiranjem mliječnih proizvoda bez laktoze.

Datum objave članka: 1. 3. 2014.