Demantirana D'Adamova teorija prehrane po krvnim grupama

Već desetljećima favorizirana teorija naturopata Petera D’Adama, o povezanosti tipa krvne grupe s metaboličkim procesima prerade hrane u probavnom sustavu, pala je u vodu nakon objavljivanja rezultata znanstvene studije kojom su obuhvaćene osobe svih četiriju tipova krvnih grupa ABO sustava. Srušili su je kanadski stručnjaci s Katedre za nutrigenomiku Sveučilišta u Torontu objavom rezultata u stručnom časopisu American Journal of Clinical Nutrition. Izvijestili su kako "do daljnjega ne postoje dokazi da je pridržavanje određenog režima prehrane po tipu krvne grupe, kakav u svojim knjigama promiče D’Adamo, utemeljeno na dokazanim vezama zdrave prehrane i krvne grupe". Oni, doduše, smatraju kako postoji povezanost različitih vrsta prehrane s metaboličkim pokazateljima rizika, kao što su razina glukoze, inzulina, triglicerida i kolesterola u krvi, kao i drugih markera općeg i zdravstvenog stanja osobe, ali nemaju poveznica s pojedinim tipom krvne grupe.

Fenomen ove teorije bio je vrlo zanimljiv općoj javnosti i stoga što je jedna od D’Adamovih knjiga "Eat Right For Your Type", koja popularizira dijetu po krvnim grupama, kao bestseler u izdanju New York Timesa prevedena čak na 52 jezika i prodana u svijetu u više od sedam milijuna primjeraka, što samo po sebi znači da su je ljudi vrlo ozbiljno prihvatili. Tijekom godina, kad je i samom autoru, čini se, postalo jasno da njegova teorija premalo "drži vodu" u znanstvenom smislu, dopunio je knjigu teorijom o prehrani s obzirom na šest genotipova, što je samo zakompliciralo priču.
Dakle, teza da svaka krvna grupa treba različitu prehranu kako bi se održali vitalnost i zdravlje ne stoji s obzirom na to da postoje dokazi kako, unatoč tome što ljudi različito reagiraju na pojedinu vrstu hrane, to ipak ovisi o vrsti hrane i metaboličkom statusu osobe, a ne o krvnoj grupi.

Velika studija na istu temu, koja je u siječnju 2014. objavljena u izdanju PLoS ONE (otvoreni pristup recenziranim znanstvenim časopisima koji izdaje Public Library of Science), dala je daljnje dokaze koji su oborili teoriju o prehrani po krvnim grupama. Na vidjelo je izašlo sljedeće: Iako je hrana koju su pojedinci jeli, jer su mislili da je propisana prema njihovoj krvnoj grupi, imala brojne povoljne učinke na smanjenje štetnog utjecaja kardiometaboličkih čimbenika rizika, ipak se vidjelo da sama dijeta nema baš nikakve veze s nečijim tipom krvne grupe. To što su neki izgubili određeni broj suvišnih kilograma i popravili razinu triglicerida, kolesterola, šećera i inzulina u krvi, zapravo je povoljan učinak na redukciju tjelesne težine i druge zdravstvene pokazatelje, ali u kratkom razdoblju. Dogodilo se to samo po sebi zbog izbacivanja nekih grupa namirnica visoke kalorijske vrijednosti, a ne zbog točno određene hrane koja im je "odgovarala" prema ABO grupi.

Poznato je kako se evolucijom ljudskog društva, pronalaskom vatre i prelaskom iz nomadskog u sjedilački način života mijenjao i evoluirao način i sastav prehrane, čemu su uslijedile i određene prilagodbe probavnog sustava, u kojem upravo sluznica s golemom površinom crijevnih resica predstavlja značajan imunosni organ koji prepoznaje nove vrste hrane i s njima stupa u metaboličko-biokemijski i imunološki važne reakcije. Te reakcije su, s obzirom na sličnosti i razlike pojedinih biljnih i životinjskih lektina, mogle imati određenu ulogu i značaj i u diferencijacijama i mutacijama gena za krvne grupe. Naime, ti lektini, koji se najčešće nalaze u biljkama i njihovim sjemenkama, specifično se vežu na šećerne determinante antigena na površini eritrocita i mogu uzrokovati imunološke reakcije aglutinacije i slično. To je ovisilo i o tome kako se i na koje vrste hrane razvila tolerancija, tj. podnošljivost ili nepodnošljivost na sastojke koji su u davnoj prošlosti nekim "povijesnim" redoslijedom ulazili preko probavnog sustava u krvotok naših predaka i susretali se kao antigeni s danas prirodnim antitijelima iz ABO sustava. To su samo neke od činjenica koje je D’Adamo vjerojatno odlučio iskoristiti za svoju teoriju i tako stvoriti sustav prehrane po krvnim grupama, koji je, prema njegovu tumačenju, ovisio o evoluciji prehrane ljudskog društva i paralelnoj evoluciji četiriju osnovnih tipova grupa ABO sustava ( O, A, B AB).

D’Adamo je na lenti vremena povezao evolucijski nastanak krvnih ABO grupa s pojavom novih namirnica i s tim u vezi modernijih prehrambenih navika. Vjerojatno je zaključio da bi do kronološkog nastanka (od O do A, B i AB grupe) dovele i određene imuno-biokemijske reakcije sa sastojcima pojedine vrste hrane (npr. s biljnim lektinima, koji u reakcijama aglutinacije djeluju poput ljepila, antitijela s antigenima s kojima su se, tijekom probave u usnoj šupljini i probavnom sustavu za čovjeka "novih" vrsta hrane te kasnije u krvi prvi put susretali, a te je reakcije prilagodbom organizam pomalo prihvaćao i nasljeđivao genske instrukcije za "nove" krvne grupe).

Po njemu su osobe krvne grupe nula (O - Old) podrijetlom iskonski lovci. Činjenica je da je 0 najstarija krvna grupa koja potječe iz vremena kad su ljudi uglavnom bili mesožderi te se smatra kako potomcima "mesara", tj. osobama krvne grupe 0 najviše odgovara meso, koje bi trebalo biti najzastupljenije u njihovoj prehrani. Stvar se malo komplicira kad se umjesto fenotipa (vanjski izgled) pogleda genotip tih ljudi, ali to bi samo još više zakompliciralo priču.

D’Adamo dalje tumači da se s povećanjem populacije i prelaskom na sjedilački način život, uz razvoj poljoprivrednih kultura i povećanje udjela biljaka u prehrani, razvila krvna grupa A (od Agrarian), koja je danas najzastupljenija među velikim dijelom bijelog stanovništva Europe i Azije, odnosno najčešća u populaciji zapadne Europe.

Krvna grupa B najbrojnija je u Aziji i Africi, a najčešća je bila među nomadima, dok je najmlađa krvna grupa AB nastala kao mješavina grupe A i B te se za nju smatra da je najprilagođenija svim vrstama prehrane (biljnoj, mesnoj i mliječnoj).

Nosi li svaki tip ABO sustava krvnih grupa uistinu svoj povijesni "nacrt" prehrane dalekih predaka, ostaje nepoznanica. Nakon nedostatka dokaza u studijama, a i uz ponešto zdrave logike, možemo zaključiti da, ako ga i nosi, taj nacrt očito nije dovoljan razlog za isključivo inzistiranje na prehrani po tipu krvne grupe. Prema onoj da je samo promjena stalna, važno je jesti raznoliko.

Jedite ono što volite i dok vam paše, ali ni u čemu ne pretjerujte. Kad se zasitite, mijenjajte. Vaš organizam će vam već sam ukazati na ono što mu treba i nedostaje: osluškujte ga

U zaključku kanadskih znanstvenika na temelju podataka prikupljenih i analiziranih od 1455 zdravih sudionika svih četiriju tipova krvnih grupa, stoji da ne postoji niti jedan konkretan dokaz koji bi i dalje podržavao vjerodostojnost teorije prehrane po tipu krvne grupe. Tu je i pojašnjenje jednog od glavnih autora studije, dr. Ahmeda El-Sohemya, profesora na Sveučilištu u Torontu, kako način na koji ispitanik reagira na bilo koju od tih dijeta nema apsolutno nikakve veze s krvnom grupom nego s njihovom spremnošću i sposobnošću da se drže vegetarijanske prehrane s niskim udjelom ugljikohidrata i visokim udjelom vlakana, koja već otprije ima poznate povoljne zdravstvene učinke na brojne kronične bolesti (npr. kardiovaskularne).

A i mi možemo zaključiti kako se ne može reći da D’Adamove dijete nisu bile uspješne i zdravo zamišljene. Jesu. I upravo su zato i dale brojne dobre rezultate, ali bez znanstveno dokazane povezanosti s određenim tipom krvne grupe.

Dakle, istraživanja su opovrgnula znanstvenu vjerodostojnost D’Adamove dijete po krvnim grupama, što pojednostavljeno znači: nema poveznice između vaše ABO krvne grupe s time što i kako jedete sve dok su vam u hrani zastupljena sva četiri glavna nutrijenta (šećeri, masti, bjelančevine i vlakna), dok vam je ta hrana zdravo pripremljena, svježa i ukusna, dok je vaš organizam voli i traži i dok ne pretjerujete u broju i veličini obroka. To što imate krvnu grupu 0 ne znači da ste i danas "lovac" i da se morate takvim osjećati te jesti uglavnom meso, niti ste s krvnom grupom A ratar i samim time "osuđeni" na vegetarijansku prehranu, niti da ste s krvnom grupom B "nomad" koji mora pretežno jesti mliječne stočne proizvode. Naprotiv, dopušteno vam je, kao i svima koji imaju AB ili bilo koju, možda neku sasvim novu, petu po redu grupu (ako postoji tada je to najmlađa, ali i najrjeđa po evolucijskom postanku) jesti ama baš sve. Jedite ono što volite i dok vam paše, ali ni u čemu ne pretjerujte. Kad se zasitite, mijenjajte. Vaš organizam će vam već sam ukazati na ono što mu treba i nedostaje. Osluškujte ga.

Sjetite se i jedne druge knjige na temu prehrane, biokemije i imunologije našeg organizma, vrlo bombastičnog naziva "Alkaliziraj ili umri", koju bi bilo dobro i pročitati. Koliko god ta knjiga promiče "lužnatu" prehranu, autori promišljeno kombiniraju različite vrste namirnica kako bi nam tijelo, što se pH vrijednosti tiče, bilo u što prirodnijoj ravnoteži. Osim namirnica, na kiselost i lužnatost organizma utječu i brojne životne navike, poput spavanja, pušenja, opijanja, tulumarenja, pa čak i misli, ovisno o tome jesu li tužne, radosne ili stresne.

U životu ništa nije ni crno ni bijelo, niti sivo, a niti ružičasto. Tako je i s hranom. Jedino što je u toj priči ipak stalno i konstantno su krvne grupe. Njih zdrav čovjek nikakvim čudom još uvijek, od rođenja do smrti, ne može promijeniti, osim u slučaju nekih bolesti i terapija, ali to je posve druga priča.