Cink - zašto je važan?

Minerali su anorganske tvari od kojih je sačinjeno četiri, pet posto organizma.

Premda se čini da pravilnom prehranom osiguravamo dovoljan unos minerala, pojedina životna razdoblja, primjerice pubertet, trudnoća, dojenje, menopauza, intenzivno bavljenje sportom, stanja poslije trauma, prijeloma i obilnih krvarenja, ipak znatno mijenjaju metaboličke potrebe organizma.

Baš kao i vitamini, i minerali su važni jer se ugrađuju u neproteinski dio enzima i ubrzavaju sve biokemijske reakcije u organizmu.

Poput vitamina, i minerale moramo unositi hranom jer ih organizam ne može sam proizvesti.

Minerale dijelimo u dvije skupine:

• makroelementi (natrij, kalij, kalcij, magnezij, fosfor, klor i sumpor) - trebamo ih u većim količinama
• mikroelementi ili minerali u tragovima (cink, željezo, fluor, bakar, mangan, krom, selen, jod, molibden, bor) - potrebni su nam u količinama manjim od 100 mg na dan.

Nakon apsorpcije minerali postaju dio strukture tijela: stanica, enzima, hormona, mišića, krvi i kostiju. Dakle, pohranjeni su u različitim dijelovima tijela, ponajviše u kostima i mišićnom tkivu.

Nužni su za održavanje normalne koncentracije tekućine u organizmu. A kako se svakodnevno gube iz organizma (znojenje, probava), potrebno ih je i nadoknađivati.

Veći nedostatak pojedinih minerala bilježi se kod ljudi koji drže dijetu ili uzimaju lijekove, kod trudnica, vegetarijanaca, starijih osoba, ljudi koji češće konzumiraju rafiniranu i prerađenu hranu i gotova jela te u slučaju neredovite prehrane i preskakanja obroka.

Bijelo brašno, primjerice, ima samo 20 posto cinka u odnosu na integralno, a rafiniranjem šećer gubi gotovo sav cink, tako da ostaje samo dva posto količine koju sadrži sirovi šećer.
 

ULOGE CINKA U TIJELU

- potreban je za rast i razvoj novih stanica
- sudjeluje u procesu sinteze proteina i kolagena
- poboljšava funkcije mozga
- sudjeluje u održavanju konfiguracije molekule RNA
- potiče gušteraču na proizvodnju i izlučivanje inzulina
- ubrzava zacjeljivanje rana
- jača imunosni sustav (pomaže dozrijevanje T limfocita)
- skraćuje vrijeme trajanja virusnih infekcija
- utječe na rast i razvoj reproduktivnih organa
- pomaže smanjenju kolesterola
- jača duh, osnažuje organizam, 'podiže' raspoloženje
- smanjuje apsorpciju i taloženje teških metala u tijelu (olovo, kadmij)

Preporučena dnevna doza cinka za odrasle je 15 mg, što se obično unosi normalnom prehranom (10 do 15 mg cinka), najviše kroz hranu bogatu bjelančevinama (meso, riba, mahunarke, mlijeko i mliječni proizvodi).
 

PREHRANA BOGATA BJELANČEVINAMA

Prehrana bogata bjelančevinama, a osobito mastima, utječe na stvaranje žučnih soli, a samim tim i na pojačano stvaranje žuči. Suprotno tome, ona s više ugljikohidrata smanjuje stvaranje žuči.

U žučnoj vrećici u fazi apsorpcije vode i koncentriranja žuči važnu ulogu imaju žučne soli - održavaju u topljivom stanju masne kapljice i kristale kolesterola i time sprječavaju njihovo odlaganje u obliku žučnih kamenaca.

Svaki poremećaj tog odnosa, primjerice povećanje kolesterola ili smanjenje žučnih soli, može dovesti do stvaranja kamenaca u žuči.

Inače, količina kolesterola u žuči ovisi dijelom o količini masti koju uzimamo hranom, s obzirom na to da jetrene stanice stvaraju kolesterol kao jedan od produkata metabolizma masti u organizmu. Stoga osobe koje uzimaju masniju hranu (osobito kroz dulje razdoblje) povećavaju rizik za pojavu žučnih kamenaca.

Cink je snižen kod pušača (kadmij iz duhanskog dima neprijatelj je cinka) i alkoholičara, zatim dijabetičara, trudnica, u slučaju poremećaja u apsorpciji kod nekih crijevnih bolesti te u stanjima nakon operativnih zahvata.

Osim u ovim slučajevima, veće potrebe za cinkom imaju i sportaši i aktivni rekreativci jer se cink pojačano troši tijekom treninga.

Najčešći simptomi manjka cinka su:

• umor i iscrpljenost
• gubitak osjeta okusa i mirisa
• slabiji tek
• prostatitis (upala prostate)
• veća sklonost alergijama i upalama (osobito virozama)
• ojačano ispadanje kose, bijele točkice na noktima
• upale kože (dermatitis, aknasta koža)
• sporije zarastanje rana
• usporen rast i spolno sazrijevanje.
   

Unosu dovoljne količine cinka svakako doprinosimo ​pomnim odabirom namirnica i raznolikom prehranom. 

Namirnice koje su bogate cinkom su:

• pšenične klice i žitarice (osobito raž)
• pivski kvasac
• sjemenke bundeve, suncokreta i sezama
• plodovi mora
• mahunarke (soja, grah, grašak, slanutak, leća)
• orašasti plodovi (orasi, lješnjaci, bademi, kikiriki)
• nemasno mlijeko i meso
• riba
• jaja
• povrće (brokula, cvjetača, kelj pupčar - prokulica, kupus, artičoka)
• gljive
• cvjetni prah (pelud)... 

Stoga dodajte mljevene bučine ili sezamove sjemenke u jogurt ili mladi sir. Slično možete učiniti s pšeničnim posijama (mekinjama) koje su iznimno bogate cinkom, ali i drugim vitaminima i mineralima.

Koristite bučino ulje u salatama ili prilozima od povrća (ali kao i svako ulje, u malim količinama). U krajevima gdje se tradicionalno više koristi to ulje manja je pojavnost adenoma prostate (dobroćudno uvećanje žlijezde), što je povezano s otežanim mokrenjem i većom sklonošću mokraćnim infekcijama.

U slučaju bolesti ili stanja praćenih povećanim gubitkom cinka ili poremećajem u metabolizmu cinka svakako treba potražiti savjet stručne osobe.