Sinergija prirodnih kompleksa

Hrana i zdravlje / Dodaci prehrani doc. dr. sc.   Darija Vranešić Bender nutricionistica

Prirodni sastojci organskog podrijetla, harmonija i sinergija sastojaka te optimalna apsorpcija i bioraspoloživost odlike su prirodnih dodataka prehrani, koji imaju sve više poklonika diljem svijeta

Posljednjih 40 godina medicina i nutricionizam iznjedrili su brojna velika otkrića i spoznaje o utjecaju pojedinih molekula, hranjivih tvari i biljnih kemikalija na prevenciju i liječenje različitih bolesti i stanja. Takav pristup problematici, koji promatra djelovanje jedne izolirane tvari na određenu funkciju tijela, naziva se redukcionizam. Redukcionistički pristup bio je karakterističan za dvadeseto stoljeće, kad su velika otkrića o esencijalnosti vitamina i ljekovitosti pojedinih molekula podrijetlom iz hrane pridonijela izlječenju i prevenciji brojnih bolesti. Općenito, farmakologija, farmacija i medicina temelje se na redukcionističkom pristupu koji savršeno funkcionira u brojnim kliničkim situacijama. Međutim, u pogledu znanosti o prehrani, smatra se da je redukcionistički pristup iscrpljen i da je dosegnuo svoj vrhunac. Naime, složene interakcije između prehrane i zdravlja ne mogu se promatrati kroz prizmu linearnog utjecaja jedne tvari na jedan fiziološki učinak. Stoga se sve više stručnjaka i znanstvenika posvećuje holističkom pristupu, ne okrećući pritom leđa spoznajama koje je donijelo 20. stoljeće.

Holistički pristup dolazi iz filozofije i tradicionalne medicine istočnih zemalja, a temelji se na konceptu multikauzalne nelinearne povezanosti između života i okoliša. Kad je riječ o prehrani, holistički pristup promatra aktivnu tvar u njezinu prirodnom miljeu, vezanu uz komplekse koje nalazimo prirodno u hrani. Primjerice, tradicionalna kineska ili indijska medicina promatra ljudsko tijelo kao cjelovit sustav koji uključuje i duhovne i tjelesne aspekte, te se oslanja na sinergiju različitih tvari podrijetlom iz bilja u liječenju bolesti i poremećaja. U ovim kulturama smatra se da bolest nosi poruku: to je signal da je ravnoteža izgubljena i potrebno je ponovno vratiti tijelo u ravnotežu.

Sinergija hrane

Dr. David Jacobs, znanstvenik na Sveučilištu u Minnesoti, definirao je novu paradigmu u nutricionizmu koja nas zapravo vraća na prapočetke istraživanja hrane i njezinih učinaka na zdravlje. Radi se o hipotezi koju je nazvao "sinergija hrane", a o svojim razmišljanjima i spoznajama piše u brojnim znanstvenim časopisima. Dr. Jacobs smatra kako smo se proteklih desetljeća previše fokusirali na učinke pojedinih vitamina ili biljnih kemikalija, a da smo zaboravili na razmatranje učinaka pojedinih namirnica ili načina prehrane na zdravlje čovjeka. Pojednostavljeno, dr. Jacobs smatra da komponente hrane imaju povoljniji učinak kad se konzumiraju putem namirnica nego putem izoliranih tvari iz hrane. Također, sinergija hrane dolazi do izražaja i kad se pojedine namirnice kombiniraju ili konzumiraju u okviru pojedinih načina prehrane, primjerice kod mediteranske prehrane.

Sinergija hrane vidljiva je u brojnim primjerima poboljšane apsorpcije i iskorištenja nutrijenata kad se oni nalaze u prirodnim kompleksima. Primjerice, vitamin C u kombinaciji s bioflavonoidima koji se prirodno nalaze u kompleksu u citrusima znatno se bolje apsorbira u usporedbi s čistom askorbinskom kiselinom. Nadalje, pokazano je da izolirani spojevi, primjerice iz brokule ili rajčice, imaju znatno manju bioraspoloživost i učinkovitost kad se uzimaju kao izolirane molekule u usporedbi s konzumacijom cjelovite hrane. Stoga se smatra da u situaciji preventivne primjene dodataka prehrani i održanja homeostaze prednost treba dati cjelovitoj prirodnoj prehrani.

Posljednjih se godina izdvojila i posebna kategorija namirnica koju nazivamo superhranom. U tu skupinu možemo ubrojiti neke nama dobro poznate tradicionalne namirnice, poput nara, bobičastog i orašastog voća, algi, ali i neke nove zvijezde, kao što su acai i goji bobice, chia sjemenke, ulje konoplje, kokos i lan, pražitarice kvinoja i amarant ili zrno kakaovca, koje smo ranije mogli zamisliti jedino prerađena u čokoladu. Pretočene u moderne eliksire, otopine i koncentrate vrijednih nutrijenata i ljekovitih tvari, te namirnice obogaćuju prehranu modernog čovjeka i pružaju mu različite blagodati.

Prirodni dodaci prehrani kao dio integrativne medicine

Posljednjih se godina razvio posve novi pravac u medicini koji nazivamo integrativna medicina, a nastao je kao odgovor na ograničenja konvencionalne, ali i alternativne medicine. Kao sinergija medicinske znanosti i prirodne zdravstvene skrbi, integrativna medicina promatra zdravlje svih organskih sustava koristeći najmanje invazivan i najekonomičniji pristup - holistički pristup zdravlju. U tom pristupu važan dio čine različiti prirodni dodaci prehrani i namirnice prirodno bogate tvarima sa zaštitnim djelovanjem, poput antioksidansa, dragocjenih ulja, vitamina, minerala i brojnih drugih biološki aktivnih spojeva.

Dodaci prehrani koji spadaju u kategoriju "prirodnih" sadrže prirodne izvore hranjivih tvari i brojnih drugih molekula podrijetlom iz hrane i bilja. Osnovna prednost takvih dodataka je sinergijsko djelovanje sastojaka koji se nalaze u svojim prirodnim kompleksima. Obično se dobivaju iz cjelovitih biljaka, a u novije vrijeme i iz superhrane. Dodatno, ne sadrže aditive, konzervanse, bojila, sladila niti bilo kakve sintetske supstancije. Organski certifikat dodatno jamči kako su sastojci iz ekološkog uzgoja. Ekološki uzgojena hrana je ona koja tijekom uzgoja, proizvodnje, tvorničke obrade i skladištenja nije podvrgnuta tretiranju sintetskim pesticidima i herbicidima, kao ni drugim umjetnim kemijskim sredstvima. Prirodni sastojci organskog podrijetla, harmonija i sinergija sastojaka te optimalna apsorpcija i bioraspoloživost odlike su prirodnih dodataka prehrani, koji imaju sve više poklonika diljem svijeta.

Datum objave članka: 1. 9. 2015.