Vitamin D - zraka sunca u svakodnevnom životu

Vitamin D otkriven je 1922. godine, a tri godine kasnije zabilježeno je da se može proizvoditi putem UV zraka u koži, zbog čega ga nazivamo esencijalnim vitaminom. Posljednje studije pokazuju da od njegova manjka pati otprilike milijardu ljudi u svijetu, a u nekim zemljama čak 40-70 posto stanovništva. Razlozi su brojni, no uvjetovani su ponajprije manjkavom izlaganju sunčevoj svjetlosti ili smanjenim unosom nutrijenata koji zadovoljavaju dnevne potrebe za vitaminom D.

Vitamin D jedan je od rijetkih vitamina koji se može sintetizirati u ljudskom organizmu, no za to je potrebna sunčeva svjetlost, koja izaziva njegovu aktivacije iz forme provitamina, te se kao takav dva puta dulje zadržava u organizmu nego onaj unesen hranom. Kako se na taj način proizvodi više od 90 posto njegove količine u tijelu, često se naziva vitaminom sunca. Optimalno doba dana za njegovu aktivaciju putem sunčevih zraka je između 11 i 15 sati, kad su zrake najkraće. No, kako je tada sunčevo zračenje najjače, izlaganje treba ograničiti na 10-15 minuta dnevno.

Vitamin D topiv je u mastima. Njegov najrasprostranjeniji oblik je vitamin D3 (kolekalciferol), koji je, među ostalim, važan za apsorpciju kalcija i fosfora. U bubrezima se transformira u aktivni oblik kalcitrol, oblik steroidnog hormona. Mnogi vitamini i minerali pomažu u apsorpciji i iskorištavanju vitamina D, djelujući kao kofaktori. Najvažniji među njima svakako su: magnezij - pomaže iskoristivost vitamina D; vitamin K - zajedno s vitaminom D pomaže u izgradnji kostiju; cink - zajedno djeluju na jačanju kostiju i podizanje imuniteta; bor - zajedno s vitaminom D pospješuje iskorištavanje ostalih minerala u tijelu i ugradnju u kosti.
 

Simptomi manjka vitamina D vrlo su često nejasni. Povremeno mogu uključivati umor i opću bol u cijelom tijelu. Kako je vitamin D važan za normalnu funkciju mišića (u mišićima se nalaze specifični receptori za vitamin D), simptomi njegova manjka mogu se manifestirati u obliku slabosti mišića i nespecifičnih bolova, zbog kojih može doći i do iznenadnih padova. Moguć je i pad imuniteta na bilo kojoj razini obrane. No, simptomi uopće ne moraju biti uočljivi.

Populacijske skupine među kojima se najčešće javlja manjak vitamina D:

• osobe tamnije kože, kod kojih zbog velike količine melanina dolazi do smanjenja apsorpcije vitamina D, tako da se te osobe moraju 20-50 posto više izlagati suncu da bi apsorbirale jednaku količinu kao i ostale;
• osobe koje tijekom dana veći dio vremena provode u zatvorenim prostorima;
• osobe koje iz bilo kojeg razloga pokrivaju veći dio tijela tijekom cijele godine;
• osobe koje žive u velikim gradovima s razvijenom industrijom, jer onečišćeni zrak može blokirati UV zrake;
• osobe koje žive na sjevernim polutkama zemlje;
• stariji ljudi, jer imaju tanju kožu od mlađih, zbog čega proizvode manju količinu vitamina D;
• trudnice, dojilje i dojenčad;
• osobe s prekomjernom težinom, jer masnoća u potkožnom sloju sprječava apsorpciju vitamina D;
• osobe koje koriste kreme za zaštitu od sunca s visokim SPF faktorom, jer se kod njih apsorpcija vitamina D smanjuje na samo jedan do pet posto.

Dnevna doza vitamina D ovisi o općem stanju organizma, starosnoj dobi (npr. dojenčad, starije osobe) i nekim specifičnim stanjima u kojima su povećane potrebe organizma za ovim vitaminom (npr. trudnoća i dojenje).

Preporuke idu u smjeru unošenja vitamina D u dnevnoj dozi od 200 IU za djecu i odrasle, 400 IU za odrasle u dobi 51 do 70 godina do najviše 600 IU za starije od 71 godine. Zbog fiziološkog procesa starenja, kao i ulaskom žena u menopauzu, slabi i usporava ugradnja kalcija u kosti (promjene u hormonalnom statusu), zbog čega je potreban svakodnevni unos 700-800 IU vitamina D. Time se čak 26 posto smanjuje rizik od prijeloma. No, pritom ne smijemo zaboraviti unos kalcija radi njihova sinergijskog djelovanja. Neke studije upućuju na to da je u slučaju smanjena izlaganja suncu potreban unos od 800 do 1000 UI dnevno, a i kod starijih osoba. Međutim, EFSA (European Food Safety Authority) smatra da bi ta granica zasigurno trebala biti viša i iznositi čak do 4000 UI za mlade, trudnice, dojilje i starije osobe.

Uz ulogu u ugradnji kalcija u kosti i pravilnoj funkciji mišića, najnovija istraživanja upućuju na funkciju vitamina D u jačanju imuniteta, kao i na njegovo pozitivno djelovanje na dijabetičare.

Vitamin D djeluje na specifične receptore koji se inače nalaze na svim stanicama imunosnog sustava, čime dodatno aktivira prvu liniju obrane. Pokazao se kao dobar imunostimulator u slučaju infekcije virusom gripe i Epstain Barr virusom (uzročnikom mononukleoze). Odavno je poznato da je pojavnost gripe najveća tijekom zime, kad je sunce na svojoj najnižoj osi, a izlaganje UVB zrakama minimalno. Ta spoznaja u kombinaciji s rezultatima istraživanja pokazuje da vitamin D pomaže u jačanju imunosnog sustava, s tim da znanost tek počinje prepoznavati važnost održavanja njegove optimalne razine u borbi protiv gripe.

Poznato je da je sunce izvor dobra raspoloženja. Upravo tu činjenicu možemo povezati s proizvodnjom vitamina D i njegovim povoljnim utjecajem na psihu. Naime, receptori za vitamin D u našem mozgu nađeni su u dijelu koji regulira ponašanje i emocije.

Kod oboljelih od šećerne bolesti djelovanje je još složenije i očituje se u kontroli lučenja inzulina, djelujući izravno na stanice gušterače, te kroz smanjivanje rezistencije naših stanica na inzulin.

Dodavanjem vitamina D trudnicama i dojiljama sprječavaju se ili smanjuju rizici nastanka nekih bolesti u djece, kao što su multipla skleroza, dijabetes i depresija. Zbog važnosti odgovarajuće nadoknade ovog vitamina, obvezno je dodavati ga i dojenčadi, čak i ako se hrane majčinim mlijekom. Naime, u reumatologiji postoje stanja koja su izravno povezana s manjkom vitamina D. To su prije svega rahitis kod mlađih osoba i osteomalacija kod starijih. Rahitis je tipična bolest uzrokovana nedostatkom kalcija i fosfora, pri čemu kosti postaju mekane, a mogu nastati i deformacije, osobito kostiju pod opterećenjem. Najčešći simptomi kod djece su iskrivljene noge i kralježnica, izbočena koljena te deformacija zdjelice i prsnog koša. S obzirom na to da se kosti kod djece još razvijaju, može nastati i poremećaj u okoštavanju.

Osteoporoza je također bolest koja se, među ostalim, javlja i zbog nedostatka vitamina D, koji ipak u ovom slučaju nema presudno značenje.

Vitamin D važan je i za apsorpciju fosfora, drugoga važnog sastojka kostiju i zuba. Nedostatak kalcija i fosfora kod djece može uzrokovati nedovoljno stvaranje zubne cakline, što poslije dovodi do propadanja zuba. Vitamin D dovodi se u vezu i s nastankom nekih drugih bolesti, kao što su kardiovaskularne bolesti, povišen krvni tlak, multipla skleroza, reumatoidni artritis i dr.

Iz svega navedenog vidljiva je važnost vitamina D, zbog čega je nužno voditi računa o njegovu svakodnevnom unosu putem hrane, a po potrebi i putem dodataka prehrani.