MIKROPLASTIKA: mogla bi poremetiti spolne hormone, otkriva nova studija
Rezultati studije pokazali su da udahnute čestice najlona mogu poremetiti funkciju endokrinog sustava
Novo ispitivanje pokazalo je da udisanje plastike u umjerenim količinama može utjecati na spolne hormone, pri čemu izloženost mikro- i nanočesticama (MNČ) najlona ima značajan razorni učinak na ženke štakora.
Studija pokazuje da nisu nužno noviji aditivi ti koji bi mogli poremetiti razinu hormona, već zapravo sama plastika, i daje zabrinjavajuću sliku o razini izloženosti ljudi takvim kemikalijama.
Studija pokazuje da nisu nužno noviji aditivi ti koji bi mogli poremetiti razinu hormona, već zapravo sama plastika, i daje zabrinjavajuću sliku o razini izloženosti ljudi takvim kemikalijama.
Mikroplastika je svuda oko nas
Tužna je stvarnost upotrebe plastike u gotovo svakom pojedinom aspektu svakodnevnog života. Mikroplastika i nanoplastika nalaze se u životinjama diljem svijeta, a otkrivene su čak i u ljudskoj posteljici, što ukazuje da možda više nema mjesta za skrivanje od njih.
Takve čestice mogu ući u ljudsko tijelo putem pitke vode iz plastičnih boca i pakiranja hrane, a procjenjuje se da godišnje u jednog čovjeka koji pije flaširanu vodu može ući 90.000 plastičnih čestica.
Jedna od najpopularnijih vrsta plastike je poliamid, koji se češće naziva najlon. Kada se koristi u odjeći, industrijskom pakiranju, automobilskim gumama i još mnogo toga, izlaganje poliamidu gotovo je neizbježno, tako da su istraživači postali sve zabrinutiji oko količine u kojoj ga ljudi mogu udisati.
Takve čestice mogu ući u ljudsko tijelo putem pitke vode iz plastičnih boca i pakiranja hrane, a procjenjuje se da godišnje u jednog čovjeka koji pije flaširanu vodu može ući 90.000 plastičnih čestica.
Jedna od najpopularnijih vrsta plastike je poliamid, koji se češće naziva najlon. Kada se koristi u odjeći, industrijskom pakiranju, automobilskim gumama i još mnogo toga, izlaganje poliamidu gotovo je neizbježno, tako da su istraživači postali sve zabrinutiji oko količine u kojoj ga ljudi mogu udisati.
Kako djeluje mikroplastika
Unatoč zabrinutosti, postoji ograničeno znanje o tome kako MNČ iz poliamida utječu na naše zdravlje. Kako bi razumjeli moguće zdravstvene učinke udisanja poliamida i MNČ-a, istraživači sa Sveučilišta Rutgers upotrijebili su poliamidni prah kako bi štakore izložili jednom udisaju plastike i nakon toga analizirali njihove vitalne funkcije.
Istraživači su morali biti spretni kako bi raspršili plastiku, jer se u većini studija mikroplastika jednostavno ubrizgava u tijelo. Da bi to učinili, uzeli su najlonski prah pogodan za hranu i stavili ga na bas zvučnik, koji je zatim vibrirao kako bi se iz tog praha otpustile najsitnije čestice u zrak. Zatim je strujanje zraka odnijelo čestice u područje sa skupinom ženki štakora u fazi 'tjeranja', i one su tamo ostale 24 sata.
Rezultati su pokazali da su štakori nakon udisanja čestica imali povišen krvni tlak i slabije širenje krvnih žila, a smanjena je bila i količina reproduktivnog hormona 17 beta-estradiola, što sugerira da su MNČ-e ometale endokrinu funkciju*. Postojala je i sustavna upala u tijelima štakora. Dok je tim očekivao da će biti problema s plućima, nije primijećena razlika u funkciji pluća.
Stoga je moguće da naše oslanjanje na plastiku pridonosi padu stope plodnosti diljem svijeta, a prethodno istraživanje tima pokazalo je da bi mikroplastika mogla pridonijeti i povećanju pretilosti.
Tim se nada da se njihova nova metoda aerosoliziranja plastike može koristiti u budućim studijama za daljnje rasvjetljavanje zdravstvenih problema povezanih s MNČ-ama.
„Nažalost, ljudi trenutačno mogu malo učiniti da smanje izloženost“", rekla je Phoebe Stapleton, viša autorica studije. „Možete paziti na svoje podove, nositi prirodna vlakna i izbjegavati spremanje hrane u plastične posude, ali nevidljivo male plastične čestice vjerojatno su u gotovo svakom našem dahu.“
* Endokrina funkcija ostvaruje se putem više od 60 vrsta različitih hormona. Hormoni su signalne molekule koje se najvećim dijelom stvaraju i izlučuju iz žlijezda s unutarnjim lučenjem direktno u krv.
Istraživači su morali biti spretni kako bi raspršili plastiku, jer se u većini studija mikroplastika jednostavno ubrizgava u tijelo. Da bi to učinili, uzeli su najlonski prah pogodan za hranu i stavili ga na bas zvučnik, koji je zatim vibrirao kako bi se iz tog praha otpustile najsitnije čestice u zrak. Zatim je strujanje zraka odnijelo čestice u područje sa skupinom ženki štakora u fazi 'tjeranja', i one su tamo ostale 24 sata.
Rezultati su pokazali da su štakori nakon udisanja čestica imali povišen krvni tlak i slabije širenje krvnih žila, a smanjena je bila i količina reproduktivnog hormona 17 beta-estradiola, što sugerira da su MNČ-e ometale endokrinu funkciju*. Postojala je i sustavna upala u tijelima štakora. Dok je tim očekivao da će biti problema s plućima, nije primijećena razlika u funkciji pluća.
Stoga je moguće da naše oslanjanje na plastiku pridonosi padu stope plodnosti diljem svijeta, a prethodno istraživanje tima pokazalo je da bi mikroplastika mogla pridonijeti i povećanju pretilosti.
Tim se nada da se njihova nova metoda aerosoliziranja plastike može koristiti u budućim studijama za daljnje rasvjetljavanje zdravstvenih problema povezanih s MNČ-ama.
„Nažalost, ljudi trenutačno mogu malo učiniti da smanje izloženost“", rekla je Phoebe Stapleton, viša autorica studije. „Možete paziti na svoje podove, nositi prirodna vlakna i izbjegavati spremanje hrane u plastične posude, ali nevidljivo male plastične čestice vjerojatno su u gotovo svakom našem dahu.“
* Endokrina funkcija ostvaruje se putem više od 60 vrsta različitih hormona. Hormoni su signalne molekule koje se najvećim dijelom stvaraju i izlučuju iz žlijezda s unutarnjim lučenjem direktno u krv.
Izvor: www.iflscience.com
Izvor fotografije: Shutterstock
