MIKROPLASTIKA: pronađena u svakoj ispitanoj ljudskoj posteljici u novoj studiji
Istraživači pronašli mikroplastiku u rasponu od 6,5 do 790 mikrograma po gramu tkiva posteljice, pretežito vrstu koja se koristi za izradu vrećica i boca
Mikroplastika je pronađena posvuda, od oceana, do hrane, pa čak i u našim tijelima. To uključuje i ljudsku posteljicu (placentu), a nova studija pokazuje koliko ovi sićušni komadići plastike mogu biti prožimajući - pronađeni su u svakoj pojedinoj testiranoj posteljici.
Analizirana 62 uzorka posteljice
Iako je mikroplastika prvi put otkrivena u posteljici još 2020. godine, sadašnja studija namjerava izmjeriti koliko i koje vrste plastike se može naći. Kako bi to učinili, istraživači su započeli analizu 62 donirana uzorka posteljice procesom saponifikacije (razgradnje masti i proteina) u tim uzorcima.
Uzorci su zatim brzo centrifugirani u uređaju zvanom ultracentrifuga, koji je odvojio svu mikroplastiku iz uzorka u male kuglice. Na ovom stupnju analize, istraživači su koristili pirolizu, tehniku koja uključuje zagrijavanje plastičnog grumena, uzrokujući njegovo sagorijevanje i analizu rezultirajućih emisija plinova kako bi se otkrilo koje vrste plastike su prisutne.
„Emisija plina ide u maseni spektrometar i daje specifičan otisak prsta“, rekao je voditelj istraživanja dr. Matthew Campen u izjavi. „Stvarno je super.“
Uzorci su zatim brzo centrifugirani u uređaju zvanom ultracentrifuga, koji je odvojio svu mikroplastiku iz uzorka u male kuglice. Na ovom stupnju analize, istraživači su koristili pirolizu, tehniku koja uključuje zagrijavanje plastičnog grumena, uzrokujući njegovo sagorijevanje i analizu rezultirajućih emisija plinova kako bi se otkrilo koje vrste plastike su prisutne.
„Emisija plina ide u maseni spektrometar i daje specifičan otisak prsta“, rekao je voditelj istraživanja dr. Matthew Campen u izjavi. „Stvarno je super.“
Od 6,5 do 790 mikrograma mikroplastike po gramu tkiva
Ono što možda nije tako cool je to što su pronašli mikroplastiku u sva 62 uzorka, u rasponu od 6,5 do 790 mikrograma po gramu tkiva. Najveći postotak ukupne plastike čini polietilen, materijal koji se koristi za izradu plastičnih vrećica i boca. Osim toga, pronašli su i PVC, najlon, pa čak i polistiren.
Mikrogramske količine te plastike možda ne zvuče kao velike, ali njihovi učinci na zdravlje nisu jasni, jer neke studije pokazale su da mikroplastika može poremetiti tjelesne funkcije.
Mikroplastika se definira kao plastika debljine pet milimetara ili manje, ali često se mjeri u nanometarskoj skali. Teoretski, neke vrste mikroplastike dovoljno su male da prođu sve vrste membrana.
„Ako količina nastavi rasti, počinjemo se brinuti. Ako vidimo učinke na posteljicu, onda bi to moglo utjecati na život svih sisavaca na planeti. A to nije dobro“, rekao je dr. Campen i dodao da je ipak važno najprije provesti istraživanje kako bi se utvrdilo može li mikroplastika doista prijeći iz posteljice u fetus.
Dr. Campen je također izrazio zabrinutost koliko bi se brzo mogla povećati koncentracija mikroplastike u posteljici. Naime, posteljica kao takva postoji samo osam mjeseci, dok se "u drugim organima mikrolastika nakuplja tijekom mnogo dužeg vremenskog razdoblja.“
Sljedeći koraci za ovaj znanstveni tim su usavršavanje njihove tehnike za mjerenje koncentracije mikroplastike, u nadi da se može koristiti u istraživanju koje ispituje čimbenike koji pokreću unos i distribuciju mikroplastike u posteljici i tijelu u cjelini.
Studija je objavljena u Toxicological Sciences.
Mikrogramske količine te plastike možda ne zvuče kao velike, ali njihovi učinci na zdravlje nisu jasni, jer neke studije pokazale su da mikroplastika može poremetiti tjelesne funkcije.
Mikroplastika se definira kao plastika debljine pet milimetara ili manje, ali često se mjeri u nanometarskoj skali. Teoretski, neke vrste mikroplastike dovoljno su male da prođu sve vrste membrana.
„Ako količina nastavi rasti, počinjemo se brinuti. Ako vidimo učinke na posteljicu, onda bi to moglo utjecati na život svih sisavaca na planeti. A to nije dobro“, rekao je dr. Campen i dodao da je ipak važno najprije provesti istraživanje kako bi se utvrdilo može li mikroplastika doista prijeći iz posteljice u fetus.
Dr. Campen je također izrazio zabrinutost koliko bi se brzo mogla povećati koncentracija mikroplastike u posteljici. Naime, posteljica kao takva postoji samo osam mjeseci, dok se "u drugim organima mikrolastika nakuplja tijekom mnogo dužeg vremenskog razdoblja.“
Sljedeći koraci za ovaj znanstveni tim su usavršavanje njihove tehnike za mjerenje koncentracije mikroplastike, u nadi da se može koristiti u istraživanju koje ispituje čimbenike koji pokreću unos i distribuciju mikroplastike u posteljici i tijelu u cjelini.
Studija je objavljena u Toxicological Sciences.
Izvor: www.iflscience.com
Izvor fotografije: Shutterstock
