PANAMSKI KANAL: jedna od najboljih javnozdravstvenih lekcija

Malarija je zarazna bolest koju uzrokuje parazit roda Plasmodium, a prenosi se ugrizom zaraženih komaraca roda Anopheles. S obzirom da komarci imaju ulogu širenja parazita, a samim time i zaraze, nazivaju se vektorima.
 
U većini razvijenih zemalja malarija je rijetka bolest zbog dostupnosti insekticida i antimalarika, dok je u tropskim krajevima i dalje značajno zastupljena. Tipični simptomi bolesti su vrućica, glavobolja i zimica, a ukoliko se ne primijeni odgovarajuća terapija unutar 24 sata, malarija uzrokovana parazitom Plasmodium falciparum može poprimiti oblik ozbiljne bolesti koja rezultira smrću.
 
Tijekom 2018. otprilike pola svjetske populacije bilo je pod rizikom zaraze malarijom. Najviše slučajeva zabilježeno je na području subsaharske Afrike, jugoistočne Azije, istočnog Mediterana, zapadnog dijela Pacifika i područja obiju Amerika. U rizične skupine, kod kojih je veća vjerojatnost razvoja ozbiljnog tijeka bolesti, spadaju djeca ispod pet godina starosti, trudnice, HIV-pozitivne osobe i oboljeli od AIDS-a te migranti i turisti koji nisu imuni na malariju, a dolaze u područje gdje je zastupljena. Upravo činjenica da osobe koje nemaju imunitet, a dolaze u krajeve gdje je malarija prisutna uzrokovala je probleme u različitim razdobljima razvoja ljudskog društva.

Panamski kanal nalazi se na najužem dijelu srednje Amerike i od iznimnog je geopolitičkog značaja - spaja Atlantski s Tihim oceanom. U izvješćima prvih istraživača stoji da je cijelo područje u kojem se danas nalazi Panamski kanal bilo leglo bolesti. Svi koji su dolazili na to područje suočili bi se s neprestanom kišom, visokom razinom vlage u zraku, kolerom, žutom groznicom i ostalim tropskim bolestima, što je život činilo gotovo pa nemogućim.

Ferdinand de Lesseps (1805. - 1894.) bio je francuski diplomat koji nosi zasluge za izgradnju Sueskog kanala. Temeljem vlastita iskustva ostvarenog u Suezu, odlučio je upustiti se u izgradnju Panamskog kanala kao voditelj projekta misleći kako će posao biti još lakši. Godine 1881. French Canal Company započinje s izgradnjom kanala, a de Lesseps je očekivao brzi završetak dobro odrađenog projekta.
 
No, tijek događaja bio je nešto drugačiji - nakon 287 milijuna dolara rashoda i više od 20.000 preminulih radnika, 1889. godine propao je francuski pokušaj izgradnje Panamskog kanala. Za sam debakl smatraju se odgovornim loša administracija i korupcija, iako su zasigurno jedan od glavnih razloga bile malarija i žuta groznica.
 

Nakon propasti prvog pokušaja izgradnje kanala, slijedila je pauza od četiri godine. Tako su 1903. godine, nakon što se Panama odcijepila od Kolumbije, Sjedinjene Američke Države preuzele ingerenciju nad prostorom Panamskog tjesnaca i započele izgradnju kanala. No, ovoga puta priča je bila nešto drugačija - SAD je jako dobro znao s kakvim se teretom suočava i da je potrebna odgovarajuća priprema kako bi se projekt izveo do kraja. Stoga je osnovano nekoliko tijela kojima je posao bio kontrolirati provedbu projekta. Zadaća Isthmian Canal Comission (ICC) bila je nadgledati prokopavanje puta između Pacifika i Atlantika, dok je Public Health Service (PHS) nadgledao javnozdravstveni aspekt samog projekta.

Bilo je očito da je za uspješnu provedbu projekta izgradnje kanala bilo potrebno provesti odgovarajuće javnozdravstvene mjere kako bi se zaštitili radnici. Čak je i panamski predsjednik PHS-u dao dopuštenje za provedbu sanitetskih mjera na području gradova Panamá i Colón. Cijeli taj prostor na svojevrstan način pretvorio se u laboratorij na otvorenom gdje su američki znanstvenici u realnom svijetu razvijali i provodili metode eradikacije malarije i ostalih infektivnih bolesti. Tako je PHS nadzirao zgrade i toalete, donosile su se odredbe o zabrani pljuvanja, voda se testirala, uništavale su se štetočine, a boraks postavljao u zemlju kako bi se spriječilo razmnožavanje muha. Jedna od dodatnih uspješnih metoda sprječavanja širenja malarije bilo je premazivanje fontana uljima kako bi se uništile ličinke komaraca, a identificirani novooboljeli momentalno bi se slali u bolnicu.
 
Osim same činjenice da je projekt osigurao izgradnju kanala, pridonio je i razvoju javnozdravstvenih mjera koje su implementirane u različitim budućim situacijama.

Godine 1915. Panamski kanal pušten je u promet, a njegova izgradnja najbolji je dokaz utjecaja bolesti na povijesni tijek događaja. Da malarija i žuta groznica nisu bile zastupljene na tom području, Francuzi bi vrlo vjerojatno uspjeli u svom naumu i izgradili kanal koji spaja Atlantski s Tihim oceanom. No, bolesti ne samo da su produljile i otežale izgradnju, već su indirektno pridonijele i novim javnozdravstvenim spoznajama.
 
Panamski kanal uspješno je završen, a zahvaljujući istraživanjima američkih liječnika i znanstvenika, širenje bolesti stavljeno je pod kontrolu, što je bio veliki doprinos procesu razvoja i oblikovanja tropske medicine čiji se koncept i dan-danas primjenjuje.