PERETE LI DOVOLJNO SVOJU VIŠEKRATNU BOCU ZA VODU? Vjerojatno ne, sugerira istraživanje

Potaknuti zabrinutošću za okoliš, pokretom protiv plastike i virusnim utjecajem gurua samo-njege opsjednutih hidratacijom, boce za vodu za višekratnu upotrebu postale su nezaobilazan pribor našeg vremena. Jedna anketa pokazala je da ih sada koristi do 60 posto odraslih Amerikanaca. Koliko god bile ekološki prihvatljive, višenamjenske boce možda kriju prljavu tajnu.

To je zato što boce s vodom za višekratnu upotrebu mogu postati košnica za mikrobe, uključujući neke štetne bakterije, viruse i gljivice od kojih biste se potencijalno mogli razboljeti.

Voda sama po sebi nije problem (sve dok se redovito prazni i puni). Pravi problem leži u tome što usta opetovano dolaze u kontakt s bocom, prenoseći nebrojene mikroorganizme, komadiće hrane, tjelesne tekućine i druge ostatke sa svakim gutljajem. Jednom kad se mikrobi nađu u boci, vlažna okolina postaje pogodno tlo za njihovo razmnožavanje.

Studija iz 2017., koju su vodili istraživači sa Sveučilišta Purdue, testirala je 90 višekratnih boca za vodu i otkrila da je većina puna bakterija. Oko 70 posto imalo je razinu bakterija višu od one koju neke zemlje dopuštaju u vodi za piće, dok je 60 posto bilo toliko kontaminirano da je premašilo čak i najviše sigurnosne granice.

Što je još više zabrinjavajuće, gotovo četvrtina boca sadržavala je koliformne (crijevne) bakterije. Ove bakterije, kao što su Campylobacter, E. coli i Salmonella, nalaze se u probavnom sustavu životinja i ljudi i povezuju se s bolestima koje se prenose hranom. Neke boce imale su alarmantno visoku razinu, što sugerira da bi mogle predstavljati ozbiljan zdravstveni rizik ako se ispravno ne očiste.

Istraživači su također pokazali da staklene boce imaju najnižu razinu kontaminacije, vjerojatno zato što se lako čiste i nisu porozne.

Nadalje, boce koje se koriste za pića koja nisu voda (npr. kava, čaj, sok, voćni sok itd.) pokazale su veći rast bakterija jer šećeri i hranjive tvari u tekućini predstavljaju hranjivu podlogu za klice.

Ista je studija pokazala da većina ljudi (84 posto) donekle čisti svoju bocu s vodom, čini se da većina nije obavljala zadovoljavajući posao.

Nešto više od 46 posto ispitanika svakodnevno je ispiralo bocu, dok je kod preko 30 posto njih između pranja prošlo tjedan ili više dana. Šokantno, 15 posto uopće nije čistilo svoju bocu, a 40 posto pralo ju je na mjesečnoj bazi.

Ključ rješenja ovog problema je redovito čišćenje (a ne samo brzo ispiranje).

Drugo istraživanje pokazalo je da prosječna boca za višekratnu upotrebu sadrži oko 75.000 bakterija po mililitru tekućine, s tim da broj bakterija raste do dva milijuna samo jedan dan kasnije.

Ni brzo ispiranje vodom neće biti dovoljno za uklanjanje svih mikrobnih prijetnji. Stručnjaci preporučuju da svoju višekratnu bocu osvježite temeljitim čišćenjem, idealno svaki dan nakon korištenja:

• Temeljito operite bocu za vodu vrućom vodom i sredstvom za pranje posuđa.
• Oribajte sva područja, uključujući unutrašnjost, vanjštinu i sve male pukotine u kojima se mikrobi mogu sakriti.
• Dobro je isperite čistom vodom kako biste uklonili sve ostatke sredstva za pranje posuđa.
• Obrišite je komercijalnim sredstvom za dezinfekciju posebno dizajniranim za površine koje dolaze u dodir s hranom kako biste uklonili sve prisutne bakterije ili plijesan.
• Ostavite bocu da se potpuno osuši na zraku prije ponovne upotrebe.

 
Neki ljudi koriste specijalizirane tablete za čišćenje boca s vodom, koje obično sadrže sastojke poput sode bikarbone i limunske kiseline za uklanjanje bakterija i plijesni. Međutim, istraživanje koje potvrđuje njihovu učinkovitost je ograničeno recenzirano.

„Važno je očistiti sve gumene spojne dijelove, slamke ili poklopce koji mogu imati pukotine u kojima se može nakupljati vlaga. Ako se pravilno ne očiste i dobro ne osuše ta područja mogu biti žarišta za rast plijesni. Redovito ih pregledavajte u potrazi za bilo kakvim znakovima rasta plijesni i ako ih pronađete odmah očistite i dezinficirajte bocu“, rekao je u izjavi Benjamin Turner, instruktor na Sveučilištu Alabama na Odsjeku za biologiju Birminghama.