POVREMENI POST: mogući ključ za regeneraciju živaca?

Povremeni post možda je najpoznatiji kao metoda mršavljenja (ili ne), ali svi znamo da prehrana može utjecati na puno više toga od samoga struka. Posljednjih godina se pokazalo da povremeni post ima dosta iznenađujućih zdravstvenih dobrobiti: studije su pokazale da način prehrane može pomoći u zaštiti od infekcija, smanjiti rizik od raznih vrsta raka i metaboličkih bolesti, a možda čak i produžiti životni vijek.

Nova studija, objavljena u časopisu Nature, otkrila je još jednu korist od povremenog gladovanja: moglo bi nam pomoći u liječenju oštećenih živaca.

“Druga su istraživanja ranije povezivala povremeni post sa zacjeljivanjem rana i rastom novih neurona, ali naša je studija prva koja točno objašnjava kako post može pomoći u liječenju živaca”, rekao je Simone Di Giovanni, profesor regenerativne neuroznanosti na Imperial Collegeu u Londonu i glavni autor studije.

"Trenutačno ne postoji lijek za ljude s oštećenjem živaca osim kirurške rekonstrukcije, koja je učinkovita samo u malom postotku slučajeva, što nas tjera da istražimo mogu li promjene u načinu života pomoći u oporavku", objasnio je.

Možda zvuči čudno - kako post može popraviti oštećenje živaca? Sve se svodi na crijevni metabolit, poznat kao 3-indolpropionska kiselina (IPA). To je snažan antioksidans s potencijalno velikim implikacijama u liječenju smrtonosnih bakterijskih infekcija; ima važnu ulogu u zaštiti od dijabetesa i problema s crijevima i jetrom; čak nam može pomoći da se uzbudimo. Najbolje od svega je što se prirodno pojavljuje u našem tijelu, a proizvodi ga bakterija Clostridium sporogenesis u našim crijevima.

Također, IPA je ključni metabolit za obnavljanje (regeneraciju) aksona, končastih struktura na krajevima živčanih stanica koje šalju elektrokemijske signale drugim stanicama u tijelu. Ako se aksoni oštete, živci ne mogu ispravno komunicirati jedni s drugima, što je i razlog zbog čega su neurodegenerativne bolesti iscrpljujuće.

Ako IPA regenerira živce, onda pitanje za neurologe nije "kako obnoviti živce", već "kako dobiti više IPA-e kod pacijenata", a to je upravo ono što su istraživači iz Imperial-a shvatili. Shvatili su da mnogi od raznih poznatih načina za poticanje regeneracije živaca (tjelovježba, razni vidovi stimulacije iz okoline i sl.) imaju iste povratne učinke kao povremeni post.

Dobro je poznato da povremeni post ima pozitivne učinke na crijevi mikrobiom, gdje živi IPA. Može li povremeni post biti ključ za regeneraciju živaca?

Kako bi se testirala hipoteza, procijenjena je regeneracija živaca kod miševa čiji je ishijadični živac (najduži živac u tijelu, koji se proteže od kralježnice niz nogu) bio zgnječen. Polovica miševa je zatim stavljena na dijetu s povremenim postom, s jednim danom kada su jeli normalno, nakon čega je slijedio jedan dan s postom, dok je drugoj polovici bilo dopušteno jesti kad god im se prohtjelo.

Nakon 10 i 30 dana eksperimenta, izmjeren je ponovni rast aksona kod obje skupine, i rezultati su bili jasni. Kod miševa koji su stavljeni na dijetu s povremenim postom aksoni su se regenirali za 50 posto više nego kod miševa bez ograničenja u prehrani. U krvi miševa s ograničenom prehranom je također nađena značajno viša razina specifičnih metabolita, uključujući IPA-u. Drugi eksperiment je dokazao tu razliku: miševi kojima je dana IPA nakon ozljede živca ozdravili su brže i bolje od onih koji je nisu dobili.

Naravno, preostalo je još dosta pitanja na koja treba odgovoriti prije nego što se IPA pohvali kao čudesni lijek za oštećenje živaca. "Jedno od pitanja koje nismo u potpunosti istražili je da, budući da IPA u krvi ostaje četiri do šest sati u visokoj koncentraciji, bi li njezina primjena više puta tijekom dana ili dodavanje u normalnu prehranu pomogla maksimiziranju terapeutskih učinaka?" rekao je Di Giovanni.

Bez daljnjeg istraživanja, tim ne može sa sigurnošću reći hoće li se ovi rezultati ponoviti kod ljudi, iako postoje razlozi za nadu.

U svakom slučaju, okružuje nas uzbudljiv novi svijet. "Jedan od naših ciljeva sada je sustavno istražiti ulogu terapije metabolitima bakterija. To otvara potpuno novo područje u kojem se moramo zapitati: je li ovo vrh sante leda? Hoće li postojati druge bakterije ili metaboliti bakterija koji mogu pospješiti popravak?" rekao je Di Giovanni.