Teški trenutci za najmlađe

Bolesti i stanja / Kirurgija prim.   Zoran Barčot dr. med., spec. dječje kirurgije

Opekline u dječjoj dobi teške su ozljede s trajnim funkcionalnim, estetskim i psihosocijalnim posljedicama

Opekline su ozljede kože, potkožja, sluznica i dubokih struktura nastale štetnim djelovanjem patogene količine topline, kemikalija, elektriciteta ili zračenja na površinu tijela. Najčešći uzroci su vruća voda ili vodena para, vrući predmeti, otvoreni plamen, električna struja i nagrizajuće kemijske tvari. Procjena stupnja opekline ključni je podatak u donošenju odluke o intenzivnom i kirurškom liječenju. Klasifikacija opekline provodi se prema dubini zahvaćenog tkiva, zahvaćenoj površini, uzročnom mehanizmu i popratnim ozljedama.

Iako teško opečena djeca spadaju među najteže kirurške bolesnike uopće, njihova je prognoza dobra ako se liječe u specijaliziranim ustanovama i centrima za liječenje opeklina u djece. Klinika za dječje bolesti Zagreb (KDBZ) jedini je centar u Hrvatskoj koji na jednom mjestu djeci nastradaloj od opeklina u dobi od 0 do 18 godina pruža sveobuhvatno liječenje, rehabilitaciju i skrb za funkcijske i estetske posljedice.

Klasifikacija prema dubini oštećenja

Patofiziološke promjene kod opeklina složene su i vrlo često dovode do poremećaja organskih funkcija i teške kliničke slike, a tada govorimo o "opeklinskoj bolesti". Prema dubini oštećenja opekline možemo podijeliti na četiri stupnja.

  • opekline I. stupnja  - zahvaćen je samo epidermis. Klinički su prisutni crvenilo s laganim edemom, bolna napetost i hipersenzibilnost opečene površine zbog podražaja perifernih osjetilnih živaca;
  • opekline II. stupnja - u različitom intenzitetu zahvaćaju epidermis i dermis, a mogu biti površinske i duboke. II. A stupanj predstavlja odvajanje epidermalnog sloja kože s nastankom zatvorenih ili otvorenih mjehura ispunjenih tekućinom, a epidermis i površinski dio dermisa oštećeni su u različitim dubinama. Klinički se očituje ružičastom do crvenom bojom te vlažnom i bolno osjetljivom površinom. II. B stupanj znači da je zahvaćen dubok sloj dermisa, a naziva se i duboka dermalna opeklina. Klinički se očituje crvenkasto-smeđom bojom. Dno mjehura je suho;
  • opekline III. stupnja - potpuno su uništeni epidermis i dermis, a često i potkožne strukture. Promjene u smislu tromboziranih i razorenih krvnih žila mogu kroz potkožje dosezati do mišića, tetiva i kosti. Nema bolnog podražaja. Opekline su na površini suhe, blijedosive do tamnosmeđe boje, bezbolne i tvrde;
  • opekline IV. stupnja - uvijek zahvaćaju mišiće, tetive i kosti.

Kako se zbrinjava opečena osoba

Preporuke Europskog udruženja za liječenje opeklina (EBA) o zbrinjavanju osobe stradale od opekline, bez obzira na nastanak, su sljedeće:

  • gašenje zapaljene odjeće ili prekrivanje ozlijeđenoga pokrivačem da se zaustavi plamen
  • osiguravanje dišnog puta i cirkulacije te zaustavljanje eventualnog krvarenja
  • hlađenje i skidanje zagrijane odjeće te omatanje u mokri pokrov i daljnje hlađenje opečenog područja
  • suzbijanje boli, najbolje intravenski, i započinjanje davanja infuzije elektrolitskih otopina prema Parklandovoj formuli
  • zbrinjavanje eventualnih pridruženih ozljeda
  • prijevoz do stacionarne ustanove unutar jednog sata, gdje se može nastaviti s liječenjem.

Uspješno liječenje opeklina zahtijeva opsežno znanje o "opeklinskoj bolesti" i njezinim potencijalnim opasnostima. Za uspješnu reanimaciju od velike je važnosti započeti je što prije u reanimacijskom razdoblju. Često početni postupci određuju kasniji ishod liječenja.

Sekundarna infekcija neizbježna

Neposredno nakon ozlijede opečena površina je sterilna. Naseljavanje mikroorganizmima i endogena infekcija rane (iznutra) nastupaju nakon 24 do 48 sati od nastanka opeklinske ozljede, a u sljedećem razdoblju nastupa infekcija egzogenim (vanjskim) mikroorganizmima. Među najčešće uzročnike infekcije ubrajamo Staphylococcus aureus, Methicillin-resistant Staphylococcus aureus (MRSA) i Enterococcus faecalis od gram pozitivnih, te Pseudomonas aeruginosa, Acinetobacter baumani, Klebsiella pneumoniae i Enterobacter cloacae od gram negativnih bakterija. Nerijetko je prisutna i kandidijaza (Candida albicanss) kao posljedica intenzivne primjene antibakterijskih lijekova.

Specifičnosti dječje kože

Opekline u dječjoj dobi teške su ozljede s trajnim funkcionalnim, estetskim i psihosocijalnim posljedicama, pri čemu treba imati na umu neke morfološke karakteristike dječje kože, s tim da su razlike osobito izražene u prve dvije godine života. U toj dobi veća je površina tijela u odnosu na tjelesnu težinu pa se kod djeteta javlja daleko veći gubitak vode hlapljenjem preko kože i kroz opeklinsku ranu u odnosu na tjelesnu težinu nego u odraslih. Dječja koža osjetljivija je na toplinu i ima manju debljinu pojedinih slojeva u odnosu na odrasle. Vene i arterije kože i potkožja nježnije su, slabije razvijene i manje brojne nego u adolescentnoj i odrasloj dobi. Dojenčad do dobi od oko šest mjeseci ima slabo razvijen termoregulacijski mehanizam, zbog čega za kataboličke procese troše velike količine kisika, što u dugotrajnoj hipotermiji može dovesti do stvaranja velikih količina laktata i acidoze. Novorođenče, dojenče i malo dijete imaju relativno veće metaboličke zahtjeve od odraslih, čak i u uvjetima bazalnog metabolizma.

Značenje lokalne antisepse

Antiseptici su sredstva koja suzbijaju rast mikroorganizama, odnosno smanjuju njihovu količinu na razinu koja nije opasna po zdravlje. Naziv antiseptik najčešće se koristi za pripravak koji se nanosi na kožu i "živo" tkivo.

Premda su neki u tijelu prisutni mikroorganizmi patogeni ili uvjetno patogeni, sve dok koža i sluznica nisu oštećene i organizam u potpunosti raspolaže obrambenom sposobnošću, infekcije rijetko nastupaju. Razlike u građi sluznicu čine mnogo osjetljivijom od kože. A budući da je i gustoća naseljavanja mikroorganizama na sluznici nekoliko puta viša od one na koži, čak i male ozljede sluznice mogu dovesti do razvoja bakterijske infekcije, koju uzrokuje fiziološka ili privremena kožna flora.

Lokalna primjena preparata na bazi oktenidina u liječenju djece stradale od opeklina (ali i kod drugih tipova ozljeda kože i sluznica) pokazala je brojne prednosti pred drugim vrstama antiseptika koji su se prije primjenjivali: mali rizik od popratnih učinaka, nema rezistencije, mikrobicidna koncentracija postiže se na željenom mjestu. U postupcima primjene ovih preparata tijekom pripreme za operaciju, za toaletu opečenih površina, obloga i tretmane inficiranih rana i granulacija nije bilo nuspojava niti alergijskih reakcija, stoga su oktenidini postali naš standardni početni pristup prvoj pomoći i primarnoj obradi opeklinskih i drugih rana u dječjoj populaciji.

Datum objave članka: 1. 3. 2014.