TJELESNA (NE)AKTIVNOST: vrijeme sjedenja može značajno povećati srce adolescenata
Adolescenata vrijeme sjedenja može povećati veličinu srca tri puta više nego umjerena do snažna tjelesna aktivnost, zaključuje nedavni članak
U adolescenata vrijeme sjedenja može povećati veličinu srca tri puta više od umjerene do snažne tjelesne aktivnosti, zaključuje rad objavljen u časopisu Scandinavian Journal of Medicine & Science in Sports.
Studija je provedena u suradnji između Sveučilišta Bristol u Velikoj Britaniji, Sveučilišta Exeter u Velikoj Britaniji i Sveučilišta Istočne Finske. Istraživači su istraživali povezanost vremena sjedenja, lagane tjelesne aktivnosti i umjerene do snažne tjelesne aktivnosti sa strukturom i funkcijom srca.
Studija je provedena u suradnji između Sveučilišta Bristol u Velikoj Britaniji, Sveučilišta Exeter u Velikoj Britaniji i Sveučilišta Istočne Finske. Istraživači su istraživali povezanost vremena sjedenja, lagane tjelesne aktivnosti i umjerene do snažne tjelesne aktivnosti sa strukturom i funkcijom srca.
Adolescenti su nedovoljno tjelesno aktivni
Nedavna izvješća i smjernice Svjetske zdravstvene organizacije navode da više od 80 posto adolescenata diljem svijeta nema dovoljno tjelesne aktivnosti dnevno.
Postojala je praznina u znanju o učinku vremena sjedenja i umjerene do snažne tjelesne aktivnosti na srčanu strukturu i funkciju u velikim populacijama adolescenata zbog manjka uređaja za mjerenje kretanja i procjenu ehokardiografije u pedijatrijskoj populaciji.
Veća masa lijeve klijetke (koja ukazuje na povećano ili hipertrofirano srce) i smanjena funkcija lijeve klijetke (koja ukazuje na smanjenu funkciju srca) mogu u kombinaciji ili neovisno dovesti do povećanog rizika od zatajenja srca, infarkta miokarda, moždanog udara i preuranjene kardiovaskularne smrti.
U pedijatrijskoj populaciji, većina studija tjelesne aktivnosti usredotočena je na učinak sjedilačkog ponašanja i tjelesne aktivnosti na kardiometaboličko zdravlje, što uključuje krvni tlak, inzulinsku rezistenciju, lipide u krvi i indeks tjelesne mase.Tjelesna neaktivnost povezana je s nekoliko nezaraznih bolesti kod odraslih kao što su kardiovaskularne bolesti, dijabetes tipa 2 i rak.
Postojala je praznina u znanju o učinku vremena sjedenja i umjerene do snažne tjelesne aktivnosti na srčanu strukturu i funkciju u velikim populacijama adolescenata zbog manjka uređaja za mjerenje kretanja i procjenu ehokardiografije u pedijatrijskoj populaciji.
Veća masa lijeve klijetke (koja ukazuje na povećano ili hipertrofirano srce) i smanjena funkcija lijeve klijetke (koja ukazuje na smanjenu funkciju srca) mogu u kombinaciji ili neovisno dovesti do povećanog rizika od zatajenja srca, infarkta miokarda, moždanog udara i preuranjene kardiovaskularne smrti.
Učinci vremena sjedenja i umjerene do snažne tjelesne aktivnosti
Trenutačna studija, koja je koristila podatke iz studije 'Djeca 90-ih' na Sveučilištu u Bristolu (poznata i kao Avon Longitudinal Study of Parents and Children) uključila je 530 adolescenata u dobi od 17 godina koji su imali potpuna mjerenja masne mase, mišićne mase, glukoze, lipida, markera upale i inzulina, pušački status, socio-ekonomski status, obiteljsku povijest kardiovaskularnih bolesti, ehokardiografske mjere srčane funkcije i strukture te mjerenje vremena sjedenja, lagane tjelesne aktivnosti i umjerene do snažne tjelesne aktivnosti temeljene na akcelerometru.
U ovoj novoj studiji adolescenti su u prosjeku provodili gotovo osam sati dnevno u sjedećem položaju i oko 49 minuta dnevno u umjerenoj do intenzivnoj tjelesnoj aktivnosti.
Uočeno je da su i vrijeme sjedenja i umjerena do snažna tjelesna aktivnost povezani s većom masom lijeve klijetke. Međutim, povećanje srčane mase (3,8 g/m2,7) povezano sa sjedećim vremenom bilo je tri puta veće od povećanja srčane mase (1,2 g/m2,7) povezanog s umjerenom do snažnom tjelesnom aktivnošću. Ovaj je nalaz primijećen kod adolescenata bez obzira na njihov status pretilosti, tj. kod adolescenata normalne tjelesne težine i onih s prekomjernom tjelesnom težinom ili pretilošću.
Važno je da lagana tjelesna aktivnost nije bila povezana s povećanjem srčane mase, ali je bila povezana s boljom srčanom funkcijom procijenjenom iz dijastoličke funkcije lijeve klijetke.
U ovoj novoj studiji adolescenti su u prosjeku provodili gotovo osam sati dnevno u sjedećem položaju i oko 49 minuta dnevno u umjerenoj do intenzivnoj tjelesnoj aktivnosti.
Uočeno je da su i vrijeme sjedenja i umjerena do snažna tjelesna aktivnost povezani s većom masom lijeve klijetke. Međutim, povećanje srčane mase (3,8 g/m2,7) povezano sa sjedećim vremenom bilo je tri puta veće od povećanja srčane mase (1,2 g/m2,7) povezanog s umjerenom do snažnom tjelesnom aktivnošću. Ovaj je nalaz primijećen kod adolescenata bez obzira na njihov status pretilosti, tj. kod adolescenata normalne tjelesne težine i onih s prekomjernom tjelesnom težinom ili pretilošću.
Važno je da lagana tjelesna aktivnost nije bila povezana s povećanjem srčane mase, ali je bila povezana s boljom srčanom funkcijom procijenjenom iz dijastoličke funkcije lijeve klijetke.
Tjelesnom aktivnošću do zdravijeg srca
"Ovi novi dokazi proširuju naše znanje o štetnim učincima sjedenja na zdravlje srca. Među odraslima je poznato da povećanje srčane mase od 5 g/m2 može povećati rizik od kardiovaskularnih bolesti i smrti za 7 do 20 posto. Umjerena do snažna tjelesna aktivnost također je malo povećala srce, ali se čini prihvatljivom negativnom nuspojavom s obzirom na nekoliko drugih zdravstvenih dobrobiti umjerene do snažne tjelovježbe.
Stoga, stručnjaci za javno zdravstvo, kreatori zdravstvene politike, upravitelji srednjih škola i nastavnici, pedijatri i njegovatelji potiču se da omoguće adolescentima sudjelovanje u tjelesnim aktivnostima kako bi im omogućili zdravo srce", kaže Andrew Agbaje, liječnik i klinički epidemiolog sa Sveučilišta Istočne Finske.
Stoga, stručnjaci za javno zdravstvo, kreatori zdravstvene politike, upravitelji srednjih škola i nastavnici, pedijatri i njegovatelji potiču se da omoguće adolescentima sudjelovanje u tjelesnim aktivnostima kako bi im omogućili zdravo srce", kaže Andrew Agbaje, liječnik i klinički epidemiolog sa Sveučilišta Istočne Finske.
Izvor: www.sciencedaily.com
Izvor fotografije: Shutterstock
