UOBIČAJENI PREHRAMBENI ADITIVI: kako su povezani s dijabetesom tipa 2

Ako ste ikada letimično prelistavali popis sastojaka omiljenih grickalica ili pića, vjerojatno ste naletjeli na niz nepoznatih riječi - kalijev polifosfat (E452), acesulfam-K (E950), sulfitna amonijačna karamela (E150d) i još mnogo toga - koje vam pružaju malo uvida u to što zapravo jedete.

Ove aditive u hrani koriste proizvođači za poboljšanje okusa, teksture, izgleda i roka trajanja. Dok su mnogi prirodno dobiveni i pojedinačno testirani na sigurnost, nedavna istraživanja sugeriraju da bi miješanje više aditiva, kao što se često događa u pripremi prerađene hrane, moglo dovesti do zdravstvenih rizika koji nisu vidljivi kada se analizira svaki sastojak zasebno.

Nova studija, koju su vodili znanstvenici s institucija kao što su Sveučilište Sorbonne Paris Nord i Sveučilište Paris Cité, imala je u planu istražiti upravo to: kako mješavine prehrambenih aditiva koji se obično nalaze u svakodnevnim proizvodima mogu pridonijeti dijabetesu tipa 2, metaboličkoj bolesti koja je u stalnom porastu i povezana je sa zapadnjačkom prehranom.
 

U SAD-u gotovo 60 posto dnevnog unosa u prehrani dolazi od ultraprerađene hrane. Ova hrana sve više se povezuje s negativnim zdravstvenim ishodima, posebice metaboličkim bolestima poput dijabetesa tipa 2.

Kako bi otkrili što takvu prerađenu hranu čini toliko štetnom, istraživači usmjeravaju pozornost na aditive koji se nalaze na dugačkim popisima sastojaka.

Iako Američka agencija za hranu i lijekove (FDA) ispituje sigurnost svakog aditiva pojedinačno, novije eksperimentalne studije sugeriraju da kombinacije aditiva mogu različito utjecati na zdravlje - potencijalno pridonoseći metaboličkim poremećajima, upalama i poremećajima u crijevnoj mikrobioti. Ovi „učinci koktela“ lako mogu proći neopaženo u testovima sigurnosti jedne tvari.

Koristeći modele ljudskih stanica, francuski istraživači pokazali su da se mješavine prehrambenih aditiva mogu ponašati na neočekivane i toksičnije načine od pojedinačnih tvari. Ali da bi se ti nalazi pretočili u praktične savjete o prehrani, potrebne su studije koje uključuju stvarne ljude.
 

Kako bi istražili potencijalne veze između kombinacija aditiva i dijabetesa tipa 2, istraživači su analizirali podatke gotovo 100.000 odraslih osoba u Francuskoj koje su tijekom nekoliko godina bilježile svoj unos hrane i izbor robne marke. Nakon sedam godina praćenja, tim je identificirao najčešće konzumirane kombinacije aditiva i pratio tko je obolio od dijabetesa tipa 2.

Istaknule su se dvije od pet najčešćih mješavina aditiva. Jedna je uglavnom uključivala emulgatore, konzervanse i boju (sastojke koji se obično nalaze u umacima i desertima na bazi mliječnih proizvoda). Drugi je uključivao zakiseljivače, regulatore kiselosti, bojila, sladila i više emulgatora, često prisutnih u umjetno zaslađenim pićima. Obje mješavine bile su povezane s većim rizikom od razvoja dijabetesa tipa 2.

Daljnja analiza otkrila je složene interakcije među tim dodacima. Čini se da su neki sinergisti (pojačavajući međusobne učinke), dok su drugi izgledali antagonistički (suprotstavljaju se jedni drugima), što sugerira da se njihov učinak na zdravlje značajno mijenja kada se konzumiraju zajedno.
 

Ova studija bila je prva takve vrste koja je procijenila dugoročnu izloženost stvarnim kombinacijama prehrambenih aditiva u velikoj populaciji i povezala te mješavine s rizikom od dijabetesa tipa 2.

Nalazi se pridodaju sve većem broju dokaza koji sugeriraju da zdravstveni učinci ultraprerađene hrane mogu biti uzrokovani ne samo pojedinačnim sastojcima, već i načinom na koji ti sastojci međusobno djeluju.

Iako su potrebne daljnje studije kako bi se u potpunosti razumjele te interakcije i istražile veze s drugim zdravstvenim problemima, poruka je jasna: aditivi u hrani ne postoje u vakuumu, a njihovi kombinirani učinci mogu biti veći od zbroja njihovih dijelova.

„Ova promatračka studija sama po sebi nije dovoljna za uspostavljanje uzročne veze. Međutim, naši su nalazi u skladu s nedavnim in vitro eksperimentalnim radom koji sugerira moguće učinke koktela. Oni pokazuju da bi procjena aditiva trebala uzeti u obzir njihove interakcije i poduprijeti javnozdravstvene preporuke koje savjetuju ograničavanje neesencijalnih aditiva u hrani“, objasnila je koautorica studije Mathilde Touvier u priopćenju za javnost.

Budući da se naša prehrana sve više oslanja na prerađenu hranu, razumijevanje skrivenih učinaka mješavina aditiva moglo bi biti ključno za rješavanje porasta bolesti povezanih s prehranom poput dijabetesa tipa 2.