Za svakog ponešto

Bolesti i stanja / Alergologija i imunologija Ivan Šimetin diplomirani homeopat

Način djelovanja homeopatije kod alergijskog rinitisa, odnosno načelo sličnosti, najbolje oslikava primjena crvenog luka

Prije stotinu godina europski liječnici nisu uopće znali što je alergijski rinitis. Austrijski liječnik Clemens von Picquet 1906. prvi je opisivao alergiju kao "upalu". To zapravo i jest kronična upala, a homeopatija je iznimno učinkovita kod kroničnih tegoba.

Trećina stanovništva Europe pati od nekog oblika alergije, a stručnjaci predviđaju da će u skoroj budućnosti više od 50 posto Europljana razviti neke od respiratornih teškoća alergijske naravi, što znači da je blizu trenutak kad će alergija biti proglašena epidemijom.

To objašnjavaju brojne hipoteze. Neka ispitivanja dokazuju da su krivci za polenozu onečišćenje zraka u gradovima (ispušni plinovi motornih vozila), a za perenijalne alergije (alergije na prašinu, grinje i slično) klimatizirani stambeni i radni prostori.

Sjetimo se kako su ljudi nekad svako jutro obvezno prozračivali posteljinu na prozoru i sušili je na suncu. Taj jednostavan postupak sprječavao je razvoj grinja. Najparadoksalnije je što, uz gene, veliku ulogu imaju i sanitarni uvjeti. Jedno istraživanje pokazalo je povezanost crijevne mikroflore s učestalošću alergija. "Pranje ruku i visoki higijenski standard pridonose širenju alergije jer slabe imunološki sustav", bio je njihov zaključak. To u svakom slučaju ne znači da treba prestati prati ruke i održavati higijenu, nego valja ojačati crijevnu mikrofloru.

ZAŠTO KORISTITI HOMEOPATSKE PROIZVODE...

- jačaju obrambeni sustav organizma;
- proizvode se od potpuno prirodnih sirovina (mineralnog, životinjskog i biljnog podrijetla);
- prirodnim putem vraćaju organizam u stanje ravnoteže;
- mogu ih koristiti odrasli i djeca;
- mogu se uzimati uz druge lijekove.

Kako to rješava homeopatija

U slučaju alergije najbolje je javiti se diplomiranom homeopatu, barem mjesec dana prije početka sezone. No, postoje i "akutni" preparati koji za početak mogu pomoći, a u nekim slučajevima i trajno izliječiti alergiju.

Jedan od glavnih lijekova je Allium Cepa (crveni luk). Sjetimo se što nam se događa kad režemo crveni luk - osjećamo peckanje u očima, koje uskoro postaje neizdrživo, oči suze, a ubrzo i nos procuri. Ako moramo nasjeckati mnogo luka, iscjedak iz nosa će "uspjeti" nagristi kožu. Bolje nam je ako širom otvorimo prozor ili izađemo na svjež zrak.

Ako od toga istog crvenog luka napravimo homeopatski lijek, pomoći će nam kod smetnji koje se javljaju kao posljedica alergije na pelud. Dakle, osoba kojoj odgovara Allium Cepa izgleda kao da je sjeckala crveni luk - oči su crvene i obilno suze; nos može biti začepljen, s naglašenim kihanjem (osobito ujutro), pogotovo nakon ulaska u toplu sobu; iscjedak iz nosa je rijedak, vodenast i nadražuje nosne otvore i gornju usnu; pacijent osjeća grudu u korijenu nosa. Pogoršanje uvijek nastupa u toploj sobi, a do poboljšanja dolazi na svježem zraku. To je divan primjer koji ujedno objašnjava načelo sličnosti, odnosno način djelovanja homeopatije.

Euphrasia se preporučuje kad su najizraženiji očni simptomi (kod prethodnog preparata to su bili nosni simptomi) - oči peku, suze i osjetljive su na svjetlo i vjetar, vjeđe su natečene i žare, javlja se ljepljiva sluz, a suze su tople i nadražujuće. Iscjedak iz nosa je blag i čist. Simptomi se pogoršavaju s toplinom, vjetrom, svjetlom, u večernjim satima i zatvorenoj prostoriji, a poboljšanje se osjeća na otvorenom, hladnoći i u mraku.

Osoba kojoj odgovara Sabadilla iznimno je osjetljiva na miris cvijeća, toliko da i sama pomisao na cvijeće može izazvati simptome. Prisutno je učestalo iznenadno kihanje, nakon čega se osoba osjeća slabo, s curenjem iz nosa ili pak suhim nosom. Osjeća svrbež nosa i škakljanje, što budi želju da dobro protrlja nos. Nosnice su naizmjenično začepljene. Suze iritiraju i peku, vjeđe su crvene. Ima neugodan osjećaj ukočenosti grkljana, sa željom da ga "izgrebe", ili pak osjećaj knedle u grlu koji ne prolazi ni nakon gutanja. Usta su suha, ali bez osjećaja žeđi, lice je vruće i crveno te je osoba zimogrozna. Moguća je i glavobolja koja se pogoršava kretanjem. Pogoršanje simptoma izazivaju hladni zrak i različiti mirisi, a do poboljšanja dolazi na otvorenom, odnosno na svježem zraku i s toplinom. Prateća stanja mogu biti astma, suhi kašalj ili upala grla, češće s lijeve strane.

Agaricus pomaže kad je prisutan jak svrbež u ušima i na gornjem nepcu, te kašalj koji prerasta u kihanje. Prisutno je trzanje mišića, a pacijent opisuje opće stanje kao mutno i očajno.

Pulsatilla se primjenjuje kod promjenjivosti simptoma. Iako je iscjedak iz nosa najčešće gust i žuto-zelen, može biti vodenast i proziran ili mliječan, tj. mijenja se tijekom bolesti. Vjeđe su crvene, peku i svrbe, prisutan je gust iscjedak iz očiju. Ujutro su vjeđe slijepljene. Simptomi popuštaju nakon stavljanja hladnih obloga. Pacijenti nisu žedni i plačljivi su. Često prisutan i važan indikator kod primjene ovog preparata je gubitak osjeta okusa i mirisa. Simptomi se pogoršavaju u toploj sobi, a poboljšavaju na svježem zraku. Prateća stanja mogu biti astma, šištanje u plućima ili kašalj koji se pogoršava tijekom ležanja.

Apis se daje za ozbiljne alergijske reakcije koje se šire duboko u dišne putove. Oči su otečene, gotovo zatvorene, a konjunktiva je otečena toliko da gotovo viri izvan vjeđa. Prisutna je vrelina u licu i očima koju olakšava hladni oblog. Često prateće stanje kod ovog preparata je urtikarija (osip), bilo gdje na koži.

U slučaju Ambrosie, sam naziv preparata dovoljno govori (vidi primjer Allium Cepa).

Iako su sva ova stanja svedena pod jedan zajednički nazivnik - alergijski rinitis - homeopatija nudi cijeli spektar preparata. U tome i jest ljepota homeopatije, jer se svakom pacijentu pristupa individualno i cjelovito. S obzirom na to da homeopatija djeluje na harmoniziranje imuniteta, simptomi katkad tijekom sezone mogu biti jaki, pa se mogu uzimati i alopatski lijekovi. No, kako bi problem riješili u potpunosti, nužno je uzimati i homeopatske preparate. Zbog složenosti poremećaja, bolest često treba liječiti nekoliko sezona (dvije do četiri), ali se ipak kod većine pacijenata problem može riješiti. Naravno, o načinu života i prehrane, te prisutnosti okolišnih čimbenika, ovisi hoće li se bolest vratiti za tri, pet ili 10 godina ili možda uopće ne.

Datum objave članka: 1. 4. 2009.