Crijevna mikrobiota - više od zaštitnika probavnog sustava
Ravnoteža crijevnih bakterija, koje dijelimo na 'dobre' (crijevna mikrobiota) i 'loše' (patogene), utječe na brojne funkcije u probavnom sustavu te na sveukupno zdravlje čovjeka
Što je mikrobiom, a što mikrobiota?
Mikrobiom je novi pojam za ljudsku mikrofloru koji su uveli znanstvenici, a definira se kao zbroj svih mikroorganizama na i u ljudskom tijelu.
Ako gledamo samo probavni sustav, u njemu se nalazi više od 1014 mikroorganizama (što je 10 puta više od ukupnog broja ljudskih stanica) koji zajedno čine crijevnu floru - mikrobiotu.
Brojne studije upozoravaju na važan utjecaj mikrobiote i njezina sastava na sazrijevanje imunosnog sustava domaćina i njegovu finu regulaciju između upalnih procesa potrebnih za eliminaciju patogenih mikroorganizama i tolerantnih mehanizama koji preveniraju neželjene imunosne reakcije prema vlastitom tkivu.
Tekovine suvremenog života - kao što su urbanizacija, prekomjerna uporaba antibiotika, klorinacija vode, način prehrane koji uključuje mnogo jednostavnih ugljikohidrata i masnoća a nedovoljno biljnih vlakana - utječu na smanjenje broja i vrsta mikroorganizama našeg mikrobioma.
Osiromašenje mikrobioma danas brojni znanstvenici povezuju s porastom ukupne pojavnosti mnogih suvremenih bolesti.
Stoga nam dobro poznata poslovica 'Čistoća je pola zdravlja, a „šporkica“ druga polovica!' uvelike pomaže da shvatimo koliko „šporkica“ (nečistoća) može pomoći u održavanju zdravlja.
Ravnoteža crijevnih bakterija, koje dijelimo na „dobre” (takozvana mikrobiota) i „loše” (patogene), utječe na brojne funkcije u probavnom sustavu te na sveukupno zdravlje čovjeka.
Uzimajući u obzir da loša prehrana (uz prekomjernu uporabu lijekova i stres) pogoduje razmnožavanju „pogrešnih” vrsta bakterija, ne čudi što se utjecaj prehrane na mikrobiotu, kao i učinak prehrambenih intervencija, danas uvelike proučava te što je upotreba probiotika, prebiotika i simbiotika danas sve češća.
Porod kao ključna stepenica u razvoju mikrobiote
Pri normalnom porodu, dok dijete izlazi kroz majčin porođajni kanal, okreće se prema majčinu rektumu i dolazi u kontakt s njezinom mikrobiotom. To je prvi i iznimno važan korak u formiranju djetetova mikrobioma i uspostavi razvoja zdravog imunosnog sustava. Carskim rezom zaobilazi se taj ključni trenutak naseljavanja mikroorganizmima djetetova probavnog sustava, zbog čega se porod carskim rezom povezuje s višom stopom autoimunih bolesti.
Crijevna flora (mikrobiota) dojenčeta nije raznolika - kod njega prevladavaju skupine proteobakterija i aktinobakterija, a protokom vremena pomalo se nastanjuju porodice Firmicutes i Bacteroides.
Do pete godine života djeteta mikrobiota formira svoj sastav koji je tijekom života relativno stabilan, ali podložan utjecajima raznih vanjskih (egzogenih) i unutarnjih (endogenih) čimbenika, poput prehrane, korištenja lijekova, bolesti, starenja itd.
Sastav mikrobiote specifičan je za svaku osobu, tako da definicija zdrave mikrobiote zapravo i ne postoji. Ipak, primijećeno je da djeca rođena carskim rezom imaju manje „dobrih“ bakterija poput Bacteroides i Bifidobacterium, a više Clostridium sp. bakterija u odnosu na djecu rođenu vaginalnim putem.
Dojenjem, djeca iz majčina mlijeka dobivaju prebiotike, što povoljno utječe na razvoj crijevne flore u odnosu na djecu koja se hrane dječjim formulama i čija se mikrobiota razlikuje u većoj prisutnosti bakterija iz porodice Clostridium, Enterobacteriaceae i Streptococci.
Prekomjerna uporaba antibiotika u svih se dobnih skupina povezuje s uništavanjem vlastite flore, što omogućuje naseljavanje i umnožavanje manje poželjnih vrsta.
Uloga crijevne mikrobiote
U suradnji s imunosnim sustavom domaćina, mikrobiota igra važnu ulogu u zaštiti probavnog sustava od naseljavanja (kolonizacije) patogenim mikroorganizmima i njihove invazije u okolne organe. Natjecanjem za stanište i hranu, održavanjem funkcije crijevne barijere i stvaranjem mukoidnog sloja crijevna flora sprječava naseljavanje patogenih bakterija.
Mikrobiota također sudjeluje u regulaciji metabolizma ugljikohidrata, aminokiselina i lipida, fermentaciji neprobavljenih sastojaka hrane, iskorištavanju i regulaciji pohrane energije, biosintezi esencijalnih vitamina (K, B1, B2, B3, B6, B12) te transformaciji žučnih kiselina i ksenobiotika.
Poremećaj crijevne mikrobiote ili disbioza
Kada su mikroorganizmi u neravnoteži, to mijenja način na koji funkcionira naše tijelo.
Neravnoteža može nastati zbog smanjene zastupljenosti povoljnih mikroorganizama, pojačanog rasta potencijalno štetnih mikroorganizama ili smanjenja cjelokupne mikrobiološke raznovrsnosti, odnosno dolazi do smanjenje udjela 'dobrih' mikroorganizama.
Promjene u sastavu crijevne mikrobiote dovode se u vezu sa slabim i neodgovarajućim imunosnim odgovorom domaćina i povezuju s mnogim bolestima koje u podlozi imaju autoimuni mehanizam.
Disbioza se povezuje i s brojnim drugim stanjima i sindromima, uključujući upalne bolesti crijeva (ulcerozni kolitis i Crohnova bolest), celijakiju, sindrom iritabilnog crijeva, kolorektalni karcinom, atopijski dermatitis, alergijske bolesti, kronični umor, dijabetes, prekomjernu težinu, metabolički sindrom i druge.
Crijevne epitelne stanice obavljaju nekoliko fizioloških i metaboličkih funkcija na epitelnoj barijeri, a također igraju važnu ulogu u definiranju ukupnih imunosnig funkcija u području sluznice.
Receptori za prepoznavanje obrazaca (PRR) na površini stanice i u drugim staničnim odjeljcima omogućuju im da osjete prisutnost mikroba i mikrobnih produkata u crijevnom lumenu.
Probiotici i prebiotici u očuvanju mikrobiote
Probiotici
Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, probiotici su živi mikroorganizmi, to jest “dobre” bakterije, koje imaju povoljne učinke na zdravlje domaćina.
Probiotičke vrste kompetitivno koče rast manje poželjnih vrsta natječući se za prostor i hranu.
Probiotici ne mogu zamijeniti uništenu prirodnu mikrobiotu, međutim, kao privremene kolonije probiotici uvelike pomažu domaćinu obavljajući iste funkcije kao prirodna flora, dajući joj dovoljno vremena da se oporavi. Probiotičke vrste zatim se spontano zamjenjuju prirodno nastalom crijevnom florom.
Najčešće korišteni probiotici su različite vrste roda Bifidobacterium (normalni stanovnici debelog crijeva) i Lactobacillus (normalni stanovnici crijeva i vagine).
Dobar probiotik mora sadržavati više kompatibilnih sojeva bakterija zaštićenih enteričkim slojem koji štiti bakterije od kiselog sadržaja želuca te im omogućuje da žive stignu do crijeva.
Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije, probiotici pokazuju povoljan učinak kod konstipacije, alergija, infekcija mokraćnog sustava, slabljenja imunosnih funkcija, sindroma iritabilnog crijeva, rasta štetnih bakterija, ponavljajuće vaginoze i kod proljeva.
Kako antibiotici ne ubijaju selektivno isključivo patogene bakterije zbog kojih su i indicirani, već ubijaju i “dobre” bakterije u crijevima, njihova česta nuspojava je proljev.
Probiotici smanjuju pojavnost takvih nuspojava, zbog čega se svakako preporučuje njihova uporaba uz antibiotsku terapiju.
Prebiotici
Dok su probiotici dobre bakterije, prebiotici su hrana za te bakterije, to jest neprobavljivi sastojci hrane (uglavnom oligosaharidi) koji imaju povoljan učinak na domaćina.
Prebiotici stimuliraju rast i aktivnost probiotika i koriste kao suportivna terapija u obnovi crijevne flore.
Najpoznatiji prebiotik je inulin. Inulin je topivo prehrambeno vlakno, ali ujedno je i fruktan, a kao i drugi fruktani je prebiotik, što znači da hrani dobre bakterije u crijevima.
Prebiotici se najčešće koriste samostalno ili u kombinaciji s probioticima (simbiotici).
Izvor fotografije: Shutterstock
