Crijevna mikrobiota je i više od zaštitnika probavnog sustava

Čistoća je pola zdravlja, a „šporkica“ druga polovica! To je poslovica koja me pratila kroz djetinjstvo, a čini mi se da sam tek nedavno shvatila njezin puni smisao. Tekovine suvremenog života kao što su urbanizacija, prekomjerna uporaba antibiotika, klorinacija vode, način prehrane koji uključuje mnogo jednostavnih ugljikohidrata i masnoća a nedovoljno biljnih vlakana, utječu na smanjenje broja i vrsta mikroorganizama našeg mikrobioma. Osiromašenje mikrobioma danas brojni znanstvenici povezuju s porastom ukupne pojavnosti mnogih suvremenih bolesti poput astme, alergije, Crohnove bolesti, kolitisa, ekcema, kroničnog umora, dijabetesa, prekomjerne težine, celijakije, sindroma iritabilnog crijeva itd. Stoga, poslovice poput navedene uvelike pomažu da shvatimo koliko „šporkica“ može pomoći u održavanju zdravlja.

Mikrobiom je ustvari novi pojam za ljudsku mikrofloru koji su uveli znanstvenici, a koji se definira kao zbroj svih mikroorganizama na i u ljudskom tijelu. U ljudskom probavnom sustavu nalazi se više od 10¹⁴ mikroorganizama, 10 puta više od ukupnog broja ljudskih stanica. Svi ti mikroorganizmi čine crijevnu floru - mikrobiotu.

Ravnoteža bakterija, koje dijelimo na „dobre” (takozvana mikrobiota) i „loše” (patogene), utječe na brojne funkcije u probavnom sustavu te na sveukupno zdravlje čovjeka. Uzimajući u obzir da loša prehrana (uz prekomjernu uporabu lijekova i stres) pogoduje razmnožavanju „pogrešnih” vrsta bakterija, ne čudi što se utjecaj prehrane na mikrobiotu, kao i učinak prehrambenih intervencija, danas uvelike proučava te što je upotreba probiotika, prebiotika i simbiotika danas sve češća.

Pri normalnom porodu, dok dijete izlazi kroz majčin porođajni kanal, okreće se prema majčinu rektumu i dolazi u kontakt s njezinom mikrobiotom. To je prvi i iznimno važan korak u formiranju djetetova mikrobioma i uspostavi razvoja zdravog imunosnog sustava. Carskim rezom zaobilazi se taj ključni trenutak kolonizacije djetetova probavnog sustava, zbog čega se porod carskim rezom povezuje s višom stopom autoimunih bolesti.

Mikrobiota dojenčeta nije raznolika - kod njega prevladavaju skupine proteobakterija i aktinobakterija, a protokom vremena pomalo se nastanjuju porodice Firmicutes i Bacteroides. Do pete godine života djeteta mikrobiota formira svoj sastav koji je tijekom života relativno stabilan, ali podložan utjecajima raznih egzogenih i endogenih čimbenika (prehrana, korištenje lijekova, bolesti, starenje).

Sastav mikrobiote specifičan je za svaku osobu, tako da definicija zdrave mikrobiote zapravo i ne postoji. Ipak, primijećeno je da djeca rođena carskim rezom imaju manje „dobrih“ bakterija poput Bacteroides i Bifidobacterium, a više Clostridium sp. bakterija u odnosu na djecu rođenu vaginalnim putem. 

Dojenjem, djeca iz majčina mlijeka dobivaju prebiotike, što povoljno utječe na razvoj crijevne flore u odnosu na djecu koja se hrane dječjim formulama i čija se mikrobiota razlikuje u većoj prisutnosti Clostridium, Enterobacteriaceae i Streptococci porodica.

Prekomjerna uporaba antibiotika u svih se dobnih skupina povezuje s uništavanjem vlastite flore, što omogućuje naseljavanje i umnožavanje manje poželjnih vrsta.

U suradnji s imunosnim sustavom domaćina, mikrobiota igra važnu ulogu u zaštiti probavnog sustava od naseljavanja (kolonizacije) patogenim mikroorganizmima i njihove invazije u okolne organe. Natjecanjem za stanište i hranu, održavanjem funkcije crijevne barijere i stvaranjem mukoidnog sloja crijevna flora sprječava naseljavanje patogenih bakterija.

Mikrobiota također sudjeluje u regulaciji metabolizma ugljikohidrata, aminokiselina i lipida, fermentaciji neprobavljenih sastojaka hrane, iskorištavanju i regulaciji pohrane energije, biosintezi esencijalnih vitamina (K, B1, B2, B3, B6, B12) te transformaciji žučnih kiselina i ksenobiotika.

Brojne studije upozoravaju na važan utjecaj mikrobiote i njezina sastava na sazrijevanje imunosnog sustava domaćina i njegovu finu regulaciju između upalnih procesa potrebnih za eliminaciju patogenih mikroorganizama i tolerantnih mehanizama koji preveniraju neželjene imunološke reakcije prema vlastitom tkivu.

Poremećaj crijevne mikroflore ili disbioza označava narušenu ravnotežu mikroorganizama u probavnom sustavu. Smanjenje udjela „dobrih“ mikroorganizama dovodi se u vezu sa slabim i neodgovarajućim odgovorom imunosnog sustava domaćina s jedne, odnosno nastankom autoimunih bolesti s druge strane. U tom smislu, promjene u sastavu crijevne mikrobiote danas se povezuju s mnogim bolestima koje u podlozi imaju autoimuni mehanizam. Poremećaj može nastati zbog smanjene zastupljenosti povoljnih mikroorganizama, pojačanog rasta potencijalno štetnih mikroorganizama ili smanjenja cjelokupne mikrobiološke raznovrsnosti.

Poremećaji crijevne flore povezuju se s brojnim stanjima i sindromima, uključujući upalne bolesti crijeva (ulcerozni kolitis i Crohnovu bolest), kolorektalni karcinom, sindrom iritabilnog kolona, alergijske bolesti, pretilost, metabolički sindrom, celijakiju i brojne druge.

Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, probiotici su živi mikroorganizmi, to jest “dobre” bakterije, koje imaju povoljne učinke na zdravlje domaćina. Probiotičke vrste kompetitivno koče rast manje poželjnih vrsta natječući se za prostor i hranu. Probiotici ne mogu zamijeniti uništenu prirodnu mikrobiotu, međutim, kao privremene kolonije probiotici uvelike pomažu domaćinu obavljajući iste funkcije kao prirodna flora, dajući joj dovoljno vremena da se oporavi. Probiotičke vrste zatim se spontano zamjenjuju prirodno nastalom crijevnom florom.

Najčešće korišteni probiotici su različite vrste roda Bifidobacterium (normalni stanovnici debelog crijeva) i Lactobacillus (normalni stanovnici crijeva i vagine). Dobar probiotik mora sadržavati više kompatibilnih sojeva bakterija zaštićenih enteričkim slojem koji štiti bakterije od kiselog sadržaja želuca te im omogućuje da žive stignu do crijeva.

Dok su probiotici dobre bakterije, prebiotici su hrana za te bakterije, to jest neprobavljivi sastojci hrane (uglavnom oligosaharidi) koji imaju povoljan učinak na domaćina. Prebiotici stimuliraju rast i aktivnost probiotika i koriste kao suportivna terapija u obnovi crijevne flore. Najpoznatiji prebiotik je inulin. Najčešće se koriste samostalno kao prebiotici ili u kombinaciji s probioticima (simbiotici).

Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije, probiotici pokazuju povoljan učinak kod konstipacije, alergija, infekcija mokraćnog sustava, slabljenja imunoloških funkcija, iritabilnoga kolona, rasta štetnih bakterija, žena s rekurentnim vaginozama i kod proljeva.

​Kako antibiotici ne ubijaju selektivno isključivo patogene bakterije zbog kojih su i indicirani, već ubijaju i “dobre” bakterije u crijevima, njihova česta nuspojava je proljev.

Probiotici smanjuju pojavnost takvih nuspojava, zbog čega se svakako preporučuje njihova uporaba uz antibiotsku terapiju.