Fitness i prehrana - doprinos zdravlju

Zdrav život / Sport i rekreacija prim. mr. sc.   Željko Šućur dr. med., spec. opće medicine

Uvođenjem u jedan redoviti program srednjeg intenziteta aktivnosti tipa izdržljivosti svaka neaktivna osoba bitno doprinosi svome zdravlju

Tjelesna aktivnost kao štit

Dugotrajna istraživanja nedvojbeno su potvrdila da redovita tjelesna aktivnost poboljšava zdravlje i sprječava bolesti. Ipak, unatoč povećanju svijesti o nizu pozitivnih učinaka na zdravlje koje nam pruža tjelesna aktivnost, oko 60% odraslih su neredovito aktivni ili su potpuno neaktivni.

Tjelesna neaktivnost povezana je s većinom degenerativnih bolesti (srčane bolesti, maligne bolesti, moždani udar, hipertenzija), a sve su to glavne ubojice odraslih ljudi u razvijenim zemljama. S druge strane, redovita tjelesna aktivnost štiti od mnogih bolesti i bolesnih stanja, kao što su:  

  • bolovi u leđima;
  • rak (rak crijeva, rak dojke i drugi);
  • šećerna bolest;
  • probavni poremećaji (ulkus, opstipacija, dijareja i drugi);
  • glavobolje;
  • bolesti srca i krvnih žila (srčani i moždani udar);
  • povećane masnoće u krvi, povećan krvni tlak;
  • infekcije (prehlada, groznica i mnoge druge);
  • bolesti bubrega;
  • menstrualne tegobe;
  • debljina;
  • osteoporoza.


Upravo zbog toga, jedan od najvažnijih izazova zdravstvenih djelatnika s kojim se susreću je motivirati što više ljudi da postanu tjelesno aktivni. Osobno smatram da najprije zdravstveni djelatnici moraju postati više tjelesno aktivni, pri čemu će bitno unaprijediti svoje zdravlje da bi sami postali primjer i mogli motivirati druge. Osim toga postoji i cijeli niz mogućnosti uključivanja redovne tjelesne aktivnosti kao dijela terapije njihovim pacijentima.

Smjernice Američkog koledža za sportsku medicinu

Ljudi ne moraju trčati maraton da bi postigli unaprjeđenje svog zdravlja. Zapravo, svatko tko je ekstremno neaktivan, uvođenjem u jedan redoviti program srednjeg intenziteta aktivnosti tipa izdržljivosti počinje bitno doprinositi svome zdravlju. Istraživanja u sklopu kojih su provedene opsežne studije o tjelesnoj aktivnosti i smrtnosti, dovela su do zaključka da je "srednji nivo tjelesne aktivnosti, dostižan većini odraslih, zasigurno zaštita od rane smrtnosti". Stoga se čini razumnim promovirati aktivnosti koje lako može izvesti najveći broj radno aktivnih pa i starijih ljudi, jer upravo oni od toga imaju najveću korist. 

Godine 1990. American College of Sports Medicine (ACSM) objavio je već od ranije poznato (1978.) stajalište o količini i vrsti vježbi koje se preporučuju za postizanje i održavanje tjelesne spremnosti u zdravih odraslih ljudi. Glavna svrha ovih smjernica bila je preporučiti tipove i količinu tjelesne aktivnosti koji su potrebni da bi se unaprijedila tjelesna sposobnost. Te pristupačne smjernice pomogle su odraslim osobama razviti programe koji poboljšavaju njihovu kardiorespiratornu izdržljivost i kvalitetno mijenjaju kompoziciju tijela. Međutim, tipovi i količina tjelesne aktivnosti, potrebni u promociji fitnessa, mogu se razlikovati od onih koji su potrebni da bi se postigli pozitivni zdravstveni učinci.

Za postizanje i očuvanje dobrog zdravlja ACSM preporučuje da osobe provedu najmanje 30 minuta u nekoj tjelesnoj aktivnosti, veći broj dana, svaki tjedan. Ta aktivnost ne mora biti sportska. Na primjer, nekoliko minuta provedenih penjući se stepenicama, idućih nekoliko koseći travu i još nekoliko u šetnji s psom dovesti će do željenih 30 minuta dnevno. Smjernice za unaprjeđivanje fitnessa još uvijek su optimalne i čvrste zato jer poboljšavaju srčanu sposobnost i proizvode sjajne učinke u smislu zdravlja.
 

Dodatno o fitnessu: 

Datum objave članka: 1. 8. 2002.