Kad seks nimalo ne privlači

Libido, požuda, pohota, žudnja ili spolna želja sinonimi su koji označavaju želju za seksualnom aktivnošću s partnerom. Libido daje poticaj za potragu za partnerom i spolnim odnosom, što u konačnici rezultira potomstvom, iako većina snošaja nema za cilj začeće, nego zadovoljenje spolne potrebe.

Libido snažno varira od čovjeka do čovjeka, a oscilira i tijekom života. Neki su ljudi hiperseksualni, što znači da su obdareni naglašenim libidom. Iako hiperseksualnost može izazvati ozbiljne nevolje i biti čimbenik razvoja spolne ovisnosti, ona je u našem društvu znak prestiža, barem među muškarcima. Na suprotnom kraju spektra nalazi se aseksualnost, odnosno nedostatak libida. Jednako je česta kao i hiperseksualnost, ali je za razliku od nje nepoželjna i smatra se sramotom. Stoga rijetko čujemo za osobu koja priznaje da oskudijeva u spolnoj želji. Aseksualnost je odsutnost seksualne sklonosti, zanimanja i želje za seksom, ali nije isto što i namjerno suzdržavanje od seksa ili celibat, jer to su postupci, dok je izostanak spolne želje stanje.

Sredinom dvadesetog stoljeća američki seksolog Alfred Kinsey ocijenio je pojedince od nula do šest prema njihovoj spolnoj orijentaciji, od heteroseksualne do homoseksualne, kroz nekoliko nijansi. U istraživanje je uključio i kategoriju X, koja je uključivala pojedince bez seksualnih kontakata ili reakcija. Kinsey je u prvi mah označio 1,5 posto odraslih ljudi kao aseksualce, a u kasnijim istraživanjima zaključio je da je najviše aseksualaca među neudanim ženama (14 - 19 posto), ranije udanim ženama (5 - 8 posto) te neoženjenim muškarcima (3 - 4 posto).

U britanskim anketama o libidu iz 1994. godine 1,05 posto ispitanika koji su pristali sudjelovati odgovorilo je da nikad nisu osjetili seksualnu želju niti ih je netko privukao. Poslije su istraživači prosudili da je pravi postotak aseksualaca znatno veći. Čak 30 posto ispitanika odbilo je odgovoriti na pitanje o snazi svog libida, a upravo se među tih 30 posto vjerojatno krio znatan broj aseksualaca.

Prema kanadskom seksologu Anthonyju Bogaertu, ljudi s malo ili nimalo seksualnog iskustva obično odbijaju sudjelovati u anketama o seksualnosti, tako da je ukupan postotak aseksualaca u populaciji i viši. Ta se pretpostavka poklapa s američkim istraživanjem iz 1994. godine, u kojemu se pokazalo da 2,9 posto odraslih u životu nije imalo nijednoga spolnog partnera.

Odsutnost želje za seksom može biti posljedica snižene razine spolnih hormona (hipogonadizam), povišene razine stresnih hormona ili osobitosti u strukturi mozga. Nije isključeno da su kod aseksualnih ljudi moždani centri za seks izvan funkcije, bilo iz anatomskih razloga ili zbog manjka neuronskih receptora koji su u stanju "očitati" i iskoristiti spolne hormone.

Jedna od posljedica smanjene aktivnosti spolnih hormona je povećana gadljivost. Ljudi s visokim libidom nisu izbirljivi i sposobni su imati spolne odnose s estetski ispodprosječnim osobama. To je posljedica "natopljenosti" mozga seksualnim hormonima, koji umrtvljuju centar za stres i gadljivost (gađenje je oblik stresne reakcije). Budući da imaju širok raspon ukusa, hiperseksualnim ljudima mnogo je lakše zadovoljiti požudu. Aseksualci i hiposeksualci nemaju prirodnu hormonalnu zaštitu od gađenja, pa trpe odbojnost kad se suoče s tuđom nepravilnom fizionomijom, naslagama sala, manjkom mišića, estetskim nedostacima kože, prorijeđenom kosom, neugodnim mirisima... Primjerice, engleski književni kritičar iz 19. stoljeća John Ruskin nije uspio imati seksualni odnos sa svojom ženom jer mu se zgadilo otkriće da ima stidne dlake (što na temelju slikarskih radova nije mogao zaključiti, pa je u brak ušao neinformiran o obilježjima ženskoga tijela).

Također može umanjiti ili potpuno ugasiti zanimanje za seks. To je uočeno ne samo kod ljudi, nego i kod čovjekolikih majmuna, ovaca i štakora, a zacijelo postoji i kod drugih sisavaca. Kad je osoba u stanju prestresiranosti, njezina energija usmjerena je na obranu od stresnog podražaja, odnosno od opasne ili neugodne situacije u kojoj se nalazi.

Neki su ljudi zbog iznimno osjetljiva središnjega živčanog sustava kronično pod stresom, koji može biti izazvan bilo čime - tuđim uvredama, omalovažavanjem i odbijanjem, poslovno-financijskim teškoćama, pravnim problemima, bolešću u obitelji, vlastitom bolešću ili nijednom vanjskom okolnošću. "Stres smanjuje libido i ograničava zanimanje za seks. To ljude može učiniti neplodnim i potpuno nezainteresiranim za seks", kaže Keith Kendrick s Babrahamova instituta u Cambridgeu.

Ljudi otpornijih živaca, pak, bolje podnose stres, te ujedno imaju jači libido i veću sposobnost izvođenja spolnih radnji. To je lako prepoznati u svakodnevnom životu: većina ljudi koji se bave stresnim poslovima iznadprosječno su spolno aktivni (sportaši, estradnjaci, političari, vojnici, liječnici, poduzetnici, pustolovi, kriminalci).

Aseksualci tvrde da njihovo stanje nije nužno poremećaj, točnije nije ako ne izaziva duševnu bol. Ako je osoba sretna sa svojim stanjem, nema nikakva razloga išta poduzimati da ga mijenja, poručuje dr. Irwin Goldstein s Bostonskog sveučilišta.

Druga je stvar ako aseksualac ili hiposeksualac želi pojačati libido da bi bio sličniji većini i da ne bi riskirao prezir ili osudu. U slučaju da mu snižen libido ili njegova odsutnost smeta, pojedinac bi se trebao obratiti liječniku, koji bi mu mogao propisati hormonalnu terapiju, primjerice testosteron u injekcijama, flasterima ili gelu. Zabilježeno je da testosteron jača libido, no izaziva i neugodne nuspojave, poput napada agresivnosti, produbljenja glasa, pojačane dlakavosti i bolesti prostate.

Na hrvatskom tržištu dostupan je lijek bupropion, koji je izvorno antidepresiv, ali za kojega postoje dokazi da jača libido kod oba spola. Od prirodnih sredstava za jačanje libida najbolju reputaciju uživaju ginseng i ginkgo biloba.