Pametna podjela rada

Činjenica je da lijeva hemisfera (polutka) ljudskog mozga kontrolira jezik, nedvojbeno naš glavni mentalni atribut, kao i uporabu desne ruke. Desna hemisfera je, među ostalim, odgovorna za osjećaj prostora i odnosa objekata u njemu. Odnosi li se ta podjela rada samo na ljudsku vrstu? Grupa znanstvenika u magazinu Scientific American pokušava odgovoriti na to pitanje.

Prije četrdesetak godina znanstvenici su se složili da su jezik, korištenje desne ruke, kao i specijalizacija jedne strane mozga za utvrđivanje odnosa u prostoru karakteristični isključivo za ljudsku vrstu. Prema tadašnjim teorijama, ostale vrste nemaju takvu specijalizaciju moždanih hemisfera.

Smatralo se kako se uporaba desne ruke kod ljudskih predaka razvila kad su počeli izrađivati oruđe, prije 2,5 milijuna godina, što je predstavljalo podlogu za razvoj govora, te da je kasnije lijeva hemisfera mozga samo dodala znakovni jezik uvježbanom repertoaru manualnih aktivnosti i s vremenom ga pretvorila u govor.

U posljednje su vrijeme neke studije, pak, pokazale kako i kod brojnih životinjskih vrsta postoji distinktivna uloga dviju moždanih hemisfera. Pojedini znanstvenici smatraju kako ta otkrića o specijalizaciji moždanih hemisfera kod životinjskih vrsta nemaju veze sa specijalizacijama moždanih hemisfera kod ljudi.

Novija istraživanja pokazala su kako je specijalizacija moždanih hemisfera postojala još prije 500 milijuna godina, kad su se razvili kralježnjaci. Postoji hipoteza da je lijeva hemisfera mozga kod kralježnjaka u početku bila specijalizirana za kontroliranje i suočavanje s poznatom situacijom i okolnostima, to jest upravljala je dobro poznatim obrascima ponašanja. Nasuprot tome, desna hemisfera mozga, zadužena prije svega za emocionalni podražaj, u početku je bila specijalizirana za otkrivanje i odgovaranje na neočekivan podražaj iz okoline. Kod ranih kralježnjaka takva podjela funkcija počela je kad je jedna, odnosno druga hemisfera razvila tendenciju da preuzme kontrolu u određenim okolnostima. Tako se pretpostavlja da je u početku desna hemisfera imala kontrolu u potencijalno opasnim situacijama, koje su od životinja zahtijevale brzu reakciju, kao što je uočavanje predatora. U drugim, pak, slučajevima kontrolu je imala lijeva hemisfera.

Jezik, izrađivanje oruđa, uočavanje relacija u prostoru, prepoznavanje lica i slično, razvili su se iz primarnih funkcija. Drugim riječima, lijeva hemisfera bila je zadužena za samomotivirajuće ponašanje, a desna za ponašanje motivirano poticajima iz okoline.

Veći dio dokaza koji idu u prilog toj hipotezi ne potječe od neposredna proučavanja mozga nego od proučavanja ponašanja u određenim okolnostima. U živčanom sustavu kralježnjaka živci su na jednom dijelu povezani sa suprotnom stranom mozga. Teorija pretpostavlja da se lijeva strana mozga, specijalizirana za kontrolu rutinskog ponašanja, gradila dulje. Jedno od rutinskih ponašanja je i hranjenje. Ribe ili reptili, primjerice, napadaju lovinu s desne strane, prateći je desnim okom i pod vodstvom lijeve hemisfere mozga. Kod majmuna je vidljivo ono što je zabilježeno i kod ljudske vrste - korištenje desne ruke, ne samo prilikom hvatanja nekog predmeta, nego i kao sredstvo komunikacije. Iz ponašanja koja kontrolira lijeva hemisfera, kao što su hranjenje, vokalizacija, komunikacija desnom rukom, na kraju se razvio govor. Tako je moguće da su i govor i dominacija desne ruke evoluirali iz istog izvora, to jest specijalizacije lijeve moždane hemisfere za kontrolu rutinskog ponašanja.

U prilog teoriji da je desna strana mozga kroz povijest bila specijalizirana za uočavanja odnosa u prostoru i opasnosti, idu i rezultati istraživanja koja su proučavala dešnjake i ljevake te njihovu reakciju na neočekivan podražaj. Pokazala su, naime, da su čak i dešnjaci brže reagirali lijevom rukom (desna hemisfera) na neočekivani podražaj. Još u devetnaestom stoljeću znanstvenici su primijetili da desna hemisfera mozga upravlja emocionalnim reakcijama i plačem. Utvrđeno je da je veća vjerojatnost razvoja depresije kod pacijenata koji imaju oštećenu lijevu hemisferu mozga nego u onih s oštećenjem desne. Uz to, kod stanja kronične depresije desna hemisfera mnogo je aktivnija od lijeve.

Neuropsihijatri su nedavno otkrili kako je prepoznavanje lica povezano s desnom hemisferom mozga. Prosopagnozija, neurološki poremećaj koji onemogućava prepoznavanje, češće je rezultat oštećenja desne strane mozga nego lijeve. I majmuni i ljudi točnije interpretiraju izraze lica desnom moždanom hemisferom nego lijevom. Autori studije smatraju da je ta sposobnost povezana s drevnom sposobnošću desne polutke za prosuđivanje je li podražaj (stimulus) već bio viđen ili ne.

Znanstvenici su uočili i povezanost moždanih hemisfera ne samo s reakcijama na nešto što je već poznato (lijeva hemisfera) ili iznenadno, na opasnost ili neuobičajene okolnosti (desna hemisfera), nego i sa sposobnosti kod ljudi da uoče cjelinu (desna hemisfera) ili dio, odnosno detalj (lijeva hemisfera). To je tijekom povijesnog razvoja bilo posebno važno za prepoznavanje relacija u prostoru i snalaženje u njemu. Sjećanja pospremljena u desnoj hemisferi organiziraju se kao sveobuhvatni, cjeloviti obrasci, a u lijevoj se uglavnom odnose na detalje.

Kako bi dokazali tu teoriju, znanstvenici su analizirali skupinu pacijenata s oštećenjima mozga. Pacijenti su zamoljeni da crtajući dvadesetak malih slova A formiraju veliko slovo H. Pacijenti s ozlijeđenom lijevom hemisferom mozga često su iscrtkavali veliko slovo H bez malih A, dok su oni s ozlijeđenom desnom hemisferom mozga pisali mala slova A, ne formirajući njima veliko H.

Kako bi se mogao nositi s podražajem, organizam mora biti u stanju simultano učiniti dvije vrste analize: procijeniti je li podražaj nov ili već poznat i reagirati na odgovarajući način. Dakle, mora moći odrediti uvrštava li se podražaj u neku poznatu kategoriju i, ako jest, treba moći reagirati već uobičajenim odgovorom (lijeva hemisfera).

A kako bi otkrio novost neke situacije, mora klasificirati doživljeno iskustvo kao jedinstveno. To je funkcija desne hemisfere. Pri kategorizaciji iskustva, organizam mora prepoznati koji detalji, odnosno elementi, se ponavljaju, stavljajući po strani one jedinstvene. To je funkcija lijeve hemisfere.

Vjerojatno je to razlog zašto se prvotno i razvila specijalizacija hemisfera, jer obje hemisfere, funkcionirajući paralelno, postižu mnogo više procesirajući određenu informaciju istodobno.

Kad je riječ o ljudskoj vrsti, mnoga pitanja ostaju otvorena, primjerice koje specifične uloge imaju lijeva i desna hemisfera kad je riječ o samosvijesti, empatiji i sposobnosti introspekcije? O tome se vrlo malo zna, no pretpostavlja se da i te sposobnosti imaju temelj u modificiranim sposobnostima naših predaka.